SADRŽAJ

1. Uvod................................................................................................................................3

2. Vitamini..........................................................................................................................4

2.1.

Šta su vitamini?....................................................................................................... 4

2.2.

Podjela vitamina......................................................................................................4

3. Vitamini rastvorljivi u mastima......................................................................................5

3.1.

VITAMIN A ( retinol, akseroftol, čudotvorni vitamin)..........................................5

3.2.

VITAMIN D (holekalciferol, ergokalciferol, sunčani vitamin)..............................9

3.3.

VITAMIN E (tokoferol, antisterilni vitamin, vitamin mladosti)...........................12

3.4.

VITAMIN K (filohinon, vitamin koagulacije)......................................................15

4. Vitamini rastvorljivi u vodi...........................................................................................18

4.1.

VITAMIN B

1

 (tiamin, moralni vitamin)...............................................................18

4.2.

VITAMIN B

2

 (riboflavin, laktoflavin)...................................................................20

4.3.

VITAMIN B

3

 (nikotinska kiselina, vitamin PP, niacin, niacinamid)....................23

4.4.

VITAMIN B

(pantotenska kiselina).....................................................................26

4.5.

VITAMIN B

(piridoksin, piridoksal, piridoksamin)............................................28

4.6.

VITAMIN H (biotin, koenzim R, vitamin B

7

)......................................................30

4.7.

VITAMIN B

(folna kiselina, vitamin B

C

, vitamin M)..........................................32

4.8.

VITAMIN B12 (kobalamin, cijankobalamin, energetični vitamin)......................34

4.9.

VITAMIN C (L-askorbinska kiselina, askorbinska kiselina)................................36

5. Zaključak...................................................................................................................... 39

6. Literatura.......................................................................................................................40

2

1. Uvod

Vitamini su kao generali, ima ih malo, vrlo su važni, najčešće neophodni i bez njih bi 

nastalo rasulo. Ove supstance pomažu enzimima da milioni hemijskih reakcija, vezanih za 

rast, razvoj i oporavak organizma teku u pravom smjeru. Tu grupu supstanci popularno 

nazivamo vitaminima. 

Naziv vitamin je zapravo kovanica riječi 

vita

, što znači život i 

amin

, što je sufiks u nazivu 

azotnih jedinjenja. Njen tvorac je Kazimir Funk

1

 koji je početkom XX vijeka pronašao i 

opisao amine koji su od vitalnog značaja za funkcionisanje organizma. On je izolovao 

supstancu   nazvanu   tiamin   ili   aneurin,   danas  poznatiju   kao   vitamin   B

1

  i  pokazao   kako 

nedostatak   ove   supstance   dovodi   do   oboljenja   poznatog   kao   beriberi

2

 U   početku   su 

vitamini dobijali skraćena imena, u obliku jednog slova, kao zamjenu za vrlo kompleksne 

hemijske nazive. Porodice vitamina, poput B kompleksa dobile su i redni broj, radi lakše 

identifikacije. 

Vitamini se razlikuju i po tome, da li mogu da se rastvore u vodi ili u mastima. Rastvorljivi 

u vodi imaju zajednički naziv 

hidrosolubilni  

vitamini, i u ovu grupu spadaju: vitamin C, 

B

1

, B

2

, nijacin, B

6

, B

9

, B

12

, biotin, pantenonska kiselina i holin. Rastvorljivi u mastima 

ili 

liposolubilni 

vitamini su: vitamin A, D, E, i K.

Liposolubilni vitamini se rastvaraju u tjelesnim masnoćama, što predstavlja važnu rezervu, 

i to je dobra vijest za sve one koji se „neuredno“ hrane, ali predstavljaju i potencijalnu 

opasnost za sve koji pretjeruju sa vitaminskim dodacima. Sa velikim viškom liposolubilnih 

vitamina  dolazi   do   poremaćaja   u   funkcionisanju   organizma   nazvanog   hipervitaminoze, 

odnosno niza problema uzrokovanih pretjeranim uzimanjem vitaminskih preparata. Ipak, 

ukoliko unosimo vitamine samo putem namirnica, do hipervitaminoza ne može doći, jer su 

za to potrebni kilogrami i kilogrami hrane, što je praktično nemoguće unositi u dužem 

vremenskom periodu. 

1

 Poljski biohemičar koji je 1912. godine prvi upotrijebio termin vitamin.

2

 Neurološki i kardiovaskularni poremećaj koji nastaje uslijed nedostatka vitamina B

1

.

background image

4

3. Vitamini rastvorljivi u mastima

Ovi   vitamini   posjeduju   dodatne   supstance,   emulgatore,   kako   bi   se   mogli   pretvoriti   u 

hemijski spoj koji se može apsorbovati u krv. Kada je apsorbovan, vitamin rastvorljiv u 

mastima   putuje   do   mjesta   u   tijelu   gdje   se   „posprema“   za   potrebe   organizma.  Kada 

organizam treba vitamine, oni se putem specijalnih proteina nosača dovode do tog mjesta. 

3.1. VITAMIN A ( retinol, akseroftol, čudotvorni vitamin)

Vitamin A je generičko ime koje se odnosi na sva jedinjenja, koja ispoljavaju biološku 

aktivnost retinola. Ovaj vitamin je nazvan i „čudotvorni vitamin“ zbog svog ogromnog 

značaja za organizam. Ranije je imao i naziv „anti-infektivni vitamin“. 

Pretpostavlja se da je vitamin A potreban svim kičmenjacima za njihov život, rast,

razmnožavanje, vid, održavanje ćelija i slično.  Ovaj vitamin ima i neka anti-tumorska

svojstva. 

Fizičke i hemijske osobine: 

Vitamin A (slika 3.1.1) je relativno termostabilan u sredini bez kiseonika i može izdržati 

zagrijavanje od 60, 100 do 120°C. Međutim, na vazduhu se pri povišenim temperaturama 

(oko 60°C) brzo razgrađuje, naročito u kiseloj sredini. Raspadanje vitamina A pospješuje i 

sunčeva svjetlost.

Slika 3.1.1 - Vitamin A, retinol

OH

CH

3

CH

3

CH

3

CH

3

H

3

C

5

Slika 3.1.2 – Biosinteza vitamina A

Slika 3.1.3 – Neovitamin A

all

-(

E

)-Retinol

all

-(

E

)-Retinal

4-(

Z

)-Retinal

background image

7

antioksidativna uloga 

Izvori vitamina A:

Vitamin A se nalazi u ribljem ulju, mesu, telećoj džigerici, jajima, mlijeku i mliječnim 

proizvodima kao i drugim namirnicama životinjskog porijekla. U povrću se vitamin A 

nalazi   kao   provitamin   u   obliku   β-karotena,   žutih   pigmenata   prisutnih   u   šargarepi, 

krompiru, lubenici, paradajzu, aroniji i raznom voću i povrću.

Avitaminoza/hipervitaminoza:

Avitaminoza:

Najkarakterističniji predznaci A-avitaminoze su upala rožnjače oka i epitela kanala, što se 

manifestuje zatvaranjem i suženjem oka - kseroftalmija (od grčkih riječi heros, što znači 

suv i riječi ophtalmos - oko). Kod ljudi, slabljenje vida je jedan od važnih predznaka A-

avitaminoze. 

Hipervitaminoza:

Obzirom da se vitamin A deponuje u jetri, može doći kako do akutne tako i to hronične 

intoksikacije   (trovanja)   zbog   unošenja   prekomjernih   količina   vitamina   A   u   dužem 

vremenskom periodu. Količina unijetog vitamina, koja može izazvati negativne efekte kod 

čovjeka ne može se sa preciznošću utvrditi, pošto ona prije svega zavisi od samog čovjeka. 

Preporučene dnevne količine:

Preporučena dnevna količina vitamina A za odraslog čoveka iznosi oko 5000 IJ. Kod žena 

u trudnoći i žena koje doje, kao i pri raznim infekcijskim bolestima kao i pri napornom 

radu, koji je vezan za naprezanje vida, potrebno je povećati količinu A vitamina ponekad i 

do 15 000 IJ dnevno.

Upotreba vitamina A u medicini:

Mnogi mladi koriste ovaj vitamin u uklanjanju akni i bubuljica, koje su veliki problem 

osoba u pubertetu. Neki lijekovi, koji su proizvedeni od vitamina A, koriste se u lečenju 

psorijaze

3

. 

3

 Hronična bolest kože.

8

Uticaj vitamina A na lijekove:

Dodatni vitamin A ne bi se trebao konzumirati primjenjuju li se oralni derivati vitamina A, 

na primjer, etretinat i izotretinoin koji se koriste u liječenju kožnih bolesti.

3.2. VITAMIN D (holekalciferol, ergokalciferol, sunčani vitamin)

Iako je svojevremeno vitamin D smatran vitaminom u pravom smislu reči, vitamin D

(holekalciferol) se danas smatra hormonom koji je tesno povezan sa regulacijom kalcijuma 

i   fosfora.   Svoj   naziv   je   ovaj   vitamin   dobio   početkom   20-ih   godina   prošlog   vijeka, 

označavajući aktivnu komponentu koja se nalazi u jetri bakalara, a koja može da spriječi 

rahitis

4

Fizičke i hemijske osobine:

Oblici vitamina D, koji se pojavljuju u prirodi su 

ergokalciferol

 ili vitamin D

2

 (slika 3.2.1) 

i  

holekalciferol

 ili vitamin D

3

  (slika 3.2.2).  Ovi vitamini su relativno stabilni na visokim 

temperaturama, ali se brzo razgrađuju pod dejstvom oksidacionih sredstava i mineralnih 

kiselina. Vitamin D obuhvata grupu sekosteroida.

  

  

  

  

  

  

Slika 3.2.1- Vitamin D

2                            

                                               Slika 3.2.2- Vitamin D

  

4

 Bolest kostiju koje se nepravilno formiraju uslijed nedovoljne mineralizacije.

CH

3

H

3

C

CH

3

CH

3

CH

3

H

H

CH

2

HO

CH

3

H

3

C

CH

3

CH

3

H

H

CH

2

HO

background image

10

Biohemijska i biološka uloga:

Najrasprostranjeniji oblik ovog vitamina je vitamin D

3  

ili holekalciferol. On se obično 

stvara   u   koži   čovjeka   i   životinja   pod   dejstvom   sunčeve   radijacije   ili   ultraljubičastog 

zračenja. Kod biljaka se vitamini D stvaraju od provitamina ergosterola. Vitamini D

2

 i D

se apsorbuju iz hrane u tankom crijevu. Vitamin D pojačava ponovo usvajanje fosfora u 

bubrezima, pojačava zadržavanje kalcijuma u koštanom tkivu, pretpostavlja se, da ima 

određenog pozitivnog dejstva i kod retinoblastoma

6

 i humane leukemije

7

.

Izvori vitamina D:

Veoma malo ima prirodnih izvora vitamina D. Tu prije svega spadaju „masne“ ribe, riblje 

ulje, jetra i žumance jajeta. 

Avitaminoza/hipervitaminoza:

Avitaminoza

Ukoliko je čovjek izložen dovoljnoj količini sunčevih zraka ne dolazi do avitaminoze, jer 

se pravi vitamin D

3

 nalazi u organizmu čoveka. Pri nedostatku vitamina D može doći do 

bolesti, poznate pod imenom rahitis. Utvđeno je, da uzimanje ribljeg ulja može sprečiti 

simptome rahitisa. 

Hipervitaminoza

Pri   upotrebi   većih   doza   vitamina   D   može   doći   do   intoksifikacije   (trovanja)   ovim 

vitaminom. Tom prilikom dolazi do hiperkalcijemije (visok nivo kalcijuma u krvi), što se 

ogleda u stvaranju mekih kostiju. 

Preporučene dnevne količine

Za   odraslog   čovjeka,   dnevno   je  potrebno   oko   400   IJ  ovog   vitamina.   Zbog   negativnih 

posljedica,   koje   mogu   nastati   uslijed   prevelikog   unosa   ovog   vitamina   preporučuje   se 

konsultovanje lekara pre unošenja vitamina D u količinama većim od preporučenih. 

6

 Zloćudni tumor oka, koji se najviše javlja kod djece.

7

 Malignitet ćelija krvi i koštane srži.

11

Upotreba vitamina D u medicini

Vitamin D se dosta uspješno koristi u tretmanima psorjiaze, poremećaja kože, koje je 

uzrokovano preteranom aktivnošću ćelija kože. To dovodi do pojave crvenila, perutanja po 

određenim delovima tijela i slično.

Uticaj vitamina D na lijekove:

Kako   vitamin   D   reguliše   apsorpciju   kalcijuma   u   tijelu,   uziman   zajedno   s   tijazidima, 

diureticima   koji   pospješuju   izlučivanje   kalcijuma   iz   tijela,   može   povećati   rizik   od 

hiperkalcemije. Povećani rizik od hiperkalcemije može nastati, premda vrlo rijetko, iako se 

vitamin D konzumira zajedno s lijekovima koji pospješuju rad srca.

3.3. VITAMIN E (tokoferol, antisterilni vitamin, vitamin mladosti)

Vitamin E je otkriven još početkom XX vijeka. Zbog svoje uloge u reprodukciji raznih 

životinjskih vrsta dobio je naziv tokoferol, što potiče od grčkih riječi 

tokos,

 što u prevodu 

znači - potomstvo, rađanje djece i riječi 

pherin

, što znači - nositi. Pod terminom vitamina E 

objedinjuje   se   grupa   hemijskih   jedinjenja,   od   kojih   su   najrasprostranjeniji   α-,   β-   i   γ- 

tokoferoli, ali najveću biološku aktivnost pokazuje α-tokoferol.

Fizičke i hemijske osobine

Vitamin E (slika 3.3.1) je stabilan na zagrijavanju na temperaturama od 150 do 175°C. 

Manje je stabilan u kiseloj i baznoj sredini. α-tokoferol se nalazi u obliku ulja. Može se 

razgraditi pri nekim obradama namirnica. Na temperaturama ispod 0°C gubi aktivnost. Na 

njegovu aktivnost nepovoljno utiču još gvožđe, hlor i mineralna ulja.

CH

3

O

CH

3

HO

H

3

C

CH

3

CH

3

CH

3

H

H

H

3

C

H

3

C

background image

13

Avitaminoza / hipervitaminoza

Avitaminoza

Pri nedostatku vitamina E kod eksperimentalnih životinja nastaje perutanje kože, mišićna 

slabost   (distrofija),   narušavanje   funkcije   nervnog   sistema,   neuobičajeni   pokreti   očiju   i 

smanjen   vidokrug.   Dolazi   do   gubitka   refleksa,   smanjenja   mišićne   mase,   gubitka 

sposobnosti rađanja, nastajanja fragilnih (poremećenih) eritrocita. 

Hipervitaminoza

Vitamin E može biti toksičan u velikim količinama (preko 600 IJ dnevno). Tom prilikom 

dolazi   do   krvarenja   i   do   sporog   zarastanja   rana.   Osobe,   koje   koriste   antikoagulacione 

lijekove,   se   moraju   konsultovati   sa   ljekarom   po   pitanju   unošenja   ovog   vitamina   u 

organizam. 

Preporučene dnevne količine

Dnevne potrebe za ovim vitaminom iznose do 400 IJ (internacionalnih jedinica). Međutim 

mnoge osobe unose i od 600 do 1200 IJ dnevno bez ikakvih posljedica.  Bebama do jedne 

godine se preporučuje unos od 50 IJ dnevno, dok djeca između jedne i deset godina treba 

da unose do 200 IJ vitamina E dnevno. 

Upotreba vitamina E u medicini

Vitamin E je efikasan i kod starijih osoba koje boluju od cirkulatornih poremećaja, a 

naročito od intermitentne klaudikacije (bolest perifernih arterija, pri čemu su simptomi ove 

bolesti bol prilikom hoda, osećanje hladnoće, utrnulost ekstremiteta, zamor itd.). Vitamin E 

se koristi i u liječenju raznih bolesti dojke. 

Uticaj vitamina E na lijekove:

Postoje tvrdnje da vitamin E uziman u velikim dozama uz antikoagulanse može izazvati 

produženo   krvarenje   zbog   čega   se   velike   doze   ovog   vitamina   trebaju   izbjegavati 

neposredno prije i poslije hrurških zahvata.

14

3.4. VITAMIN K (filohinon, vitamin koagulacije)

Vitamin K je grupa strukturno sličnih, u masti rastvornih vitamina koji su potrebni za 

posttranslacione modifikacije pojedinih proteina neophodnih za koaglaciju krvi, kao i za 

metaboličke puteve koštanih i drugih tkiva.   Ovaj vitamin je poznat kao koagulacijski 

agens,   odnosno   antihemoragični   vitamin,   jer   ima   važnu   ulogu   u   zgrušavanju   krvi. 

Nedostatak ovog vitamina može rezultovati raznim hemoragičnim bolestima.

Fizičke i hemijske osobine

Pri izučavanju vitamina K, utvrđeno je, da je po hemijskoj strukturi sličan naftohinonu

8

Postoje   dva   glavna   oblika   ovog   vitamina   i   to   vitamin   K

1

  (filohinon,   fitomenadion, 

fitonadion) i K

2

  (menahinon). Vitamin K

1

  (slika 3.4.1) je uljasta tečnost, koja ključa na 

20°C.   Vrlo   je   osjetljiv   na   svjetlost   i   brzo   se   razgrađuje   pod   dejstvom   ultraljubičastog 

zračenja.  

Slika 3.4.1- 

Filohinon, vitamin K

1

O

O

CH

3

CH

3

OH

OH

OH

NH

2

CH

3

Slika 3.4.2- Menadion; menadiol; vitamin K

5

8

 Organsko jedinjenje izvedeno iz naftalina (policiklični aren).

O

O

CH

3

CH

3

CH

3

CH

3

CH

3

CH

3

background image

16

Avitaminoza / hipervitaminoza

Avitaminoza

Sadržaj ovog vitamina, kao i vitamina E u običnim proizvodima ishrane znatno prevazilazi 

minimalne dnevne potrebe i zbog toga je nedostatak ovog vitamina pri normalnoj ishrani 

krajnje rijedak. Osim toga, vitamin K sintetizuju i mikroorganizmi u debelom crijevu. 

Hipervitaminoza

Ukoliko se unose prevelike količine ovog vitamina (preko 500 mikrograma dnevno) mogu 

se javiti neke alergijske reakcije, kao što su osip po koži, svrab i crvenilo kože. Mogu da se 

jave i problemi sa jetrom, ali oni nisu baš uobičajeni.

Preporučene dnevne količine

Za odrasle muškarce se preporučuje unos od 80 mikrograma ovog vitamina dnevno, dok za 

žene 65 mikrograma dnevno.

Upotreba vitamina K u medicini

Vitamin K se posebno koristi u dijeti ili se unosi na drugi način u organizam u slučajevima 

kada je došlo do gubitka veće količine krvi (kao na primjer prije i posle operacije). 

Uticaj vitamina K na lijekove:

Kako je vitamin K antagonist antikoagulansa, ne treba se dodatno konzumirati kada se 

primjenjuju ovi lijekovi jer će smanjiti njihovo djelovanje.

17

4. Vitamini rastvorljivi u vodi

Hidrosolubilni vitamini se ne skladište u organizmu već se izbacuju urinom. Imaju ulogu 

koenzima   u   metaboličkim   reakcijama   koje   su   zajedničke   skoro   svim   životinjskim 

ćelijama. 

4.1. VITAMIN B

1

 (tiamin, moralni vitamin)

Vitamin   B

1

 je   jedan   od   prvih   vitamina,   čiji   su   hemijski   sastav   i   osobine   bili   izučeni. 

Nedostatak   ovog   vitamina   u   obroku   čovjeka   izaziva   bolest 

beriberi

,   za   koju   je 

karakterističan brzi gubitak mase tijela i neurološka rastrojstva. 

Fizičke i hemijske osobine

Vitamin   B

1

 (slika   4.1.1)   je   vrlo   stabilan   u   kiseloj   sredini   gdje   čak   i   na   visokim 

temperaturama (od 130 do 140°C) praktično ne gubi svoju biološku aktivnost.  Međutim, u 

baznoj sredini je vitamin B

1

 znatno nestabilniji i brzo se inaktivira već na temperaturama 

između 80 i 100°C, tako da se termičkom obradom hrane lako može raspasti. 

N

N

NH

2

H

3

C

S

N

CH

3

OH

Cl

Slika 4.1.1- Vitamin B

1

, tiamin

background image

19

Preporučene dnevne količine

Za odraslog čovjeka dnevno je potrebno oko 1,2 do 1,5 mg vitamina B

1

 (može i do 1,8 

miligrama);   tj.   približno   0,4   mg   na   420   kJ   (100   cal)   unešenih   sa   hranom.

Pri intenzivnom radu ili bavljenju sportom, količinu vitamina B

1

 je neophodno povećati od 

2,5 do 5,0 mg.  Za djecu, žene u trudnoći i majke koje doje, takođe je neophodno povećati 

količinu ovog vitamina od 1,0 do 5,0 miligrama dnevno.

Upotreba vitamina B

1

 u medicini

Vitamin   B

1

 se   može   koristiti   u   slučaju   disbalansa,   koji   nastaje   u   organizmu   usled 

prevelikog unosa alkohola, zatim u tretiranju bolesti srca. Ovaj vitamin je veoma koristan u 

neurološkim poremećajima, a uspješan je i u detoksikaciji organizma od olova. Povećava 

mentalne   sposobnosti,   potpomaže   u   kontroli   dijabetesa. Vitamin   B

1

 se   koristi   i   za 

sprečavanje visinske ili morske bolesti.

Uticaj vitamina B

1

 na lijekove:

Pri upotrebi diuretika Henlejeve petlje (Lasix, Yurinex, Edemid forte) dolazi do pojačanog 

izlučivanja vitamina B

1

  iz organizma, pa je potrebno povećati unos. Oralni kontraceptivi 

takođe mogu izazvati deficit vitamina B

1

4.2. VITAMIN B

2

 (riboflavin, laktoflavin)

Vitamin B

2

 sintetišu sve biljke i mnogi mikroorganizmi, ali ne i više životinje i čovjek. 

Izolovan je iz mlijeka. Ovaj vitamin  je sličan kao i 

vitamin B1

 značajan za proizvodnju telesne 

energije.   Kod pacova je utvrđeno, da ovaj vitamin kao i flavini, stimuliše rast mladih 

pacova. 

Fizičke i hemijske osobine

Vitamin   B

2

 (slika   4.2.1)   spada   u 

grupu   vitamina   rastvornih   u   vodi.   Ima 

jasno žutu boju. Veoma je stabilan 

na   povišenoj   temperaturi,   tako   da   na 

120°C   može   ostati   stabilan   i 

aktivan u vremenskom periodu od pet do 

šest časova. U kiseloj sredini se ova 

stabilnost   još   i   povećava,   dok   se   u 

baznoj   sredini   aktivnost 

smanjuje. 

N

N

NH

N

CH

2

CH

HO

CH

HO

CH

HO

CH

2

OH

O

O

H

3

C

H

3

C

20

Slika 4.2.1- Vitamin B

2

, riboflavin

Biohemijska i biološka uloga

Deponuje se u jetri, bubrezima i drugim organima. U malim količinama nalazi se i u krvi.

Vitamin B

2

 je uključen u aktivnost enzima glutation reduktaze, koja učestvuje u održanju 

nivoa glutationa, molekula koji štiti organizam od slobodnih radikala. Ovaj vitamin ima i 

antioksidativnih osobina. 

Izvori vitamina B

2

Vitamin   B

2

 sintetišu   sve   biljke,   i   mnogi   mikroorganizmi,   ali   ne   i   čovjek,   kao   ni   više 

životinje. Vitamina B

2

 se nalazi u mnogim proizvodima biljnog (zrno pšenice, šargarepa, 

povrće sa zelenim lišćem, voće, cerealije, aronija), a naročito životinjskog porijekla (jetra, 

bubrezi, jaje, meso), kao i u kvascu. Najbogatiji izvori ovog vitamina su mlijeko, sir i 

jogurt.

Avitaminoza / hipervitaminoza

background image

22

Vitamin B

3

 je poznat još od 1867. godine. U periodu od 1937. do 1939. on je sintetizovan i 

tada je definitivno utvrđeno dejstvo preparata, kako prirodno izolovanog iz jetre tako i 

sintetički   dobivenog.   Smatra   se   najboljim   sredstvom   za   sniženje holesterola u   krvi. 

Termin 

niacin

 se obično koristi za dva oblika vitamina B

3

, a to su 

nikotinska kiselina

 i 

nikotinamid

.

Fizičke i hemijske osobine

Nikotinska   kiselina,   kao   i   njen   amid   su   termostabilni   pa   i   pri   zagrevanju   ne   gube 

vitaminska svojstva.

Slika 4.3.1- Vitamin B

3

, niacinamid

Biohemijska i biološka uloga

Nikotinska kiselina, je vitamin koji se stvara u organizmu od svog prekursora - esencijalne 

aminokiseline - 

triptofana

. Ovo stvaranje nikotinske kiseline se dešava kako u biljkama, 

tako   i   kod   većine   životinja.  Nikotinska   kiselina   se   apsorbuje   u   tankom   crijevu   u 

obliku 

nikotinata

.

Vitamin B

3

 je sastojak, po svojoj strukturi, dva slična koenzima:

nikotinamid-adenin-dinukleotid (NAD) i

nikotinamid-adenin-dinukleotid-fosfat (NADP)

U organizmu se nikotin ne pretvara u nikotinsku kiselinu! 

Izvori vitamina B

3

23

Čovjek zadovoljava potrebe za nikotinskom kiselinom unošenjem visokoproteinske hrane, 

koja   sadrži triptofan (kao   što   je   posno   meso,   jetra,   riba,   pivski   kvasac,   bubrezi,   belo 

živinsko meso), ali isto tako i materije koje sadrže i samu nikotinsku kiselinu (kao što su 

kvasac,   mlijeko,   pečeni   kikiriki,   lisnato   povrće).   Treba   napomenuti   i   činjenicu,   da   je 

kukuruz   vrlo   siromašan   triptofanom.   Zbog   toga   ishrana   samo   kukuruzom   dovodi   do 

deficita niacina i bolesti pelagre

10

.

Avitaminoza / hipervitaminoza

Avitaminoza

Nedovoljan sadržaj ovog vitamina u hrani kod ljudi izaziva bolest koja se naziva 

pelagra

Ova   bolest   je   povezana   i   sa   deficitom   triptofana   i piridoksina.   U   teškim   slučajevima 

narušava se i funkcija nervnog sistema, a ujedno slabe i umne sposobnosti. To može biti 

početak težih mentalnih poremećaja.

Hipervitaminoza

Ukoliko se nikotinska kiselina (ovo se ne odnosi na nikotinamid) unosi u velikim dozama 

(obično preko 100 miligrama ili više dnevno) dolazi do „niacinskog crvenila“. Tada dolazi 

do pojave crvenila, svraba, zajapurenosti, peckanja najčešce na licu, rukama i u gornjem 

delu grudnog koša. 

Preporučene dnevne količine

Dnevna   potreba   odraslog   čoveka   za   ovim   vitaminom   se   procjenjuje  na   oko   15   do   20 

miligrama,   dok   kod   djece,   do   desete   godine   starosti,   ova   vrednost   iznosi   od   5   do   6 

miligrama dnevno. Kod djece iznad 10 godina neophodna količina niacina se procenjuje na 

9 do 13 miligrama dnevno. 

Upotreba vitamina B

3

 u medicini

U svrhu profilakse i lečenja pelagre, može se upotrebiti kako nikotinska kiselina, tako i 

njen amid, nikotinamid. Svi simptomi pelagre mogu, upotrebom niacina, nestati već u toku 

jednog dana.  Nikotinska kiselina se koristi i kao sredstvo za detoksifikaciju organizma. 

Neki smatraju da ovaj vitamin može dijelimično da očisti organizam čak i od heroina. 

10

 

Oboljenje koje se manifestuje neujednačenom pigmentacijom kože.

background image

25

Sam   naziv   ovog   vitamina   ("

pan

")   -   označava   mnogo,   znatno,   što   govori   o   velikoj 

rasprostranjenosti ovog vitamina u prirodi. Neophodan je za aktivnost čovjeka, različitih 

životinja, biljaka, kvasca, mliječnokiselinskih bakterija i insekata.

Fizičke i hemijske osobine

Pantotenska kiselina (slika 4.4.1) pripada grupi vitamina rastvornih u vodi i veoma je 

nestabilna na povišenim temperaturama, tako da se veliki deo ovog vitamina gubi prilikom 

termičke obrade hrane. Pantotenska kiselina je amid pantoinske kiseline i β-alanina.

OH

H

N

HOOC

O

OH

H

3

C

CH

3

Slika 4.4.1- Pantotenska kiselina

Biohemijska i biološka uloga

Vitamin   B

5

 se   usvaja   u   tankom   crijevu   putem   proste   difuzije,   a   potom   se   fosforiliše 

pomoću ATP-a. Vitamin B

5

 se pretvara u aktivan 

koenzim A

.   Ovaj vitamin igra važnu 

metaboličku ulogu u ljudskom organizmu. Jedna od važnih uloga vitamina B

5

 se odnosi na 

proizvodnju hormona adrenalnih žlezda i stvaranje energije. Dugo je vec poznato da ovaj 

vitamin povećava rezerve energije u organizmu i ojačava sportske mogućnosti. 

Izvori vitamina B

5

Vitamin   B

5

 je   veoma   rasprostranjen   u   hrani,   a   naročito   mnogo   ga   ima   u   životinjskim 

tkivima, kvascu, grašku, pšeničnom brašnu, jetri, srcu, bubrezima i jajima. Međutim, veliki 

dio ovog vitamina može i da se sintetizuje uz pomoć mikroorganizama.

Avitaminoza / hipervitaminoza

26

Avitaminoza

Specifičan   sindrom   deficita   vitamina  B

5

 se  kod   ljudi  zapaža  samo   u   eksperimentalnim 

uslovima posle davanja specificnih antagonista. Deficit ovog vitamina obično je udružen sa 

deficitima drugih vitamina iz B kompleksa. 

Hipervitaminoza

Hipervitaminoza ovim vitaminom je veoma rijetka pojava jer se višak vitamina B

5

izlučuje 

mokraćom.

Preporučene dnevne količine

Dnevne potrebe za vitaminom B

5

 se kreću oko 10 miligrama, a maksimalna preporučena 

doza je oko 10g. Osobe, koje boluju od reumatoidnog artritisa (upale zglobova), morale bi 

da konsultuju svog ljekara za uzimanje većih doza (od 600, pa sve do 1200 miligrama 

dnevno). 

Upotreba vitamina B

5

 u medicini

Upotreba vitamina B

5

 se u medicini zasniva na njegovoj ulozi u oslobađanju energije. 

Koriste   ga   pre   svega   sportisti,   da   bi   povećali   svoje   fizičke   predispozicije.   Vitamin 

B

5

 olakšava artritis (upalu zglobova), obnavlja boju i sjaj kose i generalno podmlađuje 

organizma.

Uticaj vitamina B

na lijekove:

Pantotenska kiselina pojačava miotičko djelovanje antikolinesteraze u preparatima za oči i 

ne bi se trebala konzumirati istovremeno s tim preparatima niti dvanaest sati nakon njih.

4.5. VITAMIN B

(piridoksin, piridoksal, piridoksamin)

background image

28

Avitaminoza

Deficit samog vitamina B

6

 se rijetko javlja. Međutim, izoniazid (antituberkulozni lek, koji 

je u širokoj upotrebi), može da izazove izolovan deficit piridoksina. Tada se ovaj vitamin 

vezuje za lek i brzo izlučuje mokraćom.  Nedostatak vitamina B

6

 može izazvati anemiju, 

nervne poremećaje i razne kožne probleme. 

Hipervitaminoza

Vitamin B

6

 može biti i toksičan ukoliko se unosi u velikim dozama i tada može izazvati 

ozbiljne nervne poremećaje. Ovo je primjećeno kod ljudi koji unose više od 2 grama ovog 

vitamina dnevno.   Simptomi, koji se mogu javiti pri uvećanom unosu ovog vitamina su: 

nestabilan   hod,   ukočenost   stopala   koje   je   praćeno   i   nezgrapnošću   ruku,   kao   i   noćna 

uznemirenost. 

Preporučene dnevne količine

Dnevna potreba u vitaminu B6 za odraslog čoveka je 1-2 miligrama, a veće količine mogu 

da izazovu toksična oštećenja nerava.

Upotreba vitamina B

6

 u medicini

Ovaj   vitamin   ima   sposobnost   da   smanjuje   mučninu,   pa   se   stoga   koristi   i   u   mnogim 

preparatima protiv povraćanja.Vitamin B

6

 ublažava razne grčeve i ukočenost, a djeluje i 

kao diuretik. Preporučuje se i kod osoba koje boluju od artritisa (upale zglobova).

Uticaj vitamina B

6

 na lijekove:

Neki   lijekovi   utiču   na   smanjenje   nivoa   vitamina   B

6

  u   organizmu,   to   su:   cikloserin, 

hidralazin, izoniazid, penicilamin, teofilin. Svi vitamini B grupe, pa i vitamin B

6

 utiču na 

smanjeno usvajanje tetraciklina (Dovicin, Doksiciklin, Amracin), te u slučaju istovremene 

primene treba ih uzimati sa nekoliko sati razmaka. Kao i drugi vitamini B grupe, i vitamin 

B

6

 pojačava antidepresivni efekat lekova za depresiju (Amitriptilin, Anafranil, Maprotilin). 

Dok MAO inhibitori

11

 mogu smanjiti nivo vitamina B

6

 u krvi.

4.6. VITAMIN H (biotin, koenzim R, vitamin B

7

)

11

 Lijekovi koji se koriste kod posebnih, netipičnih depresija.

29

Utvrđeno je, da ovo jedinjenje popravlja patološke promjene u koži pacova, koji su sa 

hranom   dobijali   veće   količine   sirovog   bjelanca   jajeta.   Ovo   jedinjenje   je 

nazvano 

biotinom

 (od grčke reči 

bios

, što u prevodu znači "život"), ili vitaminom H. 

Fizičke i hemijske osobine

Vitamin H (slika 4.6.1)  je stabilan na visokim temperaturama. Dobro se rastvara u kiseloj i 

baznoj sredini, etanolu i vodi. Vitamin H sadrži kondenzovan imidazolov i tiofenov prsten. 

Za   tiofen   se   vezuje   valerijanska   kiselina.   Vitamin   H   se   može   smatrati   jedinjenjem 

karbamida sa tiofen valerijanskom kiselinom.

Slika 4.6.1- Biotin

Biohemijska i biološka uloga

Vitamin H se proizvodi u tankom crijevu čovjeka, a proizvode ga bakterije. Jedan dio ovog 

vitamina   se   unosi   i   hranom.  Vitamin   H   funkcioniše   kao   komponenta   (tj.   koenzim) 

specifičnih enzima, koji katalizuju reakcije prenosa ugljendioksida (karboksilaciji). Na taj 

način vitamin H učestvuje u sintezi masnih kiselina, purinskih nukleotida i u metabolizmu 

razgranatih aminokiselina (tako što doprinosi većoj mišićnoj masi, pa ga koriste i sportisti 

za dobijanje atletske građe).

Izvori vitamina H

background image

31

Naziv 

folna kiselina 

potiče od latinske riječi 

folium

, što u prevodu znači list. Folna kiselina 

je   prvi   put   izolovana   iz   spanaća   (špinata),   a   zatim   i   iz   jetre.   Ovaj   vitamin   je   veoma 

rasprostranjen u biološkim sistemima.

Fizičke i hemijske osobine

Vitamin B

9

 se slabo rastvara u hladnoj vodi i etanolu, ali se zato veoma dobro rastvara u 

vreloj vodi. 

N

H

N

N

N

H

2

N

O

H

N

H

N

COOH

O

COOH

Slika 4.7.1 – Folna kiselina

Biohemijska i biološka uloga

Vitamin B

9

 se u tkivima pretvara u 

tetrahidofolnu kiselinu (THFK, FH4)

, koja se može 

nazvati koenzimom. Ovaj vitamin učestvuje u biosintezi azotnih baza, nukleinskih kiselina 

(samim tim i u sintezi DNK), kreatina, metionina, u građenju aminokiseline serin i slično. 

Vitamin B

9

 ima ulogu (zajedno sa vitaminom B

12

) u zaštiti od pojave raznih tumora, prije 

svega tumora pluća. U organizmu čovjeka i životinja vitamin B

9

 se deponuje u jetri, a iz 

organizma se izdvaja mokraćom.

Izvori vitamina B

9

Vitamin   B

9

 se   u   znatnim   količinama   nalazi   u   višim   biljkama   i   mikroorganizmima, 

listovima   biljaka,   prije   svega   u   tamno   zelenom   lišću   biljaka   (vitamin   B

9

 je   prvi   put 

pronađen baš u listovima spanaća), integralnoj pšenici, susamu, aroniji, crnom ražanom 

brašnu, pivskom kvascu, jetri, žumanjcu, pasulju, pomorandži, šargarepi, kajsiji, avokadu i 

raznom drugom povrću i voću. Od proizvoda životinjskog porekla najbogatije su jetra i 

mišići srca.

32

Avitaminoza / hipervitaminoza

Avitaminoza

Avitaminoza vitaminom B

9

 može nastati uslijed neuravnotežene ishrane. Alkoholičari su 

potencijalni kandidati za nedostatak ovog vitamina. Deficit se može javiti i kod žena u 

trudnoći, starijih osoba, kod osoba koje su na niskokaloričnoj dijeti...

Hipervitaminoza

Vitamin B

9

 je toksičan u prevelikim dozama i može izazvati ozbiljne neurološke probleme.

Preporučene dnevne količine

Dnevna potreba čoveka za vitaminom B

9

 je oko 400 mikrograma.

Ženama   u   trudnoći   se   preporučuje   uvećani   unos   ovog   vitamina   (do   800   mikrograma 

dnevno) zbog zaštite ploda od raznih defekata i mentalne zaostalosti.

NAPOMENA: Osobe kod kojih se sumnja da postoji nedostatak vitamina B

12

 ne bi trebalo 

da unose dodatne količine vitamina B

9

 bez konsultacije sa lekarom.

Upotreba vitamina B

9

 u medicini

Naučnici   sa   Američkog   nacionalnog   instituta   za   ispitivanje   tumora   su   1986.   godine 

utvrdili, da se kod pušača, sa poremećenim bronhijalnim ćelijama, nivo folne kiseline u 

krvi smanjuje, što dovodi do povećanog rizika pojave raka. 

Uticaj vitamina B

9

  na lijekove:

Lijekovi koji snižavaju nivo folne kiseline su: lijekovi koji smanjuju kiselost želudačnog 

sadržaja (Ranisan, Nexium, Omeprol, Lanzul, Gelusil lac, Rupurut), antiepileptici, NSAIL 

(Brufen, Diklofen, Nimulid), sulfonamidi (Bactrim), sulfasalazin, triamteren. Ovi lijekovi 

ako se uzimaju duži period mogu povećati potrebe za folnom kiselinom. 

4.8. VITAMIN B12 (kobalamin, cijankobalamin, energetični vitamin)

background image

34

Vitamin B

12

  ne sintetizuju ni biljke ni životinje. Vitamin B

12

  sintetizuju samo neke vrste 

bakterija.   Na   primjer,   mikroflora   preživara   sintetizuje   vitamin   B

12

  u   neophodnim 

količinama.   Za   čovjeka   su   stoga   osnovni   izvori   vitamina   B

12

  proizvodi   životinjskog 

porekla: jetra, bubrezi, srce, mišići, govedina i svinjetina.   Dobar izvor vitamina B

12  

su i 

ribe i jaja.

Avitaminoza / hipervitaminoza

Avitaminoza

Poznato je, da nedostatak vitamina B

12

 u organizmu može izazvati nervne poremećaje.

Uslijed nedostatka ovog vitamina može doći i do megaloblastne anemije. Ona nastaje 

uslijed sekundarnog deficita redukovanog folata. Neurološki poremećaj, koji prati deficit 

vitamina B

12

 možda je sekundaran usled relativnog deficita metionina.

Hipervitaminoza

Nema   mnogo   dokaza   o   toksičnosti   ovog   vitamina,   pre  svega  što   se,   ukoliko   se   unosi 

oralno,   jako   malo   ovog   vitamina   apsorbuje.   Međutim,   ukoliko   se   vitamin   B

12

 dobija 

intravenoznim injekcijama može doći do problema sa kožom. Ovaj vitamin se odstranjuje 

iz organizma u roku od 1-2 nedelje.

Preporučene dnevne količine

Ukoliko ne postoje medicinski problemi za unosom većih količina vitamina B

12

 (u tom 

slučaju korišćenje ovog vitamina bi moralo biti pod nadzorom lekara), preporučuje se od 5 

do   50   mikrograma   dnevno.   Ove   doze   su   dovoljne   i   za   ljude   na   vegetarijanskoj   i 

makrobiotičkoj ishrani.

Upotreba vitamina B

12

 u medicini

Nedavno je utvrđeno, da vitamin B

12

 ima značajnih antitumorskih efekata, i da može biti 

izvor energije ne samo za telo čoveka, već i za njegov centralni nervni sistem, olakšavajući 

brojne neuropsihijatrijske probleme.  Kod izvesnih naslednih bolesti primenjuju se veće 

količine vitamina B

12

, i to do oko 1000 puta veće od normalnih potreba, da bi se uticalo na 

funkcionalno   lečenje   naslednog   metaboličkog   poremećaja   (kod   ljudi   su   opisana   četiri 

nasledna poremećaja metabolizma kobalamina). 

35

Uticaj vitamina B

12

 na lijekove:

Neki   lijekovi   mogu   smanjiti   nivo   vitamina   B

12

  u   organizmu,   kao   npr.   antikonvulzivi, 

metotreksat, H

2

  blokatori, metformin (Glucophage, Siofor, Tefor, Gluformin), inhibitori 

protonske pumpe (Omeprol, Nexium, Controloc).

Vitamin B

12  

ne treba uzimati u isto vreme kao i tetracikline, jer im ometa apsorpciju i 

smanjuje efikasnost. Ovaj vitamin treba uzimati u različito vreme u odnosu na tetracikline.

4.9. VITAMIN C (L-askorbinska kiselina, askorbinska kiselina)

Vitamin C je u čistom stanju dobijen iz soka limuna i identifikovan 1933. godine. 

Fizičke i hemijske osobine

Aktivnost   vitamina   C   se   uglavnom   uništava   termičkom   obradom   hrane,   naročito   kada 

postoje tragovi metala, kao što je bakar, ali je zato otporan na zamrzavanje. Vitamin C je 

verovatno jedan od najnestabilnijih među vitaminima rastvornim u vodi. U prirodi postoji 

samo L- oblik askorbinske i dehidroaskorbinske kiseline.  Vitamin C se jako dobro rastvara 

u vodi i metanolu, a oko pet puta slabije u etanolu. 

                                

Slika 4.9.1 – Askorbinska kiselina 

Biohemijska i biološka uloga

Vitamin C se lako apsorbuje u crijevima, te se zbog toga deficit ovog nutrijenta pripisuje 

njegovom neadekvatnom unosu sa hranom. Ovaj vitamin se u organizmu čovjeka može 

pretvoriti  u  oksalat,  koji  se  izlučuje mokraćom.  Međutim,  kalcijumova  so  askorbinske 

kiseline, koja lako nastaje iz oksalata, je potpuno nerastvorna u vodi, te može graditi 

bubrežne kamence.

background image

37

Vitamin C se veoma uspješno koristi pri liječenju i olakšavanju različitih bolesti, pijre 

svega raznih infekcija, povreda, i slično.

Može biti značajan i u tretiranju astme, kao i u sprječavanju nastajanja kardiovaskularnih 

bolesti. Ubrzava zarastanje rana i štiti od raznih zagađivaca (uključujući i dim iz cigareta).

Pretpostavlja se da vitamin C blokira dopaminski receptor u mozgu.

38

5. Zaključak

Vitamini su organski spojevi raznovrsne strukture i hemijskih osobina koji se u hrani 

nalazi   u   malim   količinama,   a   neophodni   su   za   normalno   funkcionisanje   ljudskog 

organizma.   U   našem   organizmu   vitamini   igraju   vrlo   važnu   ulogu   i   nezamjenjivi   su. 

Organizam ne može sam proizvesti vitamine ali može neke sintetizirati iz provitamina.

Većina   vitamina   se   unosi   hranom,   nedovoljan   unos   hrane   bogat   vitaminima   može 

uzrokovati teška oboljenja, oštećenja organizma i poremećaj metabolizma.

Pretjeran unos vitamina naziva se hipervitaminoza, a nedovoljan unos vitamina naziva se 

hipovitaminoza, a potpuni nedostatak vitamina naziva se avitamoza.

Vitamini se razlikuju i po tome, da li mogu da se rastvore u vodi ili u mastima. Rastvorljivi 

u vodi imaju zajednički naziv 

hidrosolubilni  

vitamini, i u ovu grupu spadaju: vitamin C, 

B

1

, B

2

, nijacin, B

6

, B

9

, B

12

, biotin, pantenonska kiselina i holin. Rastvorljivi u mastima 

ili 

liposolubilni 

vitamini su: vitamin A, D, E, i K.

background image

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti