Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju OEBS
1
SADRŽAJ
Uvod-----------------------------------------------------------------------------3-4
Nastanak OEBS-a-------------------------------------------------------------4-5
Struktura i institucije OEBS-a-----------------------------------------------5-7
Pravni status OEBS-a --------------------------------------------------------7-8
OEBS-ove misije -------------------------------------------------------------8-9
OEBS misija uz Srbiji -------------------------------------------------------9-11
OEBS misija na Kosovu----------------------------------------------------11-12
Odnos među državama članicama OEBS-a ------------------------------12-13
Odnos OEBS-a i drugih međunarodnih organizacija ------------------ 13-14
ZAKLJUČAK ---------------------------------------------------------------15
LITERATURA---------------------------------------------------------------16
2
UVOD
Organizacija za bezbednost i saradnju u Evropi (OEBS) predstavlja najširi oblik
povezivanja država na severnoj hemisferi radi saradnje u bezbednosti. Kažemo da je u
pitanju atipična međunarodna organizacija, jer joj manjkaju neki od elemenata
karakterističnih za tipične međunarodne organizacije. OEBS nema svoj osnivački ugovor u
formi pravnog akta koji bi države članice potpisale i ratifikovale i koji bi time proizvodio
pravne obaveze, već funkcioniše na osnovu jednog političkih dokumenata koji nisu pravno
obavezujući - Najpre Helsinškog završnog akta iz 1975, a zatim Povelje za novu Evropu,
usvojene u Parizu 1990. i kasnije menjane i dopunjavane.
Tek nakon Pariske povelje dolazi do obrazovanja stalnih organa, a od 1995. i
preimenovanja KEBS u OEBS. Ovoj organizaciji takođe fali i odgovarajući pravni status -
kapacitet da zaključuje međunarodne ugovore i poseduje odgovarajuće privilegije i imunitete.
Zato je politička vođstva nekih zemalja (pre svega SAD) i ne smatraju međunarodnom
organizacijom, već više „instrumentom" za unapređenje mira i
sveobuhvatnebezbednosti.Jedan od ključnih mehanizama, koji i daje prednost ovoj
organizaciji u odnosu na neke druge bezbednosne aranžmane, jeste prisustvo na terenu, tamo
gde se odigravaju sukobi ili blizu njih. Za to prisustvo glavni instrument su operacije na
terenu.
Zapravo, sve operacije na terenu su bile i jesu u zemljama tranzicije, štaviše ne ni u
svima njima, već samo na prostoru bivše SFRJ i Sovjetskog Saveza (Albanija je jedini
izuzetak). Procena onih koji su imali najviše kapaciteta da odlučuju u okviru OEBS bila je da
upravo u tim državama ne postoje izgrađeni mehanizmi za rešavanje bezbednosnih problema,
već da im u tome treba pomoći pristupom koji podrazumeva sveobuhvatnu i nedeljivu viziju
bezbednosti - sveobuhvatno znači da su svi aspekti koji utiču na bezbednost bitni (čuvene tri
dimenzije OEBS: vojno-politička, ekonomsko-ekološka i ljudska), a nedeljivo da ako jedan
nije bezbedan, onda niko nije bezbedan, što znači da se bilo koji sukob, makar on izbio u
najzabačenijem predelu prostora koji OEBS pokriva, neminovno negativno odražava na celi
taj prostor.

4
i zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda. Druga značajna novina je i ustanovljenje široke
nadležnosti OEBS-a u pogledu unutrašnjeg stanja u državama članicama. Ne samo što su
Pariskom poveljom i kasnijim bazičnim aktima proklamovane opšte smernice i standardi u
oblasti društveno-ekonomskog i političkog uređenja država članica (politički pluralizam,
parlamentarna demokratija, vladavina prava, tržišna privreda, privatna inicijativa), već se u
praksi organi OEBS-a sasvim konkretno bave implementacijom tih odredbi. U tom smislu
su ustanovljena i neka specijalizovana stalna i ad hoc tela, kao što su Biro za demokratske
institucije i ljudska prava, Visoki komesar za nacionalne manjine, Dugoročna misija za
Kosovo, Vojvodinu i Sandžak (1992) i dve kasnije Misije za Kosovo, kao i druge misije
OEBS-a u pojedinim državama članicama.
Misije OEBS-a su različitog obima i po tom osnovu se administrativno pravi razlika
između onih običnih (manjih) i velikih misija. Ova razlika se najbolje uočava u finansijskim
pokazateljima, tako što je u budžetu OEBS-a za 2000. godinu, na primer, za tri velike misije
(Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Kosovo) predviđeno cca. 150 miliona evra,a za svih ostalih
osamnaest misija cca. 14 miliona evra. Broj članova misija na licu mesta, kao i članova
posmatračkih misija na izborima, jasno ilustruje zamašan obim ovih aktivnosti: u preko
dvadeset stacioniranih misija OEBS-a u 1999. godini bilo je preko 1000 članova (i taj broj se
stalno povećava), a na izborima u 11 država članica bilo je više od 1900 posmatrača. Koliko
značajno mesto ove aktivnosti imaju u radu OEBS-a vidi se i iz podatka da u budžetu OEBS-
a za 2000. godinu u ukupnoj sumi od 191.026.600 evra na troškove misije na licu mesta
otpada preko 165 miliona evra.
2. Struktura i institucije OEBS-a
Organizacija za bezbednost i saradnju u Evropi locirana je u Beču, ali se neke njene
kancelarije i institucije nalaze u Kopenhagenu, Ženevi, Hagu i Varšavi.
Novi izazovi koji su se pojavili nakon završetka Hladnog rata, kao što su etnički konflikti,
širenje oružja, transnacionalni kriminal, terorizam, doveli su do promena tadašnje strukture
organizacije kako bi se adekvatno odgovorilo na njih. Pored postojećih „osnovnih“ sturkutra,
danas je oformljeno nekoliko specijalizovanih tela u okviru organizacije. Načelno, strktura i
institucije OEBS-a mogu se podeliti na „forume za konsultacije i pregovore i institucije za
5
implementaciju i realizaciju političkih odluka foruma“
. U okviru prve grupe nalaze se tela
koja donose odluke o delovanju i postupanju organizacije:
1. Samit, šefovi država i vlada zemalja članica koji zasedaju periodično kako bi utvrdili
prioritete organizacije i načine njihove realizacije;
2. Savet ministara, čine ga ministri inostranih poslova koji se sastaju radi donošenja
određenih važnih odluka onda kada Samit ne zaseda;
3. Stalno veće, glavno telo OEVS-a za političke pregovore i donošenje odluka.Sastaje se
jednom nedeljno u Beču i čine ga stalni predstavnici država članica;
4. Viši savet, zaseda jednom godišnje u Pragu i posvećuje pažnju ekonomskim i
ekološkim činioci od značaja za bezbednost zemalja članica;
5. Forum za bezbednost i saradnju, sastaje se jednom nedeljno u Beču, i vrši pregovore
značajne za jačanje bezbednosti u Evropi.
U drugu grupu spadaju:
1. Kancelarija predsedavajućeg OEBS-a, ministar inostranih poslova neke zemlje
članica preuzima odgovornost za izvšenje akcija i organizovanja aktivnosti. Pri svom
radu predsedavajući se oslanja na pomoć ministarske trojke i generalnog sekretara;
2. Parlamentarana skupština, nju čine 300 poslanika iz zemalja članica i ima za cilj
uključivanje parlamenta u aktivnosti OEBS-a;
3. Sekretarijat, nalazi se pod rukovodstvom generalnog sekretara i pruža operativnu
podršku organizaciji (održavanje komunikacionih sistema, izrada službenih glasnika,
održavanje kontakata i dr.);
4. Kancelarija za demokratske institucije i ljudska prava, odgovorna je za promociju,
zaštitu i unapređenje ljudskih prava i demokratije na području zemalja članica;
5. Visoki komesar za nacionalne manjine, zadužen je za smanjenje međuetničkih
napetosti i prevenciju etničkih konflikata koji mogu ugroziti mir i stabilnost među
državama članicama;
6. Predstavnik za slobodu medija, zadužene je za razvoj slobode medija i ujedno za
reagovanje u slučaju kršenja ovog prava;
7. Sud za pomirenje i arbitražu, nadležan je za rešavanje sporova između država
članica.Sedište suda je u Ženevi.
Stajić, LJ.:Osnovi sisteme bezbednosti.KriMel, Budisava, Pravni fakultet Novi Sad, 2008, str 100.
Stajić, LJ.:Osnovi sisteme bezbednosti.KriMel, Budisava, Pravni fakultet Novi Sad, 2008, str 101.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti