Dramska književnost za decu
UNIVERZITET EDUKONS
UČITELJSKI FAKULTET
SREMSKA KAMENICA
SEMINARSKI RAD IZ KNJIŽEVNOSTI
DRAMSKA KNJIŽEVNOST ZA DECU
Profesor:
Student:
Prof.
Beograd, maj, 2022.
2
Sadržaj:

4
2. Istorija dramske književnosti za decu
Nastanak dramske književnosti za decu u uskoj je vezi sa statusom dece i detinjstva kao
posebnih fenomena. Sve dok dete nije bilo priznato kao biće od važnosti nije se mogla ni
razvijati književnost koja je namenjena deci. Odnos prema detetu kao prema odraslom čoveku
dugo je trajao, od dece se tražila poslušnost, trpljenje teških životnih uslova, deca su rano
počinjala da rade, decu su učili borilačkim veštinam i da budu dobri borci (Sparta). Dete je
bilo zapostavljen čovek. Aristotel je smatrao da igra ne treba da bude deo života u vaspitanju
dece i sve što deca čine mora biti smišljeno u pravcu budućnosti.
U antičkom dobu nije bio razvijen interes za knjigu koje su bile namenjene mladima. U
srednjem veku se takođe strogo gledalo na dete i u vaspitanju dece veliki uticaj je imala
hrišćanska crkva, razvijao se kod dece hrišćanski moral i težnja da se stvori poslušno biće –
nastavljeno je negiranje autonomije dečijeg bića. Tek u periodu humanizma i renesanse (14. i
15. vek), a naročito u 17.veku dete i detinjstvo dobijaju dublje i šire značenje. Veliki doprinos
u menjanju shvatanja deteta dao je Jan Amon Komenski. Njegovo najpoznatije delo je
„Velika didaktika“ koje je i danas poznato i predstavlja sintezu pedagoško-moralnog
dostignuća. U tom delu iskazuje odnos prema deci i detinjstvu, zalaže se za dečiju knjigu i
književnost, za shvatanje dece kao bića. Komenski je doneo preokret u pogledu na dete –
smatrao je dete božjim darom, da je dete biće anđeoske čednosti, dobrote, ljubavi, lepote i da
dete ne može biti zlo i nepošteno. Komenski je u svom delu „Orbis pictus“ (1657), izneo
svoja tumačenja o deci i detinjstvu; ima formu dečije knjige i mnogi kritičari je smatraju
prvom knjigom za decu – deluje kao udžbenik i školskog je karaktera. Ovo delo je važno jer
je Komenski skrenuo pažnju na dečije biće, njegov duhovni razvoj i pokazao potrebu za
literaturom namenjenoj deci. Žan Žak Ruso, francuski filozof je potvrdio tezu da je dete deo
čiste prirode koje treba vaspitati. Za Rusoa dete jebilo osnovni član društva i temelj njegove
budućnosti i dete je bila uzvišena ličnost za njega.Ruso je:
moralista – dete treba upućivati u život po određenim šemama ponašanja
filozof – zastupnik je neprestanog učenja
vaspitač – smatra da iz odgajanja deteta treba isključiti knjigu i okrenuti ga prirodi.
Svoje stavove izneo je u kapitalnom delu „Emil ili o vaspitanju“ (1762). Zbog ovog dela Ruso
je bio proganjan jer je smatrano da Ruso skrnavi nauku. Ovim delom o modernom čoveku i
Žaklin de Romiji (2016) KARPOS, Pregled starogrčke književnosti (prevod: Bojan Savić Ostojić) Str. 104
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti