standardnoga programskoga jezika za učenje u školama i na sveučilištima.
Wirth je programskom jeziku dal ime Pascal u čast francuzkom filozofu i
matematičaru

Blaiseu Pascalu

, koji je 1641. izumil prvi

mehanički

računarski stroj

Prva specifikacija programskoga jezika Pascala objavljena je 1971,

sledeća   revizija   napravljena   je   1973.   Već   od   1972.   Pascal   se   počinje
izučavati   na   sveučilištima   kao   jezik   prikladan   za   uvod   u
programiranje. Prvobitna   standardizacija   jezika   dogodila   se   1983.   (ISO
7185:1983).

Pascal uvodi paradigmu strukturnoga i proceduralnoga programiranja,

što znači da se programski kod razlaže na samostalne strukture - podatke i
podprograme,   koji   se   ne   izvršavaju   nužno   u   istom   redosledu   kako   su   i
navedeni,   niti   je   potrebno   numeriranje   redaka   kao   u   sekvencijalnim
programskim jezicima (BASIC, ranije specifikacije Fortrana itd), nego se po
potrebi pozivaju i izvode. Uvodjenjem podprograma izbegava se nužnost
da program sekvencijalno, to jest redosledno izvrši sve blokove koda dok
ne   dodje   do   naredbe   koja   označava   kraj   programa   ili   bezuvetni   skok
(

GoTo

) do pojedine

labele

u kodu, što može dovesti do velikih poteškoća pri

pisanju ili revidiranju ozbiljnijih programa, jer je koristjenje GoTo funkcije
dovodilo do nepregledna i nečitljiva koda s jedne strane (fenomen
takozvanoiga

Špageti-koda

), s druge strane zahtevalo učitavanje čitava

programa u memoriju, umesto pozivanja pojedinačnih procedura po
potrebi. Za tadašnje doba vrlo skupih memorija i početka ubrzana razvoja
softvera u odnosu na hardver, iznalaženje rešenja kao što je Pascal imalo
je zbog navedenih razloga veliki značaj.

U isto vreme (1972) Amerikanac

Dennis Ritchie

razvija

programski jezik

zasnovan na jednakim proceduralnim i strukturnim postavkama kao i

Pascal, koji za razliku od prvobitnoga Pascala, podržava i osnovne tipove
podataka kao što su realni brojevi dvostruke preciznosti (double), dok se
subrutinski delovi kôda (funkcije) deklariraju po potrebi umesto u zaglavju
kao kod Pascala. Kao što je programski jezik C poslužil

za programiranje

-a sedamdesetih

godina,

UCSD

izvedba Pascala koristjena je na

za pisanje

, prvoga

, p-

Sistem se mogal portati na veliki broj tadašnjih računala zahvaljujući
činjenici da je trebalo samo izprogramirati

module

koji su prenosili i

kompilirali p-sistem na dato računalo. Program preveden na nekom

stroju

pomoću UCSD Pascal prevoditelja može se izvršavati na svakome

računalu koji ima p-System.

Sedamdesetih godina Pascal stiče veliku popularnost te se u velikoj meri

koristi za aplikacijsko kao i sistemsko programiranje. Operacijski sustavi
za

Apple

računala

Lisa

Macintosh

s kraja sedamdesetih i početka

osamdesetih bili su razvijani u Pascalu, zbog čega pisanje programa u C-u
za navedene sustave nije imalo puno smisla jer su programi morali biti
pisani tako da operiraju s tipovima podataka koje podržava standardni
Pascal kao i sam API u Pascalu napisana Apple operativnoga sustava. Do
1980-ih Pascal je izučavan na većini sveučilišta i fakulteta informatičkoga
usmerenja u svetu.