Akutna trovanja biljkama
Gotovo svake godine se desi da neiskusni berači, sakupljajući bilje iz prirode, zamijene
ljekovite ili čak jestive vrste otrovnim. Osim toga, u prirodi, baštama i vrtovima često
nailazimo na biljke čiji plodovi i cvjetovi bojom i oblikom privlače pažnju. Djeca su
posebno sklona da stavljaju u usta bobice, žvaću list i cvijet ili jedu sjemenke. Otrovno
bilje stoga ne bi trebalo da se gaji tamo gdje pretežno borave djeca, u dječjim vrtićima,
predškolskim i školskim objektima.
Sve biljke koje se svrstavaju u otrovne nemaju podjednak stepen toksičnosti. To, prije
svega, zavisi od vrste i intenziteta aktivnih materija biljke. Za biljke, kao i za sve ostale
otrove, važi princip (Dosis sola facit venenum - doza čini otrov). Sadržaj aktivnih
supstanci nije ujednačen u cijeloj biljci, tj. otrovni sastojci su obično lokalizovani u
pojedinim organima biljke (listu, plodu, korijenu), dok ih u ostalim dijelovima nema. Drvo
tise je cijelo otrovno, cvijet bagrema nije toksičan, dok otrovnih sastojaka ima u cijeloj
biljci. Samo manja grupa biljaka dovodi do ozbiljnih trovanja, a radi se o onima čiji
aktivni principi su iz grupe
alkaloida (hinozolidinski, piridinski i drugi), glikozida
(kardiotonični, cijanogeni i drugi), toksalbumina.
Kada se progutaju, izazivaju teška trovanja koja, ako se ne ukaže pomoć, mogu dovesti
do letalnog ishoda. Mnogo više je biljaka koje sadrže otrovne sastojke koji su, ipak,
manje toksični pa su i biljke manje opasne.
Kako dolazi do trovanja?
Do trovanja najčešće dolazi slučajno, iz neopreznosti ili neznanja, zamjenom neotrovnih
biljaka sa onima koje su toksične. Odlasci u prirodu s malom ili školskom djecom, na
ekskurzije, kao i u gradske parkove, dovode ih u kontakt s otrovnim biljem, drvećem.
Simptomi trovanja i ukazivanje pomoći
Simptomi trovanja zavise od vrste biljke te intenziteta toksičnosti aktivne materije.
Najčešće tegobe su mučnina, bolovi u želucu, povraćanje, nakon čega, usljed
izbacivanja sadržaja, dolazi do olakšanja. U težim slučajevima simptomi su različiti u
zavisnosti o kojim se sastojcima radi. Pored gastrointestinalnih poremećaja može doći
do otežanog disanja, vrtoglavice i mnogih drugih tegoba. Potrebno je potražiti ljekarsku
pomoć. Pri tome dati što potpunije podatke o biljci, načinu i vremenu trovanja kako bi
ljekar pružio adekvatnu pomoć.
Učestalost trovanja biljkama
Prema statističkim podacima nekih evropskih zemalja, trovanje biljkama je zastupljeno
sa 3-10% slučajeva, kod djece je to i do 50% (odmah iza trovanja lijekovima i kućnim
hemikalijama). Trovanja su najčešća u proleće i ljeto, kada mogu biti masovna.
Prepoznavanje otrovnih biljaka
Otrovne biljke nemaju neke posebno vidljive karakteristike pa samim tim ne postoji ni
neki univerzalni test za njihovo prepoznavanje. Potrebno je imati bar osnovno znanje o
izgledu pojedinih biljaka i njihovim karakteristikama.
Alkaloidi
su specifični sastojci biljaka, produkti njihovog sekundarnog metabolizma.
Posjeduju izuzetnu farmakološku aktivnost. Zbog njih se veliki broj droga koriste kao
lijekovi, ali su isto tako i uzroci otrovnosti nekih biljaka. Struktura alkaloida je poslužila
kao model za sintezu određenih grupa ljekovitih supstanci: morfin-analgetici, kokain-
lokalni anestetici, hinin-antimalarici, tubokurarin-miorelaksansi, kodein-antitusici. Jedan
ograničen broj se još uvijek primjenjuje u doziranim farmaceutskim oblicima.
Alkaloidi su sastojci biljaka (i životinja) koji ispoljavaju izrazitu i specifičnu farmakološku
aktivnost na humani i animalni organizam. U definisanim dozama oni su značajni
lijekovi; primjena većih doza manifestuje se simptomima akutne (ili hronične)
toksičnosti.
Konkretnu primjenu u terapijske svrhe našli su:
•
Djelovanje na centralni nervni sistem:
Depresivno (morfin, skopolamin)
Stimulativno (strihnin, kofein)
•
Djelovanje na autonomni nervni sistem:
Simpatomimetici (efedrin)
Simpatolitici (johimbin, ergot alkaloidi)
Parasimpatomimetici (ezerin, pilokarpin)
Antiholinergici (atropin, hiosciamin)
Blokatori ganglija (spartein, nikotin)
•
Anestezirajuće djelovanje (kokain, kurare-alkaloidi)
•
Citotoksično djelovanje (vinkristin, vinblastin, kolhicin)
•
Djelovanje na izazivača malarije (hinin)
•
Antiaritmijsko djelovanje (hinidin, ajmalin)
•
Antibakterijsko djelovanje (berberin, helidonin)
•
Amebicidno djelovanje (emetin)
Danas alkaloidne droge predstavljaju sirovinu za ekstrakciju i prečišćavanje alkaloida.
Koriste se za izradu doziranih farmaceutskih oblika (tableta, kapsula, dražeja,
injekcionih rastvora). Rijetko se droge koriste za izradu nekih galenskih oblika.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti