Rimsko pravo – skripta
Objavio Sergejss1 25. mart 2024.
Objavio aleksad99 30. januar 2023. Prijavi dokument
Radno vreme predstavlja tradicionalnu zakonsku kategoriju u oblasti rada. Dugotrajnu i mukotrpnu borbu je vodila radnička klasa za skraćenje radnog vremena.Radno vreme predstavlja ono vreme koje je radnik dužan da provede kod poslodavca i da u njemu iskaže svoju radnu aktivnost, umeće, veštinu i kreativnost. Ako koristimo definiciji konvencija i preporuka međunarodne organizacije rada, radno vreme možemo shvatiti kao period u kome se zaposleno lice nalazi na raspolaganju poslodavcu.Ograničeno radno vreme u savremenoj radnoj legislativi, svedeno je na četrdesetočasovnu radnu sedmicu,gde je olakšan položaj radnika kroz: ublažavanje premora; predupređenje neželjenih posledica; smanjenje povreda na radu; veću radnu motivaciju; obnavljanje radne snage; očuvanje zdravlja; mogućnost prepuštanja slobodnom vremenu i dokolici, čime se organizam priprema za bolje radne učinke; pojačanu reprodukciju radnih sposobnosti.Time je ograničeno radno vreme iskazalo pozitivne efekte i uzajamnu korist zaradnika i poslodavca.
Radno vreme je postalo i ustavna kategorija. Gotovo da nema savremenih ustava koji ne jemče ograničeno radno vreme. To su činili naši raniji ustavi. Svakako, i novi Ustav Republike Srbije svakome utvrđuje pravo naograničeno radno vreme[1] Novelama Zakona o Radu iz juna 2014. godine određen je pojam radnog vremena, sa varijantnim rešenjima.Radno vreme je vremenski period u kome je zaposleni dužan, odnosno raspoloživ da obavlja poslove prema nalozima poslodavca, na mestu gde se poslovi obavljaju, u skladu sa zakonom. Zaposleni i poslodavac mogu se sporazumeti da jedan period radnog vremena u okviru ugovorenog radnog vremena zaposleni poslove obavlja kod/od kuće[2]
Osim afirmativnog pristupa u određivanju pojma radnog vremena, Zakon o Radu sadrži i negativni pristup šta se ne smatra radnim vremenom.Radnim vremenom ne smatra se vreme u kome je zaposleni pripravan da se odazove na poziv poslodavca da obavlja poslove ako se ukaže takva potreba, pričemu se zaposleni ne nalazi na mestu gde se njegovi poslovi obavljaju, u skladusa zakonom. Vreme pripravnosti i visina naknade za istu uređuje se zakonom,opštim aktom ili ugovorom o radu[3]. Za razliku od same pripravnosti ili dežurstvo koja ne predstavlja radno vreme,vreme koje zaposleni u toku pripravnosti provede u obavljanju poslova popozivu poslodavca smatra se radnim vremenom.
Objavio Sergejss1 25. mart 2024.
Objavio mob0629649492 25. mart 2024.
Objavio dragicamilica 25. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.