PROCEDURALNA SEDACIJA I ANALGEZIJA KOD PACIJENTA SA 

PAROKSIZMALNOM NOĆNOM HEMOGLOBINURIJOM - PRIKAZ SLUČAJA

Suzana Stojanović

Služba za anesteziju, reanimaciju i intenzivnu terapiju,Zdravstveni centar Vranje

e-mail: 

[email protected]

Rezime: 

Proceduralna sedacija predstavlja tehniku primene sedativa i disocijativnih lekova sa ili bez analgetika u  

cilju promene stanja svesti što bolesniku omogućava da toleriše neprijatne procedure, a da se pri tome ne narušava 
kardiovaskularna funkcija. (1) Izvodi se kod pacijenata koji nisu u mogućnosti da tolerišu planirani pregled. (2) Ona 
treba   da   obezbedi   uslove   za   izvođenje   terapijske   ili   dijagnostičke   procedure   uz   očuvano   spontano   disanje, 
protektivne reflekse disajnog puta i hemodinamsku stabilnost, a uz odsustvo anksioznosti i bola. (3) Proceduralna 
sedacija se izvodi na mestu gde se radi dijagnostička procedura pa je za nju neophodan odgovarajući monitoring 
vitalnih parametara i iskusan anesteziolog (4). Za izvođenje proceduralne sedacije koriste se sedativi, analgetici i  
anestetici sa kratkim delovanjem što uz neinvazivni monitoring omogućava njeno bezbedno izvođenje i rani otpust 
bolesnika.   (6)   Prema   američkom   udruženju   anesteziologa   (ASA)   postoje   4   nivoa   sedacije   (7),   a   za   izvođenje 
endoskopskih procedura najčešće je dovoljna umerena sedacija. Procena stepena sedacije može se vršiti klinički 
pomoću skale sedacije ili pomoću BIS-a (bispectralni index) s tim što je BIS znatno superiorniji od skale. (5)  
Paroksiznalna   noćna   hemoglobinurija   (PNH)   je   retko   hematološko   oboljenje   (javlja   se   kod   1-2   bolesnika   na 
1.000.000 stanovnika) koje se karakreriše preranim i preteranim razaranjem crvenih krvnih zrnaca u cirkulaciji što je 
izazvano od strane sistema komplementa koji predstavlja deo sopstvenog imunološkog sistema. Ovo nastaje zbog 
toga što kod PNH postoji mutacija dela hematopoetskih matičnih ćelija u koštanoj srži usled čega iz tih matičnih 
ćelija   nastaju   krvne   ćelije   (eritrociti,   leukociti   i   trombociti)   koje   nemaju   na   svojoj   površini   određene   zaštitne 
proteine (CD 55 I CD 59) pa su zato izrazito sklone raspadanju u krvotoku tj. hemolizi od strane kompelenta. PNH  
je   bolest   kod   koje   vremenom   dolazi   do   oštećenja   bubrega,   jetre   i   srca   tako   da   znatno   utiče   na   stanje   celog 
organizma. Laboratorija pokazuje sve znake hemolize: povišene su vrednosti laktat dehidrogenaze (LDH), smanjen 
je broj Er i Tr, smanjene su vrednosti Hgb a povišene vrednosti bilirubina. Često su povišene vrednosti ureje i  
kreatinina zbog sekundarne bubrežne slabosti nastale kao posledica čestih hemoliza. Kod ovih pacijenata se često u  
terapiji daju kortikopreparati da bi se smanjila hemoliza pa se često kod njih sreće i jatrogeni Cushing. (8,9,10,11)
Bolesnik starosti 63 godine se javlja lekaru zbog crne stolice i izraženog zamaranja. Upućen je u gastroenterološku  
ambulantu gde se rektalnim tušeom potvrđuje postojanje mellene a analizom krvne slike anemija pa se kod pacijenta  
indikuje gastroduodenoskopija (GDS) u analgosedaciji. Pacijent ima paroksizmalnu noćnu hemoglobinuriju zbog 
koje mu je znatno narušena bubrežna funkcija ali i funkcija jetre. Kod pacijenta je analgosedacija u ambulantnim 
uslovima   bezbedno   izvedena   primenom   fentanila   i   propofola   uprkos   postojećoj   anemiji,   hroničnoj   bubrežnoj 
insuficijenciji, oštećenju jetre i jatrogenom Cushingu nastalom kao posledica dugotrajne terapije kortikosteroidima 
zbog hemolotičke anemije.

Ključne  reči:  

proceduralna sedacija i  analgezija, paroksizmalna  noćna  hemoglobinurija, endoskopija, hronično 

oštećenje jetre i bubrega.

Oblast: 

medicinske nauke i zdravstvo

1.UVOD

Proceduralna   sedacija   predstavlja  tehniku  davanja   sedativa  i   disocijativnih  lekova   sa  ili   bez  analgetika  u  cilju  
promene stanja svesti što pacijentu omogućava da toleriše neprijatne procedure, a da se pri tome ne narušava 
kardiovaskularna funkcija (1). Proceduralna sedacija i analgezija se često primenjuje za dijagnostičke i terapijske  
procedure koje se izvode ambulantno jer se time uklanja anksioznost i bol koji često prate ove procedure pa je  
pacijent miran i sarađuje što doktoru pruža optimalne uslove za izvođenje procedure. Ona se izvodi kod pacijenata  
koji nisu u mogućnosti da tolerišu planirani pregled. (2) Znači cilj PSA je da se postigne amnezija i anksioliza a da 

pri tome spontano disanje i protektivni refleksi budu očuvani kao i hemodinamska stabilnost (3). Proceduralna 
sedacija se izvodi na mestu gde se radi dijagnostička procedura pa je za nju neophodan odgovarajući monitoring 
vitalnih parametara i iskusan anesteziolog (4). Za izvođenje proceduralne sedacije se koriste sedativi, analgetici i  
anestetici sa kratkim dejstvom (6) i to najčešće midazolam (uobicajena doza je 1-2 mg), fentanyl (0,5-2 mcg /kg) i 
propofol (početna doza 250-500 mcg /kg a doza održavanja 25-75mcg /kg pri čemu se on titrira do željenog efekta). 
Pre izvođenja PSA pacijent mora da prođe anesteziološku ambulantu gde se detaljno ispita njegovo opšte stanje (pre 
svega komorbidideti, terapija koju uzima, ranije hirurške intervencije i anestezije, alergija na hranu i lekove itd).  
Osim toga radi se fizikalni pregled po organskim sistemima (procenjuje se disajni put, vrši auskultacija srca i pluća, 
palpira stomak…). Treba uraditi i osnovne laboratorijske analize (KKS, ureu, kreatinin, uk.proteine i albumine, 
zatim vrednosti elektrolita u serumu –Na,K, Cl…) a i dodatne analize u skladu sa pridruženim bolestima. Na osnovu 
svega toga se pravi plan za izvođenje PSA. U ambulanti pacijent dobija informacije o samoj proceduri, kako se vrši  
priprema  za   nju  (ograničava  se   unos  lake   hrane  na   6h  pre  procedure,  a  bistrih  tečnosti   na  minimalno  2h  pre 
procedure) (7) i potpisuje pismenu saglasnost za njeno izvođenje.

2.PRIKAZ SLUCAJA

Bolesniku starom 63 godine koji se lekaru javio zbog pojave crne stolice i izraženog zamaranja gastroenterolog je  
nakon rektalnog tušea i urađene kompletne krvne slike indikovao GDS u analgosedaciji. Bolesnik do tada nije imao 
slične   tegobe.   Inače   se   radi   o   pacijentu   koji   20   godina   unazad   ima   Paroksizmalnu   noćnu   hemoglobinuriju. 
Gastroenterolog je indikovao GDS u cilju otkrivanja uzroka crne stolice i eventualno njegove sanacije. Da bi se 
obezbedio   komfor   bolesniku   a   i   gastroenterologu   za   rad   indikovano   je   da   se   gastroduodenoskopija   izvede   u 
analgosedaciji.
U sklopu pripreme bolesnika za samu proceduru pacijentu je uzeta detaljna anamneza i uradjen fizikalni pregled. 
Anamnezom je utvrđeno da pacijent 20 godina ima Paroxizmalnu noćnu hemoglobinuriju, da zbog toga ima učestale 
hemolize (koje se prvenstveno manifestuju hematurijom i žutom prebojenošću kože i vidljivih sluzokoža) zbog čega  
je na stalnoj terapiji kortikosteroidima. Kao posledicu svoje osnovne bolesti on ima i hroničnu bubrežnu slabost  
(zbog stalne hemoglobinurije), kao i oštećenje jetre. Dugotrajna terapija kortikosteroidima je dovela do nastanka 
jatrogenog Cushinga (gojaznost centralnog tipa, facies lunata) kao i čestih gastričnih tegova (do sada bez krvarenja). 
Od ranijih operativnih zahvata imao je samo operaciju ingvinalne hernije levo u opštoj anesteziji koja je prošla bez 
komplikacija i neželjenih događaja. Negirao je alergiju na hranu i lekove. Bolesnik ne puši i ne konzumira alkohol.
Fizikalnim pregledom je utvrđena normalna pokretljivost glave i vrata i Mallampati klasa II (vidljivo je tvrdo i meko 
nepce, gornji deo tonzila i uvule). Auskultacija srca i pluća je pokazala uredan nalaz. Stomak je bio iznad ravni 
grudnog koša ali mek na palpaciju, bolno osetljiv u epigastrijumu. Laboratoriske analize su pokazale anemiju: Er 2,4 
X10

9

 /L, Hgb 80 g/L, Hct 23%. Le 10x10

12

 /L Tr 90 x10

9

 /L urea 18 mmol/L, kreatinin 430 umol/L, LDH je 1200 

U/L, dok su vrednosti uk.proteina i albumina u serumu bile blago smanjene, a bilirubini blago povišeni.
U endoskopskom kabinetu pacijent je stavljen u ležeći položaj na leđima i postavljen je neinvazivni monitoring za  
procenu kardiorespiratorne funkcije (aparat za neinvazivno merenje krvnog pritiska i pulsni oksimetar). Pri tome su 
dobijene vrednosti TA 160/90, puls 87/min, SpO2 98%.
Pacijentu je plasirana i.v. kanila u desnu podlakticu i uključen 0,9% NaCl. Stavljen mu je nazalni kateter preko koga 
je dobijao O2 sa protokom 4L/min. Nakon toga pacijent je stavljen u levi dekubitalni položaj i dato mu je 25 mcg 
fentanila   i.v.   a   nakon   3-4   minuta   40mcg   propofola   polako   i.v   .Nakon   toga   TA   je   bio   140/80   mmHg,   srčana 
frekvenca 80/minuti, SpO2 99%.
Pacijentu  je  tada  plasiran  oralni   štitnik,  a   zatim   i  endoskop  koji  je   pacijent   mirno  prihvatio,  bez   kašlja  i   bez 
naprezanja.   Po   plasiranju   endoskopa   nađen   je   krvareći   ulcus   u   dvanaestopalačnom   crevu   u   čije   je   područje 
endoskopista   aplikovao   adrenalin   u   cilju   smanjenja   i   eventualnog   zaustavljanja   krvarenja.  Tokom   procedure 
pacijentu je dato još 25 mcg fentanila i dodato je jos 2 puta po 20 mg propofola. Pri tome je evidentiran blagi pad 
krvnog pritiska dok se vrednosti pulsa i SpO2 nisu značajno menjale. Nakon aplikacije adrenalina u područje ulkusa 
endoskop je deplasiran, a bolesnik je vrlo brzo nakon toga otvorio oči i reagovao na komande. Na buđenju TA je bio 
130/80 puls 85/min a SpO2 99%. Zatim je uklonjen oralni štitnik i nazalni kateter. Nakon toga pacijent je vraćen na 
interno odeljenje gde su mu vitalni parametri (TA, puls, SpO2) praćeni jos 2 sata i sve vreme su bili zadovoljavajući.

background image

Želiš da pročitaš svih 5 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti