KARAKTER I ULOGA CENTRALNE BANKE

Ekonomska suverenost zemlje određena je, između ostalog, i monetarnom 
suverenošću koja obuhvata monetarni, valutni i devizni sistem. Monetarna 
su-verenost usko je povezana sa ekonomskom suverenošću zemlje. 
Međutim, u najnovi-jem periodu na nivou EU došlo je do prenosa te 
suverenosti na nadnacionalni nivo Unije (zajednička valuta i centralna 
banka). U slučaju naše zemlje, u vreme postojan-ja SRJ između 1992. i 
2003. godine, jedinstvena država imala je različite centralne banke i različite 
valute.

Nezavisnost centralne banke veoma je bitna za uspostavljanje racionalnog 
funkcionisanja finansijskog i uže posmatrano bankarskog sistema zemlje, 
preko kojeg utiče i na racionalno ponašanje privrednih subjekata u realnom 
sektoru. Au-tonomija centralnih banaka se meri stepenom slobode 
odlučivanja u kreditno - monetarnoj i deviznoj politici. Zavisne centralne 
banke imaju mali stepen slobode i najčešće sprovode vladinu politiku i pod 
direktnim su ingerencijama nadležnih ministarstava. Nezavisne centralne 
banke su samo relativno nezavisne, jer je reč o koordinaciji mera razvojne i 
ekonomske politike. Nezavisne centralne banke su ge-neralno govoreći u 
onim zemljama koje su po zakonu u ingerenciji parlamenta, pre nego one 
koje su potčinjene ministarstvu finansija. U većini zemalja centralne banke 
su potčinjene ministarstvu finansija, a u ređem slučaju parlamentu (SAD, 
Nemačka, Švajcarska, Švedska, Holandija). Nezavisnost centralne banke je 
pretpostavka njene efikasnosti i zavisi od niza faktora:

Nezavisnost centralne banke od državnih organa, koja se ogleda kroz 
ekonomsku (pri izboru instrumenata monetarnog regulisanja) i političku 
nezavisnost (pri utvrđivanju monetarnih agregata);

Nezavisnost članova organa centralne bake (guverner, odbor guvernera, 
savet);
Pravni status banke je relevantan takođe, banke je nezavisnija ukoliko je 
proceduralno teže menjati njene ingerencije

1

.

Novija istraživanja dovode u vezu stepen uspešnosti i nezavisnost centralne 
banke i ukazuju na Nemačku i Švajcarsku centralnu banku kao nezavisne i 
uspešne, sa stanovišta postizanja stabilnosti, kao i stope rasta zapošljavanja, 
kao ciljnih funkcija.
Koncept centralne banke, njene funkcije, monetarna politika i mere 
monetarnog regulisanja podređeni su osnovnoj ciljnoj funkciji centralne 

banke, a to je obično stabilnost njene valute. Šira definicija centralne banke 
osim stabilnosti valute, kao ciljeve postojanja određuje i likvidnost 
privrednih subjekata u unutrašnjem plat-nom prometu (PP) i plaćanjima 
prema inostranstvu, kao i monetarnu i deviznu kon-trolu bankarskih 
subjekata. Brojne su i druge specifičnosti centralnih banaka, koje su 
određene istorijskim, ekonomskim i drugim specifičnostima privrede

background image

Na međunarodnom planu centralne banke uspostavljaju poslovnu saradnju sa 
multirateralnim finansijskim organizacijama IMF, WB, EBRD, BIS. 
Centralne banke imaju i specifične uloge, kao što je napr. razvojna funkcija 
u zemljama u razvoju, gde se centralna banka javlja kao izvor tzv. mekih 
(povoljnih) kredita za sek-tor čiji se razvoj podstiče. Funkcije centralne 
banke se određuju striktno zakonskom regulativom, jer se pridaje veliki 
značaj efikasnom i racionalnom funkcionisanju ove ustanove.

Treba imati u vidu da ona nije profitna institucija, iako raspolaže sopstvenim 
izvorima prihoda (prvenstveno po osnovu novčane emisije tzv. Senjoraže), 
već je njena osnovna funkcija uspostvaljanje i održavanje monetarne i 
privredne stabilnosti nacionalne privrede

ORGANIZACIJA CENTRALNE BANKE

Organizacija centralne banke zavisi od političkog i administrativnog ustrojst-
va zemlje, kao i od razvijenosti i strukture ekonomskog i finansijskog 
sistema zemlje.
U pogledu vlasništva ona može da bude

u potpunosti državna banka, privatna i

mešovitog oblika svojine.
Centralna banka je obično konstituisana kao akcionarsko društvo, čiji kapital 
po pravilu pripada državi. Čak i kada država raspolaže samo delom kapitala 
ili se kao ak-cionari centralne banke pojavljuju poslovne banke ili druge 
finansijske organizacije, postoji veoma čvrsta veza između države i centralne 
banke.

Do 1936. godine većina banaka bila je privatna,osim Švedske, Rusije, 
Finske, Bu-garske, koje su bile u državnom vlasništvu. Od tada veći broj 
centralnih banaka je nacionalizovan (Danska, Kanada, Novi Zeland, Bolivija 
i Gvatemala), da bi naciona-lizacija dobila na zamahu nakon 1945. godine 
(Engleska, Francuska, Nemačka, Ho-landija, Čehoslovačka, Jugoslavija, 
Mađarska, Rumunija).

Mešovito vlasništvo opstalo je u nizu zemalja (Španija, Japan, Venecuela, 
Paki-stan). U Belgiji polovina kapitala pripada državi, a u Japanu udeo 
javnog vlasništva iznosi 55%.

Pretežno ili čak potpuno privatno vlasništvo centralne banke je relativno 
retko (Grčka, Italija, Južnoafrička Republika, Portugal, Čile)
Osnovni modeli organizacije centralne banke:

jedinstvena centralna banka, složeni sistem centralne banke, nadnacionalna 
centralna banka.

background image

Sistem centralne banke – znači da postoji više banaka preko kojih central-na 
banka obavlja svoje funkcije, a najčešće jedna od banaka ima ulogu koor-
dinatora aktivnosti, pri čemu je bitno da se odluke donose brzo i izvršavaju 
efikasno i pored složenosti ovakvog sistema. Ovako je koncipiran Sistem 
federalnih rezervi SAD (

Federal Reserve System -FED

).

Nadnacionalna centralna banka – organizuje se u slučaju postojanja 
monetarne unije više zemalja, koja predstavlja visok stepen ekonomske 
integrisanosti područja. Na ovaj način države se odriču svog monetarnog 
suvereniteta, imaju jedinstvenu valutu, usklađuju kreditno – monetarnu i 
deviznu politiku, formiraju zajedničke devizne rezerve i centralnu banku. Po 
pravili ovakva banka ima ogranke u zemljama članicama unije. Primer je 
monetarna unija EU i njena jedinstvena centralna banka, sa nacionalnim 
centralnim bankama kao članicama Sistema Centralne evropske banke .

Pored navedena tri osnovna tipa postoji niz drugih oblika institucionalizacije 
cen-tralnog monetarnog autoriteta. Tako napr. postoji mogućnost 
organizovanja u formi državne ustanove – agencije, koja vrši ove poslove 
(Luksemburg, Saudijska Arabi-ja, Bahrein, Makao). U nekim zemljama 
emisiona funkcija je poverena određenim licenciranim poslovnim bankama 
(Hong Kong). Jedna od mogućnosti, aktuelna u najnovijem periodu kao 
prelazno rešenje u tranzicionim privredama, je osnivanje monetarnog odbora 
(Bosna i Hercegovina).

Otvoreno je pitanje kriterijuma za izbor optimalnog rešenja organizacije 
centralne banke. Ima zagovornika sistema centralne banke u zemljama 
federalnog, odnosno konfederalnog tipa. Ako se otvori pitanje uspešnosti i 
veze sa organizacijom centralne banke uvek se nameće izbor između 
stabilnosti, stope ekonomskog rasta, visine deviznih rezervi, odnosno snage 
domaće valute, kao ciljne funkcije.

U istoriji centralnih banaka postoje primeri transformacije od jednog ka 
drugom načinu organizovanja. Nemačka je tako do 1948. godine imala 
jedinstvenu centralnu banku, da bi u periodu do 1957. imala sistem sistem 
centralne banke, koji je pon-ovo objedinjen u jedinstvenu ustanovu 
Bundesbanke. Narodna banka Jugoslavije je od formiranja 1929. godine kao 
naslednik Narodne banke Srbije bila jedinstvena ustanova. Nakon ustavnih 
amandmana 1971. godine i federalizacije SFRJ Ustavom iz 1974. godine 
NBJ je zapravo bila transfromisana u sistem centralne banke. Domaće 
iskustvo govori o neefikasnosti funkcionisanja sistema centralne banke.

Želiš da pročitaš svih 36 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti