Realizovana vrijednost tačkaste ojcene parametra može da odstupa od stvarne vrijednosti
parametra, pa se određuje interval koji, sa unaprijed zadatom vjerovatnoćom, sadrži nepoznati
parametar. Neka je X1, X2, ..., Xn prost slučajan uzorak obiman za obilježje X i θ je
nepoznati parametar u raspodjeli tog obilježja. Na osnovu posmatranog uzorka definišu se
statistike f (X1, ..., Xn ) i g(X1, ..., Xn ) tako da važe uslovi: P[f ≤ g]=1
P[f ≤ θ ≤ g]=β, β

∈

[0, 1]. Tada kažemo da je [f , g] interval povjerenja za nepoznati parametar

θ sa nivoom povjeranja β. Za β=0,9 kaže se da je to 90%-tni interval povjerenja. Pitanje je
koji broj treba da oduzmemo i dodamo na tačkastu ocjenjenu vrijednost da bi smo dobili
intervalnu ocjenjenu vrijednost. Taj broj se naziva marginalna greška. Ona zavisi od
standardne devijacije aritmetičke sredine uzorka i nivoa pouzdanosti koji je pripisan intervalu.

Primjer: U primjeru o mejsečnim kućnim troškovima umjesto da kažemo da su prosječni
mjesečni troškovi 25000 din statistički zavod bi mogao da da intervalnu ocjenu oduzimanjem
nekog broja i dodavanjem nekog broja na 25000 din. Onda tvrdimo da ovaj interval sadrži
aritmetičku sredinu skupa µ. Tako npr. možemo reći da se µ nalazi u intervalu (25000 - 3000,
25000 + 3000) tj. (22000 din,28000 din). Ovaj postupak se zove intervalno ocjenjivanje.

2.1. Nivo pouzdanosti i interval pouzdanosti

Svaki interval se konstruiše uz zadavanje nivoa pouzdanosti i zove se interval povjerenja (ili
interval pouzdanosti). Interval povjerenja je određen na sljedeći način. Tačkasta ocjenjena
vrijednost ± Marginalna greška. Nivo pouzdanosti koji je pridružen intervalu povjerenja
pokazuje koliko možemo biti sigurni da ovaj interval sadrži pravu vrijednost parametra skupa.
Nivo pouzdanosti se označava sa (1- α)100%, gdje je α nivo značajnosti, a broj (1- α) se
naziva koeficijent pouzdanosti. Za nivo pouzdanosti najčešće se biraju vrijednosti 90%, 95%,
99%, sa odgovarajućim koeficijentima pouzdanosti 0,90, 0,95 i 0,99.