Heraklitov logos
Filozofski Fakultet
Univerzitet u Novom Sadu
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA RANA HELENSKA
FILOZOFIJA
Na temu Heraklitov logos
Student: Profesor:
Željko Kaluđerović
Nina Miljatović
Asistent:
Ana Miljević
1. Uvod:
„Kada su ga njegovi sugrađani pozvali da im pomogne u donošenju zakona (što ulazi u red
najviših počasti u polisu), Heraklit je to odbio uz poruku da bi bilo najbolje kad bi se svi odreda-
obesili!“
Predsokratovski mislilac, koji je živeo u V p.n.e, kraljevskog porekla iz Efesa, čiji su
karakter i narav famozni po tome što je bio melanholik, mrzeo je običnu gomilu i živeo je u
samoći.
Veruje se da je Heraklit bio dosta neshvaćen, pa prezir ka gomili objašnjava kroz fragment „Ta
kakav bi mogao biti njihov razum? Dopuštaju da ih vode narodni pevači, a učiteljica im je
svetinja, jer ne znaju da su mnogi rđavi, a malo ih je dobrih.” (frg.104). Njegov prezir nije bio
usmeren na čoveka jer mu je narav takva bila, već iz frustracije i bola prema zajednici koja nije
cenila istinu A i animozitet koji je gajio za Homera i Arhiloha nije bio tajna pa kaže „Homera bi
trebalo izbaciti iz javnih takmičenja i išibati, a i Arhiloha jednako.“
Doduše Heraklit se namerno
služio takvim izražavanjem, samo oni koji ga nisu razumeli su ga zvali mračnim filozofom. Iako
su njegove ideje zasnovane na sopstvenom proučavanju čoveka i prirode, uticaj na njegovu
filozofiju su imali stariji Jonski filozofi, pogotovo Anaksimandar. Ali suprotno Anaksimandru,
koji je postojanje suprotnosti razumeo kao nepravdu spram Jednog (njegovog počela), Heraklit
uvodi prvi princip (arche) svega kao borbu suprotnosti.
Navodno je svoju knjigu
O prirodi
ostavio u Artemidinom hramu, potrudivši se da njegov stil
pisanja bude što više konfuzan, ne bi li mu prišli samo oni koji mogu, oni koji su mu slični.
Knjiga je stekla veliku slavu, toliku da je okupljena sekta ljudi nazvana „Heraklićani“
Često se postavljaju pitanja o promenljivosti i principima našeg sveta, neka bi bila: Šta je izvor
konstantne promene u svetu; šta je uopšte osnova sveta? Mislim da bi Heraklit izvor objasnio
kroz postojanje konflikta suprotnosti u kom se hladne stvari zagrevaju pa se ponovo hlade,
mokro se suši pa opet vlaži, život umre pa se ponovo rađa. Uvek se vodi neka borba, neki rat,
polemos
(Πόλεμος). U tom ratu do izražaja dolazi logos kao
arche
ili princip. Mišljenja i mudrost
do kojih je Heraklit došao nisu po pricipu nekog eksperimenta u kom je izučavao realnost, već
proizvod čiste perceptivne sposobnosti da sagleda svet u celini, onakvim kakvim jeste.
2. Heraklitov logos
Filozofija za srednju školu, Mile Savić, Vladimir N. Cvetković, Nenad Cekić, Zavod za udžbenike, Beograd, 38.str
F.Koplston,
Istorija filozofije
Grčka i Rim, BIGZ, Beograd 1991, str. 74
G.V.F. Hegel,
Istorija filozofije II
, Kultura, Beograd 1964, str. 302

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti