Odlomak

Radno vreme predstavlja tradicionalnu zakonsku kategoriju u oblasti rada. Dugotrajnu i mukotrpnu borbu je vodila radnička klasa za skraćenje radnog vremena.Radno vreme predstavlja ono vreme koje je radnik dužan da provede kod poslodavca i da u njemu iskaže svoju radnu  aktivnost, umeće, veštinu i kreativnost. Ako koristimo definiciji konvencija i preporuka međunarodne organizacije rada, radno vreme možemo shvatiti kao period u kome se zaposleno lice nalazi na raspolaganju poslodavcu.Ograničeno radno vreme u savremenoj radnoj legislativi, svedeno je  na četrdesetočasovnu radnu sedmicu,gde je olakšan položaj radnika kroz: ublažavanje premora; predupređenje neželjenih posledica; smanjenje povreda na radu; veću radnu motivaciju; obnavljanje radne snage; očuvanje zdravlja; mogućnost prepuštanja slobodnom vremenu i dokolici, čime se organizam priprema za bolje radne učinke; pojačanu reprodukciju radnih sposobnosti.Time je ograničeno radno vreme iskazalo pozitivne efekte i uzajamnu korist zaradnika i poslodavca.

Radno vreme je postalo i ustavna kategorija. Gotovo da nema savremenih ustava koji ne jemče ograničeno radno vreme. To su činili naši raniji ustavi. Svakako, i novi Ustav Republike Srbije svakome utvrđuje pravo naograničeno radno vreme[1] Novelama Zakona o Radu iz juna 2014. godine određen je pojam radnog vremena, sa varijantnim rešenjima.Radno vreme je vremenski   period u kome je zaposleni dužan, odnosno raspoloživ da obavlja poslove prema nalozima poslodavca, na mestu gde se poslovi obavljaju, u skladu sa zakonom. Zaposleni i poslodavac   mogu  se sporazumeti da jedan period radnog vremena u okviru ugovorenog radnog vremena zaposleni poslove obavlja kod/od kuće[2]

Osim afirmativnog pristupa u određivanju pojma radnog vremena, Zakon o Radu sadrži i negativni pristup šta se ne smatra radnim vremenom.Radnim vremenom ne smatra se vreme u kome je zaposleni pripravan da se odazove na poziv poslodavca da obavlja poslove ako se ukaže takva potreba, pričemu se zaposleni ne nalazi na mestu gde se njegovi poslovi obavljaju, u skladusa zakonom. Vreme pripravnosti i visina naknade za istu uređuje se zakonom,opštim aktom ili ugovorom o radu[3]. Za razliku od same pripravnosti ili dežurstvo koja ne predstavlja radno vreme,vreme koje zaposleni u toku pripravnosti provede u obavljanju poslova popozivu poslodavca smatra se radnim vremenom.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Komentari