SEMINARSKI RAD
Računarske mreže
Mrežna topologija – Vrste i primjene
Predmetni profesor:
Studentice:
dr. sc. Zlatan Begić
Halilković Sanela,
Osmić
Advija,
Huseinbašić Lejla i
Zrnić
Amra
Tuzla, 2024.
SADRŽAJ
1. RAČUNARSKE MREŽE
Sa umrežavanjem računara počelo se eksperimentisati još u 60-tim godinama
20. vijeka. Prve računarske mreže bile su stvorene unutar jedne organizacije s
jasno određenom svrhom i koristile su jednu vrstu mrežne topologije. Podaci se
u računarskim mrežama realizovanim po Internet modelu razmjenjuju kroz
paketski prenos. Kod većine računarskih mreža poruka se ne prenosi kao jedan
kontinuirani niz bitova, već se podaci za slanje dijele na tzv. „
pakete
“ koji se šalju
zasebno. Zbog ovakvog načina računarske mreže često se nazivaju „mreže s
prespajanjem paketa“ (
packet switching networks
). „Paketi“ predstavljaju osnovne
jedinice podataka protokola, a u zavisnosti od komunikacionog sloja na kome se
protokol nalazi nazivaju se okvirima (sloj veze), paketima (mrežni sloj) ili
segmentima (transportni sloj). Ovakav način upotrebe „paketa“ u računarskim
mrežama ima prednosti:
naizmjeničnim slanjem paketa kroz mrežu nijedan računar ne osjeća dugi
zastoj
u slučaju greške pri prenosu podataka, ponovo se prenosi samo jedan
paket, a ne cijela poruka;
veća brzina prenosa podataka.
Da bi izvršili povezivanje računara u računarsku mrežu potrebno je da imamo
komunikacioni uređaj, medij za prenos podataka i odgovarajući mrežni softver
(mrežne protokole i sevise).
1.1. Definicija računarskih mreža i protokola
Računarska mreža predstavlja dva ili više povezanih računara (pomoću
telefonskih linija ili na drugi način) radi međusobne razmjene podataka i
informacija.
Računar koji je u mreži može da pristupa podacima na ostalim umreženim
računarima, ukoliko ima dozvolu za pristup. Brzina prenosa podataka (propusni
opseg) između dva povezana računara se mjeri brojem bita prenesenih u
sekundi
bps
(
Bits per Second
). Računarska mreža će biti kvalitetnija ukoliko ima
veću brzinu prenosa podataka. Računari u računarskim mrežama koriste
zajedničke resurse (i hardverske i softverske). Više umreženih računara može
koristiti isti štampač (hardverski resurs), kao i program (softverski resurs) koji se
nalazi na jednom računaru.
Protokol je skup konvencija i pravila koji definišu način prenosa podataka
između dva ili više sistema (računara u komunikaciji-mreži). Obično se
komunikacija ne uspijeva realizovati jednim velikim protokolom, već se stvaraju
porodice protokola koji međusobno sarađuju i koji su organizovani u slojeve.
Krajem 1970-tih godina, Međunarodna organizacija za standardizaciju
(
Internacional Organization for Standardization, ISO
) je kreirala referentni model,
OSI (
Open System Interconnection
) da i računari različitih proizvođača mogli da
komuniciraju. Referentni model predstavlja sve procese potrebne za uspješnu
komunikaciju i dijeli sve procese u logičke grupe (slojeve). Ovako dizajniran
model se naziva slojevita arhitektura. Osim OSI modela postoje i drugi slični
modeli. Veliki roj protokola je izgrađen prema TCP/IP (
Transmission Control
Protocol/Internet Protocol
) modelu.
2.MREŽNE TOPOLOGIJE
Mrežna topologija je način na koji su uređaji povezani u mrežu.Mrežna
topologija definiše kako su komponente povezane i kako se prenose podaci
između mreže. Razumijevanje različitih tipova mrežnih topologija može pomoći
u odabiru pravog dizajna za određenu mrežu. Postoje dvije glavne kategorije
mrežne topologije, tj. topologija fizičke mreže i topologija logičke mreže.
Topologija fizičke mreže odnosi se na stvarnu strukturu fizičkog medija za
prenos podataka. Topologija logičke mreže odnosi se na prenos podataka
između uređaja prisutnih u mreži, bez obzira na način na koji su uređaji
povezani. Struktura mreže je važna za pravilno funkcionisanje mreže. Mora se
izabrati najpogodnija topologija prema njihovim zahtjevima.
Razvoj mrežnih topologija je usko povezan s napretkom računarskih mreža,
rastom tehnologije i potrebama za većom brzinom prenosa podataka, većom
pouzdanošću i optimizacijom resursa. Mreže su se razvijale od jednostavnih
rješenja u ranim danima računarskih mreža, do složenih sistema koji podržavaju
globalne komunikacije, bežičnu povezanost i distribuciju podataka u stvarnom
vremenu. U početnim fazama razvoja računarskih mreža, topologije su bile vrlo
U računarskoj mreži postoje različite dostupne topologije. Topologija sabirnice
je jedna od njih. Sabirnica ima jedan centralni kabel koji služi kao zajednički
komunikacijski medij za sve mrežne uređaje. Svaki uređaj je povezan na ovaj
kabel putem razvodnika ili konektora. Ova struktura omogućava svim uređajima
da komuniciraju međusobno.Na svakom kraju kabla koriste se terminatori koji
apsorbuju signale kada dosegnu kraj kabla. Ovo sprječava refleksiju tih signala
niz kabel, što bi moglo uzrokovati smetnje.
Kada uređaj želi
poslati podatke
drugom uređaju,
on šalje podatke
na
kabel.
Međutim, samo
uređaj
s
odgovarajućom
odredišnom
adresom (IP/MAC
adresom)
obrađuje podatke.
Ostali uređaji će
ignorisati
podatke.
Protokol Carrier
Sense Multiple
Access
with
Collision Detection
(CSMA/CD) često se koristi u sabirnica topologijama za upravljanje prenosom
podataka. Prije slanja podataka, uređaj (mrežna kartica) provjerava je li kabel
slobodan. Ako je kabel slobodan, podaci se šalju, ali ako nije, uređaj čeka
nasumično vrijeme prije nego što ponovno pokuša poslati podatke. Ovo pomaže
u izbjegavanju sudara, koji nastaju kada dva uređaja pokušaju istovremeno
poslati podatke. Međutim, ako dođe do sudara, uređaji koji su u njemu
sudjelovali prestaju s prenosom i ponovo čekaju nasumično vrijeme prije nego
što ponovo pokušaju poslati podatke. Ovaj proces se ponavlja dok podaci ne
budu uspješno preneseni.
Primjena magistrala ili sabirnica (bus) topologije
Sabirnica se uglavnom koristi u malim do srednjim lokalnim mrežama, poput
malih ureda ili kućnih mreža. Također je pogodna za privremene ili ad-hoc
mreže koje zahtijevaju brzo postavljanje i uklanjanje.
Slika 1. Magistrala ili sabirnica (bus)
