Uticaj porodice na razvoj ličnosti
UNIVERZITET U NOVOM SADU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSEK ZA SRPSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST
SEMINARSKI RAD IZ INTERAKTIVNE
PEDAGOGIJE
TEMA: UTICAJ PORODICE NA RAZVOJ LIČNOSTI
Student: Branislava Marjanović Profesor: dr Milica Andevski
Broj indeksa: SF 28/10
Novi Sad, 2014.
1
UVOD
Čovek se ne rađa kao ličnost, već mu je rođenjem samo dat materijal tj. samo biološka
osnova na kojoj će se formirati ličnost
.
Jedinstvo, osobenost i doslednost u ponašanju možemo
smatrati karakterističnim načinom ponašanja za neku osobu. To karakteristično ponašanje
pojedinca u kojem se ove tri karakteristike posebno ističu je, u stvari, njegova ličnost. Ličnost
čini jediinstven sistem osobenog ponašanja kojim se pojedinac razlikuje od drugih.
Kao i sve druge psihološke pojave ličnost se takodje menja, razvija, transformiše. Njen
razvoj se odvija pod uticajem tri grupe činilaca, u koje se mogu uvrstiti brojni uticaji čijim
uzajamnim delovanjem ličnost nastaje. To su:
-biološki
-socijalni i
-aktivnosti kao činioci razvoja.
Pod biološkim činiocima razvoja ličnosti najčešće se govori o biološkim osnovama ličnosti,
čovek pri rođenju nosi u svom biološkom nasleđu neke potencijale i dispozicije od kojih će se
neke odmah u detinjstvu ispoljiti, neke će se manifestovati u kasnijem životu, tokom sazrevanja,
a neke se nikada neće ispoljiti.
Biološku osnovu ličnosti,
globalno posmatrano, čine nervni sistem, endokrini sistem i
telesna konstitucija. Među njima od posebnog je značaja nervni sistem, kao nosilac važnih
dispozicija za razvoj intelektualnih i drugih sposobnosti. Temperament pretežno zavisi od
funkcije endokrinog sistema, te je kao grupa crta ličnosti biološki nasleđen. Nasleđena je i telesna
konstitucija kao osobena crta ličnosti, ali se njene karakteristike, mišićavost, na primer, mogu
radom i posebnim naporom znatnije menjati.
Biološki momenti pored toga sto imaju uticaje na razvoj ličnosti predstavljaju osnovu za njeno
formiranje i razvijanje. U njima se ogleda mogućnost i krajnji dometi razvoja ličnosti ali ne i
garanciju da će te mogućnosti biti ostvarene. Za dostizanje konačnog izraza ličnosti presudni su
sredinski uticaji, a posebno delovanje njene socijalne sredine.
Formiranje i razvoj licnosti vise zavise od
socijalnih činilaca
. Na neke crte ličnosti
socijalna sredina presudno utiče kao što je to sa osobinama karaktera koje su gotovo isključivo
plod delovanja socijalnog okruženja. Kod drugih osobina od sredine zavisi mogućnost njihovog
razvoja jer bi mnoge sposobnosti ili posebni talenti ostali „uspavani” ukoliko izostanu povoljni i
podsticajni uticaji sredine. Na razvoj ličnosti utiče veliki broj raznovrsnih socijalnih činilaca
među kojima najveći uticaj imaju porodica, škola, vršnjaci , kultura…

3
porodicu, a drugo da sluša. Iz ovoga se razvija odnos gospodara prema robu, muža prema ženi,
oca prema deci, posednika prema posedu i privređivanju. Udruživanjem više porodica obrazuje
se seoska opština, više opština postaje grad, a grad za Aristotela predstavlja državu. Porodica je
za Aristotela bila temelj na kojem počiva država i svi društveni odnosi.
POJAM PORODICE
Porodica je takva društvena zajednica za kojom svaki pojedinac oseća potrebu, jer su
ciljevi koji se u njoj ostvaruju temelji celokupnog čovekovog života i zbog toga je ona
najsvestranija i najjedinstvenija skupina od vitalnog značaja za svakog člana društvene zajednice.
Upravo ta potreba da uspostavi nit zajedništva, čoveka današnjice nanovo upućuje na porodicu.
Porodični život je sasvim sigurno najintimnija sfera traženja i ostvarivanja čoveka i čovečnosti.
Možemo reći da je porodica u izvesnom smislu posrednik izmedju deteta i šire društvene
zajednice. Ona je najpogodnija škola za emocionalne i socijalne odnose. Porodica je prva
emocionalna i socijalna sredina u kojoj se dete formira, a roditelji mogu kontinuirano da opažaju
sve reakcije i manifestacije ponašanja dece u raznovrsnim situacijama. Savremeni zivot ne trpi
individualne, pa ni porodične izolacije. Porodica se ne može izdvojiti iz opšte zakonitosti
društvenog zivota, ona je sastavni deo društva i materijalno je zavisna o njemu i upravo zbog toga
porodični zivot sluzi oblikovanju zajedničkog iskustvenog i doživljajnog bogatstva članova
porodice. O porodici se danas mnogo raspravlja kod nas i u svetu. Porodica ima posredničku
ulogu u prenošenju emocionalno-motivacionih i kognitivnih spoznaja socijalne sredine na mlade
generacije.
Porodica predstavlja najraniji izvor socijalnih kontakata za dete i ona je prvo socijalno
okruženje u kome se dete nalazi. U tom malom kolektivu dete stiče prva iskustva o ljudima, o
njihovim međusobnim odnosima, o životu i njegovim problemima. Dete tu stiče i osnovne utiske
o samom sebi, o svojoj ličnoj vrednsti, o svom položaju u ljudskoj zajednici. Prva iskustva
ujedno su najvažnija. Ona ostavljaju u detetu najdublji trag, jer deluju na njega dok je za sve vrlo
otvoreno. Zato prva životna iskustva stvaraju osnovu, polaznu tačku celokupnog psihičkog
razvoja čoveka. Na njima pojedinac gradi svoje stavove prema životu, ona su temelj za razvoj
ljudske ličnosti. Rastom i razvojem deteta, menjaju se i okolnosti socijalne interakcije što je
najizraženije u školskom kontekstu. Posle detinjstva, deca intenzivnije uspostavljaju socijalne
kontakte izvan porodice, pre svega u školskom okruženju, gde jača uticaj vršnjaka na njihovo
ponašanje, socijalni, moralni i emocionalni razvoj. Adolescencija je burno razdoblje života
pojedinca u kom dolazi do brojnih fizičkih, emocionalnih, kognitivnih i socijalnih promena .
Najveći uticaj na formiranje i razvoj ličnosti ima porodica i ona ostvaruje dve vrste
aktivnosti:aktivnosti usmerene na unutrašnje porodične potrebe i odnose i aktivnosti okrenute
prema društvu.
Kao funkciju porodice, većina autora navode biološku,ekonomsku, vaspitnu, funkciju
socijalizacije, pružanja zaštite, vaspitnu itd.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti