Odlomak

1. UVOD

Autorsko pravo pripada široj grani nematerijalnih dobara. Njegova je karakteristika što je ono produkt ljudskog intelekta, te što zadržava svoju samostalnost i svoju vrijednost tj. postojanost u vremenu i prostoru, iako je odvojeno od svog stvaraoca. Samo zakon može nematerijalno dobro uvrstiti u kategoriju nematerijalnih prava, tj. isključivih, apsolutnih prava, koja djeluju protiv svakoga, tako da njihov vlasnik ima svojevrsni monopolski položaj.
U ovu užu grupu nematerijalnih prava spada i autorsko pravo.
Proizvodi ljudskog duha ili uma u oblasti nauke, književnosti, umjetnosti, arhitekture i drugih oblasti stvaralaštva, bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja su autorska djela. Oni postaju objekti građanskog prava tek ako su pristupačni javnosti i ako titular prava na njima, za njihovo korištenje, dobija određenu materijalnu protuvrijednost .
Izraz autorsko pravo karakterističan je za europsko pravo. U anglosaksonskom pravu sekoristi izraz kopirajt (copyright ). Osnovna razlika između ova dva izraza je u tome što je autorsko pravo u suštini lično pravo autora bazirano na vezi između autora i njegovog djela, dok se kopirajt strikno odnosi na djelo kao takvo. Autorsko pravo kao takvo uključuje, ali se ne ograničava, na književna djela (kao što su romani, poezija i drame), naučna djela (monografije, članci, predavanja), te filmove, muzička djela, umjetnička djela (kao što su crteži, slike, fotografije, koreografije, skulpture, itd.), zatim referentna djela, novine, reklame, mape, tehničke crteže, kompjuterske programe, baze podataka i djela arhitekture.
Zakoni u nekim zemljama definiraju autorsko pravo kao pravo autora književnih, naučnik, stručnih i umjetničkih djela.
Cilj ovog seminarskog rada je pokušati objasniti pojam autorsko prava i sve što je usko vezano uz taj pojam, kao i važnost autorskih prava i potreba da ih se zaštiti. Također, pozabavit ću se i definicijom i pojmom, kao i postankom i razvojem autorskog prava i srodnih prava. Pokušat ću objasniti trajanje autorskog prava, te mogućnosti njegove zaštite. Suština ovog seminarskog rada je pokušati objasniti i odrediti gdje je u modernim uvjetima granica između, s jedne strane, zaštite autorskih prava, a s druge strane, prava na slobodu izražavanja, privatnost i drugih ljudskih i građanskih prava i sloboda.

1.1 Istraživačka metodologija koja će se koristiti

U seminarskom radu bit će korišteno više naučnih metoda:
• metoda anlize
• metoda sinteze
• metoda dedukcije

Metoda analize će se koristiti u teorijskom dijelu rada za definiranje i objašnjenje pojma i predmeta autorskog prava, i to dijela koji govori o važnosti i zaštiti autorskih prava.
Metoda sinteze će se također koristiti u teorijskom dijelu rada, ali posebno i u završnom dijelu ovoga rada gdje će se objedinjavanjem svih saznanja i rezultata istraživanja omogućiti potvrđivanje postavljenog cilja mog istraživaja.
Metoda dedukcije bit će primjenjena da bi se na osnovu svih skupljenih znanja i rezultata istraživanja donijeli zaključci o ranije rečenom.

Istraživačke metode prikupljanja podataka za izradu ovog seminarskog rada sastoje se u:
• Teorijskom radu na literaturi, koja obuhvata analiziranje značajnog broja tekstova, knjige, članci, raspoložive studije slučaja i internet, koji tretiraju projeklo i razvoj autorskog prava i srodnih prava, kao i važnost i zaštitu istih.

2. DEFINICIJA AUTORSKOG PRAVA

Autorsko pravo je pravo koje uživaju stvaratelji (autori) književnih, naučnih i umjetničkih djela (autorskih djela), a koje im daje isključivo pravo korištenja ili odobravanja drugima korištenja svog djela, a uključuje i sustav zaštite tih prava.
Autoru pripada autorsko pravo na njegovom autorskom djelu činom samog ostvarenja djela i za razliku od većine drugih oblika intelektualnog vlasništva, ne podliježe nikakvom administrativnom ili registracijskom postupku. „Njime se ne štiti ideja nego djelo koje je izražaj ideje ljudskog uma, bez obzira na vrstu i kvalitet izražaja.“
Autorsko pravo kao koncept se po prvi put javlja u 15. stoljeću, mada se prema određenim izvorima smatra da je u nekom obliku postojalo još u starom Rimu. Naziv autorsko pravo potiče od latinske riječi auctor, što u nekom slobodnom smislu možemo prevesti kao „stvoritelj“. Po svojoj prirodi, autorsko pravo pripada fizičkoj osobi koja je stvorila autorsko djelo. Autorsko pravo štiti nosioca prava i identitet autorskog djela.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Komentari

Click to access the login or register cheese