Računovodstvo
RAČUNOVODSTVO
Računovodstvena informacija, donošenje odluka i korištenje finansijskih izvještaja
Računovodstvo kao informacioni sistem
Računovodstvo je informacioni sistem koji vrednuje, obradjuje i prenosi finansijske
podatke o nekom preduzeću. Preduzeće je svaki trgovački privredni ili poslovni
subjekt u javnom ili privatnom sektoru privredjivanja.
Komitet za medjunarodne računovodstvene standarde navodi da računovodstvo pruža
vitalne usluge dajući finansijske podatke o nekom preduzeću koji su korisni širokom
krugu korisnika pri donošenju poslovnih odluka.
Poslovni ciljevi i aktivnosti
Poslovanje
je aktivnost privredne jedinice čiji je cilj prodaja roba i usluga kupcima
po cijenama koje će obezbjediti adekvatan povrat vlasnicima privredne jedinice.
Ciljevi poslovnih jedinica:
1)
Profitabilnost
– je potreba da se zaradi zadovoljavajući profit kako bi se
privukao i zadržao investicioni kapital.
2)
Likvidnost
– posjedovanje dovoljno raspoloživih finansijakih sredstava da
se isplate dospjela dugovanja.
Sve aktivnosti u preduzeću dijelimo na finansijske, investicione i operativne.
a)
Finansijske aktivnosti
– uključuju dobijanje kapitala od vlasnika ili od
kreditora kao što su banke, radi otpočinjanja ili nastavka redovnog poslovanja.
Ove aktivnosti uključuju i vraćanje duga kreditorima i isplatu dobitka
vlasnicima.
b)
Investicione aktivnosti
– obuhvataju kupovinu zemlje, zgrada, opreme i
drugih resursa koji su potrebni za redovno poslovanje kao i prodaju tih resursa
kada oni više nisu potrebni.
c)
Operativne aktivnosti
– obuhvataju redovno poslovanje tj prodaju roba i
usluga te zapošljavanje menadžera i radnika, kupovinu i proizvodnju roba i
usluga i plačanje poreza državi.
Upravljačko računovodstvo
– omogućuje internoj upravi koja je zadužena za
ostvarivanje ciljeva profitabilnosti i likvidnosti preduzeća, podatke o finansijskim,
investicionim i operativnim aktivnostima.
Poslovne aktivnosti
Donosioci odluka
RAČUNOVODSTVO
Vrednovanje
Obrada
Prenos
Postignuto evidentiranjem
Postignuta čuvanjem
objavljivanjem
(vrednovanjem podataka)
i pripremom podataka
postignut
izvještavanjem
1
Finansijsko računovodstvo
– generiše izvještaje i daje ih vanjskim donosiocima
odluka kako bi oni mogli procjeniti da li je neko preduzeće postiglo zacrtane poslovne
ciljeve.
Obrada računovodstvene informacije
Knjigovodstvo je proces bilježenja finansijskih transakcija i vodjenja finansijske
evidencije. Računovodstvo podrazumjeva oblikovanje informacionog sistema koji
treba da zadovolji njegove korisnike. Glavni ciljevi računovodstva su: analiza,
tumačenje i upotreba informacija.
Računovodstveni informacioni sistem je podsistem upravljačkog informacionog
sistema. On je najvažniji podsistem jer igra glavnu ulogu u upravljanju i protoku
ekonomskih podataka do svih segmenata poslovanja kao i do zainteresovanih strana
izvan datog poslovanja.
Korisnici računovodstvenih informacija
RAČUNOVODSTVENO MJERENJE
Da bi se izvršilo računovodstveno mjerenje tj. vrednovanje, računovodja mora dati
odgovor na četiri osnovna pitanja:
1) šta se vrednuje
2) kada treba izvršiti vrednovanje – kada se desi poslovna promjena o kojoj
govori dokument
3) koji novčani iznos treba dodjeliti onome što se vrednuje
4) kako treba da bude klasificirano ono što se vrednuje
U osnovi finansijsko računovodstvo koristi novac za vrednovalje uticaja poslovnih
transakcija na odvojene poslovne subjekte. Poslovne transakcije su poslovni dogadjaji
koji utiču na finansijski položaj poslovnog subjekta.
Tranaskcija može biti razmjena vrijednosti izmedju dvije i više nezavisnih strana.
Postoje transakcije koje imaju iste efekte ali nisu razmjena vrijednosti (npr. požar,
poplava, kradja, habanje mašina).
Sve poslovne transakcije evidentiraju se u novčanim jedinicama i domaćoj valuti.
Valutni kurs je vrijednost jedne valute izražene drugom valutom
Vlasnik
Preduzeće
Rukovodstv
o
Investitori
Javnost
Državni organi
Kupci
Zaposleni
Kreditori
Dobavljači i drugi
2

Obaveze podrazumjevaju sadašnje obaveze preduzeća da isplati gotovinu, preda
sredstva ili pruži usluge drugim subjektima u budućnosti. Vlastiti kapital predstavlja
potraživanja od strane dioničara ili vlasnika udjela prema sredstvima preduzeća.
Vlastiti kapital = Sredstva – Obaveze
Vlastiti kapital korporacije naziva se
akcijski ili dionički kapital.
On ima dva dijela:
osnovni i zadržanu zaradu.
Vlastiti kapital = Osnovni kapital + Zadržana zarada
(Nominalna vrijednost
& Premija)
Osnovni kapital je iznos uložen u preduzeće od strane akcionara. Dijeli se na
nominalnu vrijednost dionica i premiju po dionicama.
Nominalni iznos dionice je iznos koji se evidentira na računu vlastitog kapitala
korporacije, i minimalan je iznos koji se može navesti u izvještaju kao osnovni
kapital.
Premija po dionici ili akciji nastaje kada se dionice prodaju po cijeni višoj od njihove
nominalne vrijednosti.
Zadržana zarada predstavlja vlastiti kapital ostvaren iz profitnih aktivnosti preduzeća i
zadržan radi korištenja u poslovanju. Na nju utiču tri vrste transakcija: prihodi,
rashodi i dividende. Prihodi i rashodi su povećanja ili smanjenja dioničkog kapitala
koja nastaju iz redovnog poslovanja preduzeća.
Generalno se može reći da kompanija uspješno posluje ako su njeni prihodi veći od
njenih rashod. Kada prihodi premašuju rashode, ta razlika se naziva
neto dobitak.
Kada rashodi premašuju prihode, ta razlika se naziva
neto gubitak
.
Dividende
su
obračunati prihodi od ulaganja u dionice nastali od podijeljenog neto dobitka. I
rashodi i dividende smanjiji zadržanu zaradu.
Prihodi – Rashodi = Neto dobitak
KOMUNIKACIJA PUTEM FINANSIJSKIH IZVJEŠTAJA
Finansijski izvještaji su osnovno sredstvo prenosa važnih računovodstvenih podataka
do njihovih korisnika. Postoje tri glavna finansijska izvještaja putem kojih
računovodja pokušava na najbolji način prikazati stvarno stanje preduzeća. To su:
1) bilans stanja
2) bilans uspjeha
3) izvještaj o toku gotovine
POJAM RAČUNOVODSTVA I KNJIGOVODSTVA
U praksi se često poistovjećuju pojmovi knjigovodstva i računovodstva. Oba pojma
nisu ista jer
knjigodstvo
je dio računovodstva za koji se u računovodstvenoj teoriji
kaže da se bavi evidentiranjem tj. knjiženjem poslovnih promjena i da je to naučna
metoda registriranja poslovnih promjena ili specijalna nauka koja ima za predmet
registrovanje i ocjenjivanje vrijednosti u kretanju
. Računovodstvo
je širi pojam koji u
sebi pored knjigovodstva kao njegovog osnovnog dijela, sadrži i računovodstveno
planiranje, računovodstveni nadzor i računovodstvenu analizu.
4
Pod
računovodstvenim planiranjem
podrazumjevaju se projekcije budućnosti
izražene u finansijskim pokazateljima. Ovdje se zadaci koji predstoje u narednom
periodu sistematiziraju i rangiraju po važnosti i složenosti, sa ciljem da se osigura
koordinacija izvršenja i realizacija uz ostvarivanje optimalnih rezultata.
Računovodstveni nadzor
vrši se sa ciljem osiguranja izvršenja zadataka u
skladu sa postavljenim računovodstvenim proračunima, tj. izvršenja zadataka
računovodstvene funkcije prema važećim standardima i propisima.
Računovodstveni podaci moraju biti autentični i zasnovani na dokumentaciji, gdje su
zadovoljena načela istinitosti, korektnosti i pravilnosti.
Računovodstvena analiza
– predmet račnovodstvene analize je poslovanje tj.
privredna djelatnost preduzeća posmatrana kroz sredstva kao uslove privredjivanja i
rezultate poslovanja, drugim riječima posmatrana kroz finansijsku i imovinsku
situaciju preduzeća.
Predmet knjigovodstva su knjigovodstvene promjene. One izražavaju poslovne
operacije koje nastaju transformacijom sredstava imovine ili nekim drugim
kvalitativnim reklasiranjem. Do transformacije imovine dolazi kretanjem imovine
preduzeća. Ta kretanja su tkz. ekonomske promjene tokom poslovne aktivnosti
preduzeća. Svako kretanje ima svoju polaznu i završnu tačku. Na polaznoj tačci ono
izaziva jedan izlaz ili smanjenje stanja imovine, a na završnoj tačci ono izaziva jedan
ulaz tj. povećanje stanja imovine. Izlaz je uvijek jednak ulazu tako se zadržava
ravnoteža u kretanju.
Knjigovodstvene promjene se otuda dvostrano održavaju na jednoj strani kao
pozitivna promjena i na drugoj strani kao negativna promjena.
ISTORIJSKI RAZVOJ KNJIGOVODSTVA
Da bi evidentirali obavljene poslove ljudi su se od najranijih dana razvoja privrede
koristili raznim znakovima koje su urezivali u drvo, kamen i sl. Mnogo godina kasnije
u ove svrhe korištene su glinene pločice, listovi pergamenta i sl. Različito
evidentiranje koristili su još antički narodi kod kojih je bila razvijena razmjena,
novčano i kreditno poslovanje. U Babilonu bili su razvijeni trgovina i bankarstvo. U
Grčkoj su se pored hramova bankarskim peracijama bavili i privatni bankari. U
starom Egiptu gotovo cjelokupno bankarstvo je vodila državna banka. U IV stoljeću u
Rimu se pojavljuju mjenjači koji vrše razmjenu novca. Ovako rašireno bankarsko
poslovanje dovelo je do pojave evidencije u obliku knjige.
Nagli razvoj talijanskih gradova u srednjem vijeku izazvao je i potrebu usavršavanja
knjiga u kojima se vodila evidencija. U gadovima je došlo i do naglog razvoja
zanatstva i trgovine, što je uslovilo razvoj tržišta i akumulaciju trgovinskog kapitala.
Najstariji spomenik prostog računovodstva su dva sačuvana lista bankara iz Firence,
još iz 1211 godine. Iz XIII stoljeća sačuvano je 18 knjiga, a iz XIV stoljeća mnogo
više. Prve začetke dvojnog knjigovodstva susrećemo u XV stoljeću kod firme
«Francesko di Marco».
Knjiženja na jednom kontu izazivaju knjiženja na drugom kontu suprotnog karaktera.
Najuredjenija knjiga iz XV stoljeća je glavna knjiga zvana «Kartolarijum» u Djenovi.
U ovom vijeku vlasti su zainteresovane za vodjenje knjiga i posebno za sastavljanje
bilansa, koji su korišteni za oporezivanje. Kada se govori o prvim radovima iz oblasti
knjigovodstva, obično se pominje imeLuka Pačioli. On je objavio prvi štampani rad iz
ove oblasti. Dubrovčanin Benko Kostelić napisao je knjigu o trgovini i savršenom
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti