Nastanak civilnog društva

Civilno društvo je jedan od elemenata trodijelnog okvira koji čine država, ekonomija i civilno društvo. Civilno društvo je primarni lokus kreiranja ideologije za izgradnju konsenzusa i legitimiziranje moći, što znači, kreiranja i održavanja kulturalne i socijalne hegemonije dominantne grupe putem saglasnosti, a ne prisilom. Civilno društvo je arena u kojoj se natječu konfliktni interesi (zapravo klasni interesi) i bez direktne dominacije i prisile država i tržište moraju za svoju legitimnost pridobiti suglasnost civilnog društva. Sastoji se od akcija građana (svih ljudskih bića), pojedinačno i zajedno, usmjerenih poboljšanju svoje zajednice i društva. Takve akcije su temelj na kojem počiva demokratija, pluralizam, poštovanje ljudskih prava, dobra vladavina i kohezivnost društva.

Promjene i pad socijalističkih režima Istočne Evrope s kraja prošlog vijeka su doprinijeli razvoju ideje u kojoj je naglašena paralela između civilnog društva i države, u okviru koje je civilno društvo shvaćeno kao opozicija prema državi. Ovakvo gledište je bilo razumljivo s obzirom na tendenciju opozicije da ukaže na nedemokratičnost, pa i totalitarnost tih režima i njihovih država.

Građansko, odnosno civilno društvo se smatralo pogodnim i efikasnim mehanizmom, ne samo demokratskog otpora, već i daljnje demokratske promjene, razvoja i ukupne tranzicije. Civilno društvo je predstavljalo bazu stvaranja i razvoja demokratskih sadržaja i demokratske organizacije politike koju je država represivno sprečavala, suzbijala i onemogućavala. Da bi se razumio fenomen civilnog društva, neophodno se osvrnuti na historijsko porijeklo poimanja i diskurzivnog određenja civilnog društva. U tom smislu i treba napomenuti da postoji mnogobrojna literatura koja nam pruža opise historije ove ideje, pokazujući da je građansko društvo pomoglo filozofima “da shvate velika pitanja kao što su: priroda građanskog društva, prava i obaveze građana, praksa politike i vlade, i kako da se mirno živi, tako što se uklopi individualna autonomija sa kolektivnim željama, izbalansira sloboda sa ograničenjima, i ujedini pluralizam sa konformitetom, tako da kompleksna društva mogu da funkcionišu pravedno i efikasno.