PANEVROPSKI UNIVERZITET „ APEIRON“
FAKULTET POSLOVNE INFORMATIKE
Redovni studije
Smjer“Informacione tehnologije“
Predmet:
TEORIJA ODLUČIVANJA
Tema:
TEORIJA IGARA
Predmetni nastavnik
Prof. dr Đuro Mikić
Student:
Index:
4
TEORIJA IGARA
Veliki broj upravljačkih zadataka odnosi se na situacije u kojima se ne raspolaže sa
potpunim informacijama u postupku donošenja odluke. Rješavanje takvih zadataka je
vezano sa rizikom i spada u domen matričnih igara.
Predmet analize u teoriji igara su konfliktne situacije u kojima se sukobljavaju interesi
dvije ili više strana, tako da konačan rezultat ishoda zavisi od akcija koje preduzimaju
učesnici u konfliktu. Konfliktne situacije se javljaju u toliko raznovrsnim formama i toliko
često, da ih je nemoguće formalizovati. Uprkos tome, često je empirijski jasno da je jedan
postupak racionalniji od drugoga, što upućuje na elemente koji sugerišu mogućnost
racionalne analize.
Teorija igara predstavlja matematičku analizu konfliktnih situacija, a njeni osnovni
elementi su:
-
Igra: predstavlja skup pravila, dogovora ili konvencija kojih se moraju
pridržavati učesnici u konfliktnoj situaciji,
-
Strategija: predstavlja plan razvoja igre, odnosno izbor poteza za koje će se
odlučiti jedan od igrača u konfliktnoj situaciji (strategija predstavlja skup informacija
koji je kompletan u smislu da jednom igraču otkriva na koji način se treba ponašati u
datom trenutku),
-
Potez: predstavlja čin izbora jedne od strategije; igra se realizuje tako što
suprostavljeni igrači biraju neku od raspoloživih strategija, tako da je tajnost izbora
strategije bitan element konfliktnih situacija.
U igri svaki igrač ima jednu potpunu informaciju koju stiče poznavanjem svoje
situacije i pravi određene pretpostavke na bazi informacije o protivniku. Kako se igra odvija
dobijaju se nove informacije na osnovu kojih se donose racionalne odluke.
Upravljanje konfliktnim situacijama zavisiće od procjene igre, vještine igrača,
njegove logike. Ako se igra može matematički modelirati, tako se i svaka nelogičnost u
upravljanju konfliktnom situacijom može isključiti. Optimalno rješenje modela kojeg
karakteriše konfliktna situacija je izbor strategije kojom se rješava konfliktna situacija i da
igrači pri tome ostvare maksimalnu dobit, odnosno minimalan gubitak, (ne)zavisno od toga
koju strategiju zauzme njegov protivnik u konfliktnoj situaciji.
Prema različitosti i izboru kriterija moguće je sačiniti sljedeću klasifikaciju
matričnih igara:
1. prema stepenu uticaja igrača na ishod igre, razlikujemo:
Igre na sreću (hazardne igre), gdje na konačan ishod prevashodno utiče sreća.
Strateške (matrične igre), gdje konačan ishod konfliktne situacije u najvećoj mjeri
zavisi od sposobnosti igrača da u datom trenutku izabere optimalnu strategiju.
