Nuklearna magnetno-rezonantna spektroskopija kroz primer u kliničkoj praksi
UNIVERZITET U NOVOM SADU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
DEPARTMAN ZA FIZIKU
Nuklearna magnetno-rezonantna spektroskopija
kroz primer u kliničkoj praksi
-diplomski rad-
Kandidat: Milica Rankov
Mentor: dr Olivera Klisurić
Novi Sad, oktobar 2021.
Milica Rankov, 415/17
2
Sadržaj

Milica Rankov, 415/17
4
Fizički principi nuklearne magnetne rezonance
Svojstva atoma
Magnetna rezonanca (MR) potiče od interakcije između atoma i spoljšnjeg magnetnog
polja. Atomi su sastavni deo svake materije. Svojstvo atoma neophodno za magnetnu rezonancu
je nuklearni spin odnosno spinski moment impulsa. Svaki element koji se nalazi u prirodi, osim
cezijuma i argona ima najmanje jedan izotop sa nuklearnim spinom, što znači da se skoro svaki
element može proučavati pomoću MR. Osnovni koncepti apsorpcije energije, hemijskog pomaka
i opuštanja zajednički su svim takvim jezgrima, dok su ostali specifični detalji posebni za svako
jezgro. [2]
Atomska struktura pruža osnovu za opisivanje mnogih svojstava atoma. Unutar atoma
nazlaze se tri sastavna dela u različitim količinama: protoni, koji imaju pozitivno naelektrisanje;
elektroni, koji imaju negativno naelektrisanje; i neutroni, koji su elektroneutralni. Protoni i
neutroni čine jezgro atoma, dok se elektroni nalaze u elektronskom omotaču koji okružuje samo
jezgro. Tri karakteristične osobine atoma su od fundamentalnog značaja. Atomski broj je broj
protona u jezgru. To je primarni indeks koji se koristi za identifikaciju elemenata. Svi izotopi
jednog elementa imaju isti atomski broj. Atomska masa je ukupan broj protona i neutrona.
Protoni i neutroni imaju skoro jednaku masu i 1800 puta su teži od elektrona, tako da jezgro
sadrži najveći deo atomske mase. Izotopi su atomi istog elementra, koji imaju isti atomski broj,
ali različitu atomsku masu. Za elemente sa više izotopa, relativne količine svakog izotopa
odnosno priroda brojnost je veoma važna pri razmatranju sposobnosti ispitivanja jezgra pomoću
MR tehnika. Na primer, vodonik ima tri izotopa koji se pojavljuju u prirodi:
?
1
1
ili protijum,
?
1
2
ili deuterijum i
?
1
3
ili tricijum. Sva tri izotopa imaju jedan proton u jezgru, ali imaju nulu, jedan
ili dva neutrona. Izotop protijuma nalazi se u 99,9% svih atoma vodonika, što ga čini prirodnim
izborom za MR istraživanja vodonika, poput spektroskopije ili snimanja. Izotop deuterijuma je
približno 0,1% ukupnog vodonika, dok je tricijum znatno manji od 0,1%. Treće svojstvo koje se
koristi za opisivanje atoma je nuklearni spin odnosno sopstveni ugaoni moment nuklearnog
spina. Potpuni opis nuklearnog spina i njegovih svojstava zahteva upotrebu kvantne mehanike.
Za većinu svrha u kliničkoj spektroskopiji, nekoliko ključnih karakteristika kvantne mehanike je
dovoljno za opisivanje ponašanja jezgra. Osim toga, za biološke sisteme, takozvana
aproksimacija "visoke temperature" potvrđuje upotrebu klasične mehanike u većini situacija. [2]
Nuklearni spin je važan jer je to uslov za MR. Važna karakteristika nuklearnog spina je
da je kvantovan odnosno može imati samo određene diskretne vrednosti. Ove vrednosti zavise od
specifične prirode jezgra.
Pronađene su tri klase vrednosti nuklearnog spina:
Nuklearna magnetno-rezonantna spektroskopija kroz primer u kliničkoj praksi
5
1.
Nulti ili nikakav spin. Nulti spin se nalazi za jezgra sa parnom atomskom težinom i
atomskim brojem odnosno parnim brojem protona i neutrona. Takva jezgra se još
nazivaju parno-parna jezgra. Takva jegra, bez spina, ne mogu se ispitivati MR tehnikama.
2.
Ceo broj odnosno celobrojne vrednosti spina. Celobrojne vrednosti spina (1,2,3,...)
nađene su za jezgra sa parnom atomskom težinom a neparnim atomskim brojem tj.
neparan broj protona i neutrona.
3.
Poluceli brojevi. Poluceli spin (1/2, 3/2, 5/2,...) se nalazi za jezgra sa neparnom
atomskom težinom odnosno za paran broj protona i neparan broj neutrona ili obrnuto. Za
kliničku spektroskopiju ovo je najčešća klasa spinova (
?
1
1
, ?
19
,
??
23
,
?
31
). Neutroni,
protoni i elektroni takođe imaju spin u vrednosti od 1/2.
Važna posledica nuklearnog spina je to što sa njim povezujemo magnetno polje.
Korisna analogija za jezgro sa spinom je magnet sa šipkom. Šipkasti magnet ima severni i južni
pol, tačnije može se definisati veličina i orijentacija prema magnetnom polju. Jezgro sa spinom
može da se posmatra kao vektor ili magnetni dipol koji ima određenu veličinu i osu rotacije sa
određenom orijetacijom. Manipulacija orijentacijom spina pomoću radiofrekventnog (RF)
impulsa je osnova za merenja tehnikom nuklearne magnetne rezonance. [2]
Moment impulsa jezgra
Orbitalni moment impulsa
Kod kvantnomehaničkih vektora kao što je moment impulsa nukleona istovremeno se može
odrediti modul i projekcija vektora na jednu od osa (najčešće je to z osa). Modul vektora
momenta impulsa može uzimati sledeće vrednosti:
|?⃗| = ћ√?(? + 1)
l-orbitalni kvantni broj, l=0,1,2,3,...
Vrednosti projekcije vektora kvantovane magnetskim kvantnim brojem m:
?
?
= ћ?
?
?
?
-magnetski kvantni broj, uzima sve celobrojne vrednosti od -l do +l
Orbitalni moment impulsa jezgra može u odnosu na neku posmatranu osu imati diskretan broj od
(2l+1) orijentacija od kojih se nijedna ne poklapa sa odabranim pravcem, već zaklapaju izvestan
ugao:

Nuklearna magnetno-rezonantna spektroskopija kroz primer u kliničkoj praksi
7
2.
Slučaj kada nuklearne sile nisu centralnog tipa, znatno jače je izražena interakcija između
sopstvenog i orbitalnog momenta impulsa jednog nukleona. Tada se za svaki pojedinačni
nukleon, orbitalni i sopstveni moment impulsa sprežu u zajednički vektor. Ovakvo
sprezanje se još naziva i j-j sprega:
?⃗ = ?⃗ + ?⃗
Ukupan moment impulsa jezgra se u ovom slučaju dobija sabiranjem ukupnih momenata
impulsa pojedinačnih vektora:
?⃗ = ∑ ?
?
⃗⃗⃗
?
?=1
Ukupan moment impulsa celog jezgra poseduje sva svojstva kvantnomehaničkih vektora.
Vrednosti su mu kvantovane kao
ћ
√?(? + 1)
, dok su projekcije na z osu određene magnetnim
kvantnim brojem
?
?
, koji može uzimati sve brojne vrednosti u opsegu od -I do +I. Odatle sledi
da moment impulsa celog jezgra poseduje 2I+1 orijentacija odnosno energetskih podstanja koja
su ekvidistantna. Čak ni u jakim magnetnim poljima ne dolazi do razlaganja ukupnog magnetnog
momenta impulsa jezgra I na 2j+1 komponentu, što znali da se I ponaša kao sopstveni moment
impulsa jezgra kao celine. Raznim merenjima primećeno je da nukleoni unutar jezgra mogu
imati suprotno orijentisane spinove pa se neki od njih međusobno mogu poništiti. Sva parno-
parna jezgra (paran broj i protona i neutrona) bez ijednog izuzetka u svom osnovnom
energetskom stanju poseduju moment impulsa jednak nuli. Nulti moment impulsa parno-parnih
jezgara može se objasniti činjenicom da unutar jezgra dolazi do sparivanja nukleona suprotno
orijentisanih vektora momenta impulsa.
Utvrđeno je i da jezgra sa neparnim brojem nukleona (paran broj protona, a neparan broj
neutrona ili obrnuto) poseduju polucele vrednosti spina u svom osnovnom energetskom stanju.
Zaključuje se da je spin neparnog jezgra jednak momentu impulsa poslednjeg, nesparenog
nukleona, jer svi spareni nukleoni ne doprinose ukupnom momentu impulsa jezgra.
Neparno-neparna jezgra odnosno ona, koja imaju parni maseni broj, a neparan broj protona i
neparan broj neutrona poseduju celobrojne vrednosti spina izražene u jedinicama, dobijena
sabiranjem dva polucela broja. Ovo je moguće jedino ukoliko ne dolazi do sparivanja protona i
neutrona. Odakle sledi zaključak da do sparivanja čestica, prilikom kog dolazi do poništavanja
momenata impulsa, dolazi samo između istovetnih čestica tj. protona sa protonima i neutrona sa
neutronima. [1]
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti