Odlomak

POJAM I VRSTE BRAKA U RIMSKOM PRAVU

U svim patrijarhalnim društvima sa zatvorenom kućnom privredom, brak se shvata uglavnom samo kao sredstvo, put da se obezbede radna snaga i potomci, koji će produžiti život porodice. Žena je pritom više objekt nego subjekt, pa je potčinjenost mužu karakteristika  njenog položaja u porodici. Rimska varijanta ovakvog braka jeste brak sa manusom. Njega srećemo na početku rimske istorije i on se zadržava kao vladajući oblik braka sve dok osnovurimskog društva predstavlja zatvorena kućna privreda.
U toku druge polovine republike, paralelno sa razvitkom robne proizvodnje  i robno-novčnane privrede, što znači potiskivanjem i razbijanjem zatvorene kućne privrede, razvija se novo shvatanje braka, novi položaj žene u porodici i novi lični i imovinski odnos izmedju branih drugova, što sve skupa stvara novi braqčni odnos, novu vrstu braka – brak bez manusa. Ali, brak sa manusom se nije sasvim izgubio, već se, zaključivan u formi confarreatio, održao još dugo u jednom uzanom krugu porodica nobila koje su pretendovale da u svojim rukama drže najviiša sveštenička zvanja.
Brak mez manusa je bio u primeni sve do kraja rimske istorije, ali to ne znači da je on u toku druge polovine republike dobio svoj definitivni oblik i ostao nepromenjen do kraja. Naprotiv, on je u periodu republike dobioo samo svoje osnovne konture, zadržavajući mnoge elemente nasledjene iz prošlosti. Njih se u toku principata i dominata postepeno oslobadjao pa je tek u periodu domminata, dobrim delom pod uticajem hrišćanstava, došlo do shvatanja braka kao ravnopravne zajdnice muža i žene, koju Modestin definiše na sledići način:  nuptiae sunt coniunctio maris et feminae et consortium omnis vitae, divini et humani iuris communicatio. ( Brak je veza muža i žene, doživotna zajednica, ustanova božanskog i ljudskog prava ).

 

 

 

BRAK SA MANUSOM

Manus – Žena paterfamilijasa i žene svih njemu potčinjenih lica imale u vreme kada je vladjući oblik porodice bio familia položaj kćeri. Udajom su izlazile iz porodice svojih roditelja ili gubile status lica sui iuris ako su ga imale, i dolazile u porodicu svoga muž, odnosno pod vlast njegovu ili njegovog paterfamilijasa. Ta vlast nazivala se manus, pa se i brak koji je tada zaključivan i koji je dovodio ženu u taj položaj, nazivao manus-brak, ili brak sa manusom.
Manus inače znači: ruka. Rimljani su često uzimali ruku za simbol vlasti i svojine, pa su i nazive mnogih ustanova vezanih za pribavljanje ili gubljenje vlasti ili svojine izveli iz naziva ruke.
Po svojoj suštini i sadržini manus se ne razlikuje mnogo od patria potestas. Postojale su ipak neke razlike. Udate žene su u staromm Rimu uživale veliko poštovanje, pa su uživale i posebnu zaštitu. Žena paterfamilijasa je imaa u porodici položajdomaćice i odgovarajuču vlast naredjivanja mladjim ženama i deci. Bila je zabranjena paterfailijasu svaka prodaja u ropstvo žena koje su pod njegoim manusom, a mogao ih je ubiti samo u dva odredjena slučajaL u slučaju preljube i slučaju pijanstva.
Manus je nastajao zaključenjembraka a gasio se razvodom braka. Usled smrti paterfamilijasa manus se gasio samo onda ako je umrli bio njen muž. U svim drugim slučajevima manus je prelazio na novog paterfamilijasa. Tako, na primer, ako je umrli paterfamilijas bio deda njenog muža, manus će preći na njegovog oca, ako umre i otac, preći će na muža, tek smrću muža se definitivno gasi.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari