Moral i radni moral

Moral (lat. mos – običaj; mores – vladanje; moralis – moralan) je jedan od najvažnijih oblika čovjekovog djelatnog odnošenja prema svijetu, prema drugim ljudima i prema sebi samom. On se sastoji u vrijednosnom procjenjivanju ljudskih htjenja i postupaka kao pozitivnih ili negativnih, pri čemu se prvi odobravaju, žele, preporučuju i zahtejvaju, a drugi se neodobravaju, kude osuđuju i zabranjuju. Ukratko, moral je aktivno čovjekovo oblikovanje i ocjenjivanje sebe i drugih ljudi kao dobrih i zlih. Moral je skup nepisanih normi kojima se određuje kako ljudi treba da se ponašaju jedni prema drugima i prema zajednici, a pomoću kojih se ocjenjuju vlastiti i tuđi postupci kao dobri li rđavi. Moralna norma nastala je veoma davno, još u prvobitnoj zajednici. Tokom svoje evolucije čovjek je, najprije, živjeo u malim grupama. Boraveći i živjeći u grupi, prvobitni čovjek je neminovno sebi postavljao dva pitanja: kakav treba da budem ja, da bi drugi ljudi i ja bili srećni i kakvi treba da su drugi, da bih ja bio srećan i da bi moja sreća uopšte bila moguća? Moral je objektivna društvena pojava koju konstituiše, prvo, skup pravila (normi, mjerila) koja regulišu ponašanje članova jedne društvene zajednice; drugo, skup stvarnih navika ponašanja. Značajno je istaći da te norme, načela ili pravila ponašanja uvijek podrazumjevaju regulisanje međuljudskih odnosa, dakle odnosa ljudi između sebe kao i odnosa jedinke prema društvu.