Globalno zatopljenje

Uvod
Klima se na zemlji mijenja zbog čovjekovog djelovanja koje mijenja hemijski sastav u atmosferi nagomilavanjem stakleničkih plinova, na prvom mjestu ugljen dioksida, metana i natrijev oksida. Toplina koju stvaraju ovi plinovi je neupitna.
Sunčeva energija utiče na vrijeme i klimu na zemlji. Zagrijanja zemljina površina vraća tu energiju u svemir, a plinovi koji u atmosferi stvaraju staklenik sprječavaju prodiranje plinova zadržavajući toplinu. Bez ovog “učinka staklenika” temperature bi bile znatno niže nego što su sada, te život na zemlji ovakav kakav je danas ne bi bio moguć. Zahvaljujući plinovima u omotaču prosječna temperature na zemlji je 15°C.

Problem može nastati ako koncetracija oksidnih plinova naraste. Od početka industijske revolucije koncentracija ugljen dioksida u atmosferi se povećala za 30%, koncentracija metana se udvostručila, a natrijev oksida povećala za 15%. Ova povećanja utiču na zadržavanje topline u zemljinoj atmosferi.

Naučnici vjeruju kako sagorijevanje fosilnih goriva i druga čovjekova djelovanja su glavni uzrok povećanja stakleničkih plinova. Klimatske promjene su jedan od najuzbunjujućih izazova u 21. vijeku. Istraživači o klimatskim promjenama se slažu kako se suočavamo sa povećanjem globalne temperature.

 
Prirodni uzroci klimatskih promjena

Od prirodnih faktora koji utiču na globalnu klimu, među najvažnijima su aktivnost okeana i okeanske struje. Okeani mogu konzervirati veliku količinu topline. Dva najpoznatija primjera uticaja okeana na klimu su Golfska struja i fenomen “El Nino”. Topla Golfska struja, koja teče od Meksičkog zaliva duž istočne američke obale, pa do britanskog otočja i Skandinavije, čini klimu tih područja toplijom, nego što bi se očekivalo samo na osnovu njihovih geografskih širina.

Velike vulkanske erupcije mogu uzrokovati globalno zahlađenje, tako što materijal izbačen vulkanskom erupcijom (pepeo, vodena para, prašina i sumporni dioksid), sprječava sunčevu svjetlost da dopre do zemljine površine. Oblaci imaju velik uticaj na klimu, jer  reflektiraju energiju sunčeve svjetlosti natrag u svemir. Kad ne bi bilo oblaka, prosječna temperatura na zemljinoj površini bila bi viša za desetak stepeni Celzijusa.

 
Ispuštanje stakleničkih plinova

Do globalnog zagrijavanja dolazi kada se koncentracija određenih plinova, poznatijih kao staklenički plinovi, povećava u atmosferi, čemu je uzrok čovjekova i industrijska djelatnost. Glavni staklenični plin je ugljen dioksid (CO2) koji se stvara korištenjem uglja, nafte i plinova, kao i uništavanjem šuma i šumskih površina. Natrijev oksid ispuštaju automobili i industrija, dok metan ispušta industrija.
Ugljen dioksid, freon, metan i natrijev oksid su plinovi koji zagađuju okolinu i nakupljajući se u atmosferi zaustavljaju sunčevu toplinu. Iako okeani i biljni svijet upijaju velike količine CO2, njihova sposobnost da djeluju kao “slivnici” prelazi njihove mogućnosti. To znači da svake godine, određena količina nakupljenih stakleničnih plinova ostaje u atmosferi i time povećava globalno zatopljenje.