Verovatnoća

VISKOKA TEHNOLOŠKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA ŠABAC

Seminarski rad: Statistika

TEMA:

VEROVATNOĆA

1. Teorija verovatnoće

Osnovni  pojam  u  teoriji  verovatnoće je  slučajni događaj. Teorija  verovatnoće
je matematička  disciplina koja  izučava  zakonitosti  slučajnih pojava.  Slučajni
događaj  je  onaj  događaj  čija se realizacija ne  može  pouzdano  predvideti. To  je
svaka  činjenica  ili  rezultat  koji  se  u izvođenju  nekog pokušaja može  ostvariti  ili
neostvariti.

Ti pokušaji mogu biti deterministički ili stohastički. Kod determinističkih postoji
samo jedan događaj, jedan rezultat. Ti događaji nisu slučajni i njih teorija verov. ne
proučava. Kod stohastičkih, slučajnih – događaj se može ostvariti ili neostvariti i
njih teorija verov. proučava. Svaki pokušaj mora biti definisan – dati su uslovi
izvođenja i predviđeno je šta treba da bude rezultat. U teoriji verovatnoće se
proučava ostvarenje ili neostvarenje događaja. Neodređenost ostvarenja događaja
može biti nejednaka, pa se zbog toga može postaviti numerička gradacija
verovatnoće događaja.

Svaka verovatnoća je data relacijom stohastičkog tipa. Svaki pokušaj ima određeni
broj mogućih rezultata. Svaki rezultat je elementarni događaj. Skup svih
elementarnih događaja predstavlja potpuni skup događaja. Postoji nekoliko vrsta
događaja: - sigurni događaj (koji se sigurno ostvaruje pri nekom pokušaju) -
nemoguć događaj (koji se ne može ostvariti pri nekom pokušaju) - slučajan
događaj (koji se može, a ne mora ostvariti pri nekom pokušaju) - međusobno
isključivi događaji (koji se ne mogu desiti istovremeno pri nekom pokušaju) -
događaji koji se međusobno ne isključuju (koji se mogu desiti istovremeno pri
nekom pokušaju).

Vrste slučajnih događaja: - elementarni – složen. Verovatnoća se različito definiše.
Ako se analizira verovatnoća ostvarenja jednog događaja, verovatnoća se deli na
klasičnu, empirijsku, statističku, geometrijsku i aksiomatsku.