Gračka istorijska gramatika

Grčki dijalekti

Najstarije potvrđeno stanje grčkoga pokazuju tekstovi na glinenim pločicama nađenima u Knosu, Pilu, Mikeni i Tebi iz XIV./XIII. st. pr. Kr., pisanima slogovnim pismom koje se danas naziva linear B. To se pismo razvilo iz starijega, tzv. lineara A, kojim su pisani negrčki tekstovi na Kreti od prve pol. II. tis. pr. Kr., prije dolaska Grka. Linear A je ostao nedešifriran, a linear B je dešifrirao tek M. Ventris 1953. god. Ti su tekstovi dosta šturi (uglavnom se radi o popisu inventara), ali su produbili dotadašnje naše poznavanje grčkoga za više od pola tisućljeća. Unatoč nedosljednoj ortografiji, tekstovi pisani linearom B upućuju na postojanje dijalekata već u mikenskom grčkom. Odnos mikenskoga i potonjih grčkih dijalekata, potvrđenih tek od VIII. st. pr. Kr. nadalje, ostaje nejasan, velikim dijelom zato što od XIII. do VIII. st. pr. Kr. nemamo nikakve potvrde grčkoga. Ipak, pouzdano je da su se grčki dijalekti razlikovali već u vrijeme naseljavanja Grčke, što je bio proces koji se odvijao u više od jednog vala; posljednji su se na područje Grčke doselili preci Dorana; tu činjenicu potvrđuje među ostalim i to da su dorski dijalekti arhaičniji od ostalih ­ slično kao što su baltoslavenski jezici bili arhaičniji od ie. jezika koji su se u Europi govorili u vrijeme dolaska Slavena i Balta.

Iz VIII.­VII. st. potječu homerski epovi i najstariji grčki natpisi pisani alfabetom, i od tada je povijest grčkoga i njegovih dijalekata moguće kontinuirano pratiti do današnjeg doba. Od sredine IV. st. pr. Kr. dobro poznamo praktički sve dijalekte. Podjela pomikenskih, a predhelenističkih dijalekata je sljedeća.