1. Skijanje
Danas je skijanje vrlo rijetko način transporta, već je uglavnom popularan vid rekreacije.
Većina skijaša danas su rekreativci koji na uređenim skijaškim stazama korišćenjem žičara kako
bi se popeli na vrhove planina provode slobodne trenutke uživajući u spuštanju niz sniježne
padine. Skijanje je toliko raširen način zimskog odmora da pojedine države veći dio turističke
ponude zasnivaju upravo na rekreativnom skijanju. Skijanje kao sport kod skijaša predstavlja
ogromne psihičke i fizičke napore zahtjevajući od skijaša veliku snagu, izdržljivost,
kordinaciju, agilnost i fleksibilnost. Skijanje nije sport koji se sastoji samo od spuštanja niz
padinu već obuhvata okretanje u zavojima, uspinjanje, padanje i hodanje po snegu. Prilikom
čega učestvuju velike grupe mišića pogotovo mišića nogu.
1
Skijaš mora znati racionalno da koristiti snagu bez obzira na brzinu koju postiže i situaciju u
kojoj se nalazi. Priprema skijaša prvenstveno je usmjerena na razvijanje motoričkih i
funkcionalnih sposobnosti skijaša te na održavanje maksimalnog nivoa utreniranosti. Sam
trening skijaša nastao je na principu saradnje trenera sa praktičnim iskustvom s jedne i
nastvenika u području sporta i medicine s druge strane. A zamišljen je tako što se na lakši nivo
vježbi nadovezuje kompleksniji nivo uz stalno podizanje stupnja opterećenja. Tokom ovog
kompleksnog procesa neprekidno se smjenjuju razdoblja opterećenja s periodom odmora. Kao i
stres s periodoma prilagođabanja na napore, a dinamika njihove izmene pridonosi kvalitetu i
postizanju vrhunskih sportskih rezultata u skijanju.
Sama činjenica da u svijetu svake godine broj skijaša raste, što potvrđuje porast proizvodnje i
prodaje skijaške opreme, kao i statistike turističkih agencija koje se bave zimskim turizmom,
govori u prilog tome da i ski-škole imaju, i ubuduće će imati, sve veći broj polaznika. Naravno
da među polaznicima ima onih koji su osnovno skijaško znanje već stekli i žele da dalje
napreduju, ali je i vrlo veliki procenat odraslih početnika i djece koji se sa skijanjem prvi put
susreću. Skijanje spada u vrlo složena polistrukturalna kretanja, gdje je u takmičarskom smislu
na prvom mjestu brzina savladavanja staze, dok u rekreacijskom skijanju brzina nije prioritet.
Skijanje kao sport postavlja velike fizičke i psihičke napore na skijaša, zahtijevajući od njega
izuzetnu agilnost, koordinaciju, snagu i izdržljivost.
1
Nurković N. „Skijanje“, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja, Sarajevo, 2011.
1.1. Istorijat skijanja
Počeci skijanja se, prema nedavno pronađenim crtežima u pećinama otkrivenim nakon
povlačenja ledenjaka, vežu uz lovce koje istoričari smještaju u doba egipatskih faraona. Tehnike
skijanja u to doba su najvjerojatnije ličile načinu skijanja kojeg danas nazivamo skijaškim
trčanjem ili nordijskom skijaškom disciplinom.
2
Ocem modernog skijanja smatra se norvežanin Sondre Norheim. On je u 19. vijeku konstruisao
skijaški vez koji je omogućio upravljanje skijom, i to tehnikom koja se danas naziva telemark.
Kasnija usavršavanja skijaškog veza i skijaške cipele odnosno pancerice dovela su do daljeg
usavršavanja skijanja i pojavu tzv. alpskih skijaških disciplina. Ranih godina 20. vijeka
austrijanac Hannes Schneider prezentirao je tehniku upravljanja skijom rotacijom gornjeg dijela
tijela koja se pod imenom Arlberg tehnika (nazvana prema kraju iz kojeg je poticala) vrlo brzo
raširila kao popularna rekreacija i sport. Danas je skijanje na snijegu te skijanje na vodi raširen
vid rekreacije i takmičarskog sporta.
Prve Zimske Olimpijske igre održane su 1924. u Chamonixu, a iste je godine osnovana i
Međunarodna skijaška federacija(FIS). Skijanje na prostorima Hrvatske počinje u trenutku
povratka Franje Bučara u Zagreb 1894. godine. On je, upoznavši tehniku skijanja na
Centralnom gimnastičkom zavodu u Stocholmu, iste zime počeo propagirati slijanje te održao
kurs za učitelje gimnastike u čiji je program uvršteno i skijanje na padinama Tuškanca i Cmroka
u Zagrebu. Zimske Olimpijske igre u Albertvillu 1992.
2. Osnove biomehanike skijanja i inklinacije
Biomehaničkim se pristupom čovječje kretanje proučava tako da se tijelo predočuje kao složeni,
nervno upravljani, višesegmentalni mehanički sustav povezan zglobovima, koji se giba u
trodimenzionalnom (3D) prostoru. Kombinovanjem izmjerenih kinematičkih veličina s
procijenjenim inercijskim svojstvima tjelesnih segmenata, primjenom Newtonovih zakona,
mogu se tako proračunati rezultante sila i momenti u zglobovima lokomotornog sistema tokom
proučavanoga gibanja. U skijanju je predmet proučavanja odnos skijaš-skije, uzimajući u obzir
2
https://hr.wikipedia.org/wiki/Skijanje
