Ugovor o prodaji
Univerzitet „ Union – Nikola Tesla ’’ u Beogradu
Fakultet za pravo, bezbednost i menadžment “Konstantin Veliki ’’ Niš
Seminarski rad
Predmet : Privredno pravo
Tema :
Ugovor o prodaji
Mentor: Student:
Prof. Dr. Aleksandra Nitovski Mitić IvanaRisimović
MS 66-P/ 2019
Niš 2021.
Sadržaj
1 . Uvod
2. Elementi ugovora o prodaji
3. Obaveze, prava i odgovornost prodavca
4. Obaveze, prava i odgovornost kupca
5. Posebne vrste ugovora o prodaji
6. Međunarodni ugovor
7. Prestanak ugovora o prodaji
8. Zaključak
9. Literatura

2. Elementi ugovora o prodaji
Kod ugovora o prodaji bitan elemenat, oko koga se ugovorene strane moraju sporazumeti, da bi
ovaj ugovor zaključen kao ugovor robnog prometa prometa, bio važeći jeste roba. Cena nije
bitan elemenat ovog ugovora. Ako ona nije određena niti odredljiva, kupac je dužan da plati cenu
koju prodavac redovno naplaćivao u vreme zaključivanja ugovora, a u nedostatku ove, razumnu
cenu. Pod razumnom cenom se smatra tekuća cena u vreme zaključivanja ugovora, a ako se ona
ne može utvrditi, onda cenu utvrđuje sud, prema okolnostima slučaja.
Roba kao predmet ugovora o prodaji mora biti u prometu. Ako je reč o stvarima koje su u
ograničenom pravnom prometu one mogu biti predmetom ugovora o prodaji, ukoliko su
ispunjeni zakonom propisani uslovi. U skladu sa našim pravom ugovor o prodaji može da se
odnosi na buduću stvar, pod kojom se podrazumeva stvar koja u trenutku zaključivanja ugovora
ne postoiji već će tek nastati. U skladu sa članom 460 Zakona o obligacionim odnosima, prodaja
tuđe stvari obavezuje ugovarača, ali kupac koji nije znao, ili nije morao znati da je stvar tuđa,
može ako usled toga ne može ostvariti cilj ugovora, raskinuti ugovor i tražiti nadoknadu štete.
Ukoliko prodavac nije imao pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine na prodatoj stvari u
trenutku zaključenja ugovora, on to pravo može steći u trenutku ispunjenja ugovora, tj. isporuke
robe, čime se gore navedeno pravilo može razumeti i opravdati.
U pogledu određivanja robe kao prdmeta ugovora, potrebno je da se ugovorene strane dogovore
o njenoj vrsti, a da količinu, ukoliko je ne mogu odediti, učine odredivom. Kod individualn
određenih stvari potreba je, po pravilu, njihov detaljni opis. Kod generičkih stvari količina robe
se može učiniti odredivom izrazima "od......do" ili "cirka", "oko". U pogledu kvaliteta robe,
ukoliko ga stranke u ugovoru ne odrede, a prodavcu je poznata namena za koju kupac kupuje
robu, tada je dužan da mu isporuči robu odgovarajućeg kvaliteta. Ako prodavcu namena robe
nije bila poznata, dužan je isporučiti robu srednje kakvoće.
Cena se, kao novčana naknada koju kupac duguje prodavcu za ustupljenu robu, sastoji u novcu.
Ukoliko se kao ekvivalent za primljenu robu, uz novac daju i neke stvari, da bi bilo reči o
ugovoru o prodaji, neophodno je da vrednost novca bude veća ili bar jednaka vrednosti stvari.
Cena se često ugovara. Obično se utvrđuje u jednom novčanom iznosu li se mogu sporazumno
odrediti i elementi na osnovu kojih će se cena opredeliti. Tada kažemo da je cena odrediva. Cena
može biti i propisana. Ukoliko je ugovorena veća cena od propisane, kupac duguje samo iznos
propisane cene. Ako je u ugovoru naznačeno da je kupac dužan da plati tekuću cenu, reč je o
ceni utvrđenoj zvaničnom tržišnom evidencijom na tržištu mesta prodavca u vreme kada je
trebalo da usledi ispunjenje ugovora. Određivanje cene ugovorene strane mogu prepustiti trećim
licima. U skladu sa principom ekvivalencije, cena treba da ispuni i uslov pravičnosti.
3. Obaveze, prava I odgovornost prodavca
Zaključivanjem ugovora o prodaji prodavac stiče sledeće obaveze:
-
Obavezu predaje stvari,odnosno isporuku prodatih stvari,
-
Obavezu garancije za fizička svojstva robe i
-
Ostale obaveze
Obaveze isporuke robe
Isporuka se sastoji iz jedne ili više radnji koje je prodavac dužan da preduzme prema ugovoru, ili
uobičajenim pravilima ponašanja, kako bi se kupcu omogućila državina robe.
Način isporuke robe zavisi od toga da li je stvar pokretna ili nepokretna, bestelesna ili telesna.
Otuda isporuka može biti fizička kao faktička ili simbolička, ali i fiktivna. Uopšteno rečeno,
prodavac je izvršio obavezu isporuke robe kupcu, kada mu robu uruči ili preda ispravu na osnovu
koje se roba može preuzeti.
Vreme isporuke može se ugovoriti. Stranke to mogu učiniti preciziranjem datuma, određivanjem
roka od zaključivanja ugovora, ili vezivanjem vremena isporuke za neki događaj. Ako je rok
određen okvirno, a nije ugovorom predviđeno ko će ga precizirati to pravo pripada prodavcu.
Izuzetak je ako iz okolnosti slučaja proizilazi da to pravo pripada kupcu. Ako je rok isporuke
određen upotrebom izraza"odmah" i sl. U skladu sa tumačenjem Opštih uzansi za promet robom
iz 1954 godine prodavac će biti dužan da isporuku izvrši u roku od osam dana od dana
zaključivanja ugovora.
Mesto isporuke robe određuju stranke ugovorom. Ako to nije učinjeno, a ne može se odrediti na
osnovu prirode, svrhe i drugih okolnosti posla, prodavac je dužan da robu isporuči u mestu u
kojem je imao svoje sedište u vreme zaključenja ugovora. Ako je vreme zaključenja ugovora
strankama bilo poznato gde se roba nalazi, odnosno gde treba da bude izrađena, isporuka se vrši
u tom mestu. Ako je ugvorem prevoz robe, ali ne i mesto isporuke, smatra se da je predaja
izvšena uručenjem robe prevoziocu ili licu koje oganizuju otpremu robe. Ako prodavac nije
izvršio obavezu isporuke robe na vreme zapada u dužničku docnju. U tom slučaju kupac ima
prava da:
1. Ostavi naknadni primerni rok za ispunjenje i da zahteva naknadu štete zbog docnje ili
2. Da raskine ugovor i traži naknadu štete zbog neispunjenja ugovorene obaveze
Kupac može raskinuti ugovor samo ako je prodavcu ostavio naknadni rok za ispunjenje isporuke,
a prodavac ni u tom roku nije isporuku izvršio. Međutim, ako je iz prodavčevog držanja vidno da
ni u naknadnom roku neće ispuniti svoju obavezu, odnosno ako je ostavljanje naknadnog roka
protivno prirodi posla, kupac može raskinuti ugovor i bez ostavljenja tog primernog roka za
ispunjenje. Isto važi kod fiksne kupoprodaje, ako je rok isporuke bitan element ugovora.
Samo postojanje krivice prodavca, kao dužnika u pogledu isporuke robe, ne utiče na postojanje
docnje, ali utiče na obavezu prodavca da kupcu naknadi štetu. Naknada štete za slučaj
neispunjenja može se ispoljiti u vidu apstraktne i konkretne štete. Apstraktne šteta se sastoji u
razlici između ugovorene i tržišne cene robe na dan raskida ugovora. Apstraktnu štetu kupac ne
mora dokazivati da je pretrpeo. Kao tržišna cena smatra se tekuća cena na tržištu mesta isporuke,
odnopsno ako u tom mestu roba nema tekuću cenu, uzima se tekuća cena tržišta koje bi ga moglo
zameniti u datom slučaju. Konkretnu štetu kupac dokazuje i ostvaruje kao naknadu za nju u vidu
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti