Visoka škola strukovnih studija za menadžment u saobraćaju

Niš

Seminarski rad: poslovna etika

Određivanje morala

Profesor                                                                                               Student

Niš, 2012. godina

Sadržaj:

1. Uvod   ………………………………………………………………….     3

2. Sociološki pojam morala  …………………………………………….     4

3. Poreklo i osnov morala   ……………………………………………...     4

    3.1. Moral i običaj   …………………………………………………...     6

    3.2. Moral i religija  …………………………………………………..     6

    3.3. Moral i pravo  …………………………………………………….    6

4. Osnovne karakteristike morala  …………………………………….     7

5. Elementi morala  ……………………………………………………..     8

6. Čovek i moral  ………………………………………………………...    9

    6.1. Čovek kao stvaralačko, svesno, samosvesno, slobodno i 

           moralno biće  …………………………………………………….     10

    6.2. Ličnost ……………………………………………………………     11

    6.3. Moralni razvoj pojedinca  ………………………………………     12

7.  Poslovni moral kao deo poslovne etike  ……………………………     13

8.  Zaključak   ……………………………………………………………    14

Literatura   ……………………………………………………………….    16

2

background image

skup pravila može biti predmetom   zasnovan, koji nastoji sistematizirati i etički 

opravdati moralne postavke koje zajednica živi.

2. Sociološki pojam morala

U određivanju morala sa sociološkog stanovišta, polazi se od namere da se otkriju svi oni 

društveni faktori koji uslovljavaju moral i da se u skladu sa tim utvrde veze koje postoje 

između morala i ostalih društvenih pojava. Polazeći od toga da moral nije ni biološka, ni 

božanska pojava, da ne postoji ni van vremena ni van prostora, da je njegov nosilac 

čovek i da se njegovo postojanje vezujeza društvo, sociologija morala u najopštijem 

smislu moral shvata kao skup pravila, normi (običaja, predanja) koje postoje u određenim 

društvenim grupama i u kojima se odvijaju međusobni odnosi, bilo međusobni odnosi 

pojedinaca   u   grupi,   bilo   odnosi   pojedinaca   prema   grupi,   ili   pak   odnosi   grupa   među 

sobom. Zato se društvo tretira kao vrhovni moralni arbitar, merilo o tome šta je dobro, a 

šta zlo.

1

Postoji opšta saglasnost da moral predstavlja sistem moralnih pravila, skup normi koje 

određuju   čovekovo   ponašanje   u   društvu   i   to   prema   društvu   u   celini,   prema   drugim 

članovima društva i prema samom sebi. Kao skup pravila ponašanja, moral se zasniva na 

normama o dobru i zlu, a manifestuje se u vrednosnom procenjivanju ljudskih postupaka, 

u smislu koje je ponašanje dostojno čoveka a koje nije, koje je vredno, a koje se može 

označiti kao bezvredno, koje se odobrava, a koje se osuđuje. U skladu sa moralnim 

normama, a u sklopu složene komunikacije koja se odvija u društvu, ljudi formiraju svoje 

ličnosti, karaktere i osobine, usmeravaju svoju motivaciju i delovanje, vrednuju i sude i 

sebi i drugima.

3. Poreklo i osnov morala

Moral   je   nastao   sa   nastankom   ljudskog   društva.   Svoj   razvoj   beleži   u   skladu   sa 

dostignutim nivoom društveno - ekonomskog razvoja, civilizacije. Po Frojdu, norme koje 

1

  Lukić R., 

Sociologija morala

, BIGZ i Zavod za udžbenike i nastavna srestva, Beograd, 1995.god.

4

društvo definiše, posebno one kojima se određena ponašanja zabranjuju, ličnost samo 

delimično usvaja, pa tako ne mogu ni postati deo unutrašnje strukture ličnosti. Sigmund 

tvrdi,   imajući   u   vidu   nagonsku,   impulsivnu   stranu   ljudske   prirode,   da   je   potpuna 

harmonizacija moralne svesti, kao oblika društvene cenzure, i svesti pojedinca gotovo 

nedostižna.   Definitivno   možemo   da   tvrdimo,   uvažavajući   značajna   mišljenja   u   ovoj 

oblasti, da je poreklo morala ljudsko, da se može naći u ljudskom društvu, u samom 

čoveku. Jer, živeći u društvu, živećisa drugim ljudima, stvarane su razne vrste normi koje 

su   regulisale   odnose   tog   zajedničkog   življenja.   Čovek   kao   slobodno,   (samo)   svesno, 

stvaralačko i odgovorno biće, stvara moral kaotvorevinu koja služi očuvanju njegovog 

ljudskog identiteta.

Nastanak morala, moralnih normi i moralne svesti se tumači na različite načine. Ipak, dva 

shavatanja   su   dominantna:  

religijsko   i   sociološko.

  Osnovna   predpostavka   religijskog 

tumačenja i shavatanja je da morana svest i praksa proističu iz religije. Religijsko poreklo 

morala proističe iz postojanja Boga, kao i crvkvenih dogmi. Tako morala, u neku ruku, 

pojavljuje se kao viša sila, pa se zbog toga on shvata i kao zapovest, poruka odozgo do 

svemoćnog i svevišnjeg duhovnog bića. Sociološko shvatanje prolazi od toga da moral 

nije niti religiozan, niti biološki usvojen, već je on društvenog karaktera. Drugi rečima, 

moral   je   društveno   uslovljen,   oblikovan   i   istorijski   modifikovan.   Čovekova   svest   o 

moralnosti određenog ponašanja zavisi od konkretnih istorijskih okolnosti koje su u vezi 

s društveno – ekonomskim odnosima. Formiranje (obrazovanje) morala, prema tome, 

podrazumeva njegovo:

2

stvaranje

  –  one se  ne stvara  odjednom,  planski,  organizovano,  već  uglavnom 

nastaje pod uticajem neorganozovanih društvenih činilaca, aktuelni moral jedne 

društvene grupe se prenosi na drugu i ona takav moral usvaja;

širenje  

– se ovija na pasivan i aktivan način; aktivno širenje morala predstavlja 

organizovano   delovanje   nosialca   morala   jednog   društva   (ili   grupe)   putem 

propagiranja, propovedanja i nametanja svog morala drugim društvenim grupama; 

2

 Lukić R., 

Sociologija morala

, BIGZ i Zavod za udžbenike i nastavna srestva, Beograd, 1995.god.

5

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti