Kontrola kvaliteta snopa jonizujućeg zračenja rendgen aparata u interventnoj radiologiji
KONTROLA KVALITETA SNOPA
JONIZUJUĆEG ZRAČENJA RENDGEN
APARATA U INTERVENTNOJ RADIOLOGIJI
-diplomski rad-
Mentor:
Kandidat:
Prof. dr Jovana Nikolov
Marija Despotović
Novi Sad, septembar 2021
UNIVERZITET U NOVOM SADU
PRIRODNO--MATEMATIČKI
FAKULTET
DEPARTMAN ZA FIZIKU
Ovim putem želim da izrazi
m veliku zahvalnost mentoru ovog rada,
profesorici dr Jovani Nikolov na pomoći, razumijevanju, prenesenom
znanju i podršci, ne samo tokom izrade rada
, nego i tokom mog
visokoškolskog obrazovanja.
Dr Go
ranu Štrbcu za sve
savjete
i svu pomoć tokom studija
.
Dr Niko
li Jovančeviću, kao predsjedniku komisije, na prihvatanju
odgovrnosti vezanoj za izradu teme.
Nastavnici Milki Simić koja me je
kroz matematiku uvela u svijet
prirodnih nauka.
Živani, Nikoli, Marku i Trivku za svu podršku, ljubav i svaki
prijateljski savjet.
Najvi
še porodici, na svoj podršci i ljubavi koju mi pružaju!

2
5.4 Ispitivanje jačine ambijentalnog doznog ekvivalenta
....................................................................... 34
3
1.
Uvod
Grana fizike koja se bavi primjenom fizičkih prin
cipa, tehnika i metoda
u kliničkom
okruženju, u svrhu istraživanja,
prevencije, dijagnostike i
liječenja s
e zove
medicinska fizika
[1].
Ona ima značajnu ulogu u medicini, biologiji i medicinskim istraživanjima. Medicinsku fiziku čine
četiri važne oblasti,
to su: radioterapija, radiodijagnostika, nuklearna medi
cina i zaštita od zračenja.
Ostale oblasti interesa medicinske fizike, koje ne koriste jonizuju
će zračenje,
su mjerenja doza
zračenja, MRI, primjena ultrazvuka i drugih tehnologija u medicini. Medicinski fizičari su stručnjaci
iz oblasti fizike koji obavljaju sljedeće poslove
:
o
Tehničko na
dgledanje i provje
ra rada uređaja
,
o
Kalibracija i verifikacija mj
ernih uređaja
,
o
Učestvovanje u planiranju dijagnostičkih i terapijskih tretmana pacijenata
,
o
Edukacija i obuka,
o
Istraživanje i razvoj
,
o
Zaštita od zračenja i zaštita pacijenata, osoblja i javnosti
,
o
Dozimetrija izv
ora zračenja i pacijentna dozimetrija
,
o
Optimizacija fizičkih aspekata dijagnostičkih i terapijskih procedura
, i
o
Razvoj protokola za bezbednu i sigurnu upotrebu jonizujućeg zračenja
Jedan od bitnijih zadataka medicinskih fizičara je
ste
obezbjeđivanje bezbje
dne i efikasne
upotrebe jonizujućeg zračenja u medicini. Bezbjednost i efikasnost se postiž
u redovnim
kontrolama kvaliteta snopa isporu
čenog zračenja i praktičnom primjenom protokola propisanih od
strane domaćih i međunarodnih institucija u svim oblastima medicine koje se služe izvorima
zračenja u dijagnostičke ili terapijske svrhe.
Cilj ovog rada jeste da se
na nekoliko primjera pokaže kako se ispituje
ispravnost uređaja u Srbiji i
da se dobijeni rezultati uporede sa domaćim standardima i granicama propisa
nim od strane
Direktorijata za radijacionu i nuklearnu sigurnost i bezbjednost Srbije.
Mjerenja su vršena u salama
za interventnu radiologiju
–
angiosalama u Opštoj bolnici u Somboru i Opštoj bolnici u Subotici.

5
∆? = ? − ?
0
= ?(1 − cos ?) = 2 ∙ ? ∙ ???
2
(? 2
⁄ )
(1)
Gdje su
?
i
?
0
talasne dužine rasijanog i u padnog fotona,
?
je ugao rasijanja, a
?
se naziva
Komptonovom talasnom dužinom i ona iznosi
2.42 ∙ 10
−12
?
. Iz zakona održanja ćemo da nađemo
izraz za energiju koju elektroni primaju prilikom Komptonovog rasijanja:
? =
?
?
0
?
0
∙ ?
2
(1 − cos ?)
1 +
?
?
0
? ∙ ?
2
(1 − cos ?)
(2)
Gdje
?
?
predstavlja početnu energiju fotona, a
?′
?
energija fotona nakon rasijanja. Sa porastom
energije fotona, vjerovatnoća za Komptonov efekat opada sa porastom energije
.
Rasijanje takođe može da bude i koherentno tj
. da ne dolazi predaje energije fotona elektronu, i
to rasijanje se naziva Tomsonovo
. Ono se dešava na orbitalnom elektronu kada
foton ima manju
energiju od energije veze. Ovakav proces utiče na slabljenje snopa prilikom prolaska kroz neku
materijal
nu sredinu jer skreće
fotone sa prvobitnog pravca [2,4,6].
2.1.2
Fotoelektrični efekat
Fot
oelektrični efekat
predstavlja proces stvarne apsorpcije prilikom kojeg foton interaguje
sa nekim atomom sredine kroz koju se prostire, i predaje svu svoju energiju vezanom elektronu.
Foton nakon interakcije nestaje, a elektron biva emitovan. Energija emitovanog elektrona je
jednaka:
?
?
= ?
0
− ?
?
(3)
Gdje
?
0
predstavlja energiju upadnog fotona,
?
?
vezivnu energiju orbitalnog elektrona i
?
?
energiju emitovanog elektrona. Da bi apsorpcija
uopšte
nastupila, upadni foton mora da posjeduje
energiju
koja je veća ili jednaka vezivnoj energiji elektrona koji se emituje
.Emitovani elektron je
najvjerovatnije onaj elektron čija je vezivna energija najbliža energiji upadnog fotona
[4]. Kada
dođe do izbijanja elektrona iz unutrašnjosti atoma, on za sobom ostavlja upražnjeno mjesto koje
može popuniti elektron
sa neke više ljuske uz emisiju karakterističnog X
-
zračenja
. U suprotnom,
ako je energija upadnog fotona manje od vezivne energije elektrona, do oslobađanja elekt
rona iz
atoma neće doći [2
-4].
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti