Modeli I metode softverskog inženjerstva
Visoka poslovna škola strukovnih studija Blace
Diplomski rad
Softverski inženjering
Modeli I metode softverskog inženjerstva
Profesor: Student:
Oliver Popović Marko Zbiljić 07/09r
Blace 2017
S A D R Ž A J
2. PARADIGME ARHITEKTURE SOFTVERA................................................................3

PRINCIPI I MODELI RAZVOJA SOFTVERA.........................................................29
Model zasnovan na komponentama....................................................................38
2
1. UVOD
Softversko inženjerstvo je disciplina koja se bavi razvojem i održavanjem pouzdanih
i efikasnih softverskih sistema. Značaj softverskog inženjerstva je porastao sa rastućim
zahtevima za razvojem bezbednih aplikacija, tj. bezbednih softverskih sistema i sa većim
značajem velikih i skupih softverskih sistema. Američko udruženje IEEE definiše softversko
inženjerstvo kao “primena jednog sistematskog, disciplinovanog i kvantifikovanog pristupa
za razvoj, rad, i održavanje softvera”. Softversko inženjerstvo integriše računarske nauke i
inženjerske principe koji se primenjuju pri razvoja proizvoda u drugim oblastima
inženjerstva(tehnike).
Softversko inženjerstvo se bavi razvojem visokokvalitetnog softvera na jedan sistematski,
upravljiv i efikasan način. U skladu sa tim, posebno se ističe značaj faza u razvoju softvera,
tj.
analize i evaluacije potreba za softverom
specifikacije zahteva
projektovanje softvera
izrada i testiranje koda softvera.
Takođe, softversko inženjerstvo se vezuje za upravljanje procesom i kvalitetom, za
kreativnost i inovacije, za standarde, za individualne veštine pojedinaca, ali i za sposobnost
timskog rada i primenu pravila i iskustva iz profesionalne prakse.
Za pojam softvera vezan je i pojam softverska podrška. Ona predstavlja rad na održavanju
softvera i prateće dokumentacije u funkcionalnom stanju. Mogu je pružati: proizvoñač
(organizacija koja je razvila softver), predstavnik (organizacija koja plasira softver na

4
ispod cene rada korisnika. U takvoj situaciji aplikacije moraju korisniku pružiti okruženje
slično onom na koje je navikao.
Pojavom lokalnih računarskih mreža personalni računar postaje komparativno
najatraktivniji za realizaciju informacionih sistema odeljenja ili organizacija manje ili
srednje veličine. Razmena podataka sa širim okruženjem vrši se pomoću telekomunikacione
računarske mreže u koju se, pomoću transportnih komunikacionih protokola, povezuju
računari sa različitim hardverom i operativnim sistemima. Tehnologija skladištenja,
povezivanja i organizovanja različitih tipova informacija (tekstovi, numeričke vrednosti,
tabele, grafici, slike, zvuk i video zapisi) zasnovana je na World Wide Web (WWW)
servisu, TCP/IP protokolu, jeziku za označavanje hipertekstualnih informacija HTML i
aplikativnom transportnom protokolu HTTP. Ona omogućava korisnicima da sve
informacije, koje se nalaze na računarima raspoređenim po celom svetu i povezanim u
Internet, vide kao jedan globalni, distribuirani, multimedijalni informacioni sistem.
2.1. Etape razvoja softvera
Paradigme arhitekture softvera mogu se posmatrati i kroz četiri faze razvoja softvera.
Prvu, najraniju etapu karakteriše razvoj softvera koji su realizovali proizvođači računarske
opreme, razvijajući kompletan neophodni softver (operativne sisteme, programske jezike,
pomoćne programe i dr.) za svoje proizvode. To je bio softver batch orijentacije,
projektovan i razvijan za pojedinačne potrebe naručilaca. Ceo postupak od inicijalizacije,
preko projektovanja do implementacije i održavanja softvera je obavljala ista osoba, te
projektno-programska dokumentacija nije postojala. Viši zahtevi u odnosu na softver isticali
su potrebu za višim nivoom znanja onih koji softver razvijaju. Sopstvenim snagama ove
organizacije su sve teže mogle da prate takav razvoj. Viši troškovi razvoja softvera
uslovljavali su i postepeni rast zahteva za sredstvima odnosno kapitalom potrebnim za
razvoj. Drugu etapu karakteriše softver razvijen za višekorisnički rad u on-line režimu rada i
pojava prvih sistema za upravljanje bazama podataka. Treću etapu razvoja karakteriše
softver za podršku distribuiranih računarskih sistema koji su meñusobno komunicirali i
pojava personalnih računara, koja je još više iskazivala potrebu da se izmeni način razvoja
softvera, odnosno potrebu da se brzo i jeftino dolazi do univerzalnih i opšte primenljivih
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti