Revizija potraživanja od kupaca

Riječ revizija ima porijeklo od latinske riječi „revidere“ što znači ponovno gledanje, ponovno viđenje te je u skladu s tim, revizija naknadni pregled i preispitivanje poslovnih stanja i procesa. U samim začecima razvoja revizije, provođenje revizije svodilo se na to da je revizor obavljao reviziju kod obveznika, a taj obveznik je svoje izvješće podnosio usmenim putem što je u današnje vrijeme nezamislivo.1

Danas, prema brojnim autorima i institucijama postoje mnoge definicije revizije, no među njima ne postoji neka velika razlika. Budući da postoji mnogo definicija revizije, prema mišljenju Filipovića, „za reviziju se može kazati kako ona nije ništa drugo nego ispitivanje finansijskih izvještaja, podataka o poslovanju, poslovnih knjiga i drugih dokumenata s ciljem dobivanja pouzdanog mišljenja o ekonomskom i finansijskom položaju klijenta.“2

Najopštiju definiciju revizije dao je američki “Odbor za osnovne revizijske koncepte” (The Committee on Basic Auditing Concepts), a ova opširna definicija glasi: “Revizija je sistemski proces objektivnog prikupljanja i procjene dokaza, vezanih uz izjave o ekonomskim aktivnostima i događajima radi utvrđivanja stepena korespodencije između tih izjava i utvrđenih kriterija, kao i predočavanja rezultata zainteresovanim korisnicima”. Ova definicija ukazuje na nekoliko značajnih karakteristika revizije koje su veoma važne prilikom revizije, ali i za donošenje poslovnih odluka. Kao prvo revizija je sistematski proces koji nije hazarderski, već planiran, organizovan i studiozan posao sa ciljem da se poslovne odluke donose na bazi provjerenih i logičkih informacija. Proces revizije obuhvata dobijanje i procjenu evidencija koje sadrže sve podatke koji mogu uticati i biti vodič za odluke revizora, a povezane su za izjave o ekonomskim aktivnostima i događajima.

Kada je revizor angažovan da izvrši reviziju, on dobija finansijske izvještaje na uvid, kao i izjave i objašnjenja menadžmenta o ekonomskim aktivnostima i događajima. Pored toga, revizija je planski postupak prikupljanja i objektivne procjene dokaza. Ovaj postupak obuhvata upoređivanje dokaza i brojnih informacija koje revizor dobija. Naprimjer, u bilansu stanja prikazane su stavke zaliha u nekom iznosu, što znači da menadžment koji je potpisao taj izvještaj time izjavljuje da se te zalihe nalaze u skladištu. Revizor mora uporediti prikupljene dokaze s izjavama menadžmenta i procijeniti podudarnost, korespodenciju između izjava i utvrđenih razlika, odnosno utvrđenih kriterija (kao što su opšteprihvaćeni računovodstveni principi). Bitna karakteristika je i predočavanje rezultata zainteresovanim korisnicima koje revizor u obliku izvještaja omogućava budućim korisnicima. Izvještaji zavise o vrsti i namjeni revizije (revizija finansijskih izvještaja, ukupnog poslovanja, organizacije i slično), a korisnici mogu biti investitori, dobavljači, dioničari i ostali.