Međunarodna financijska tržišta

MEĐUNARODNA FINANCIJSKA TRŢIŠTA

Glavni zadatak banke u međunarodnim transakcijama jest da prati svog klijenta i da mu pomaţe u svim situacijama u kojima mu je potrebna financijska pomoć. Tradicionalni bankovni poslovi u međunarodnim financijskim transakcijama su : 1) financiranje izvoza i uvoza, 2) posredovanje u plaćanjima uz proviziju, 3) financiranje ino investicija, 4) transakcije na deviznim trţištima, 5) informativno-savjetodavni poslovi, 6) kreditiranje inozemnih vlada i kompanija, itd.
Glavni razlozi razvitka međunarodnog bankarstva, pored spomenutih tradicionalnih poslova, su: 1) teţnja za izbjegavanjem domaće stroge regulacije centralne banke ( obvezna
rezerva ), 2) teţnja za izbjegavanjem poreza na određene transakcije i poreza na profite. Na temelju tih teţnji razvilo se off shore bankarstvo i IBF centri.

Međunarodna financijska trţišta općenito dijelimo na:
1) eurotrţište
2) off shore financijske zone
3) zone financijskih povlastica

Ako je riječ o financijskim instrumentima tada internacionalna financijska trţišta mogu biti trţišta internacionalnih kredita, vrijednosnica, osiguranja, hipoteka, deviza itd.

O eurotrţištu će biti riječ u posebnom predavanju pa ćemo se danas pozabaviti samo off shore bankarstvom i IBF zonama.

Off shore bankovni centri su financijski centri uglavnom bez financijske infrastrukture na kojemu posluju nerezidenti s nerezidentima. Off shore zone dopuštaju neograničeno kolanje kapitala, nema oporezivanja, nema ograničavanja kamatnih stopa i nema obveznih rezervi. Postoje dva tipa off shore zona: 1) tzv. papirne off shore zone gdje se čitavo poslovanje svodi na poštanski sandučić preko kojeg se transferiraju plaćanja. U SAD takve banke koje imaju samo sandučić nazivaju se « Shell bankama ». 2) funkcionalne off shore zone, koje imaju određenu infrastrukturu ( Singapur i Hong Kong ) Off shore bankovni centri su prilično mistificirani u javnosti prvenstveno zbog teško teško dostupnih podataka što je rezultat diskrecije koju u tim centrima transaktorima jamče tamošnje vlade. Off shore bankovni centri su najprije počeli djelovati kao rezultat dobre vremenske zone, koja je locirana da pruţa mogućnost obavljanja transakcija na svim vaţnijim svjetskim financijskim trţištima. Nakon toga u prvi plan su izbili razlozi poput stroge regulacije i izbjegavanja oporezivanja.

Off shore bankovni centri su u stvari gradovi ili drţavice koje su radikalno ublaţile regulaciju, drastično smanjile poreze i osigurale tajnost poslovnih informacija (Luxemburg,
Cipar, Bahrein, Sejšeli itd.). Navedene pogodnosti razlozi su što kroz te centre tijekom godine doslovno protječu rijeke novca. Moţemo reći da su off shore bankovni centri sami sebi
stvorili tzv. komparativne prednosti, koje smo nabrojali, kako bi privukli strane banke. Naravno, za obavljanje poslova u ovim centrima plaća se određena provizija koja zavisi o
veličini kompanije, obujmu transakcija itd.