Elektronsko bankarstvo
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio Omega369 19. mart 2013. Prijavi dokument
1. Odnos stvaralac-delo-publika u usmenoj književnosti:
Usmena improvizacija odvija se neposredno pred slušaocima od kojih je svaki potencijalni kazivač/pevač, a sve naredne interpretacije odvijaće se takođe pred slušaocima i neminovno će se razlikovati, ali će sva ova dela biti usklađena saznanjem i očekivanjima publike.
Individualnost je u usmenoj književnosti osobenog tipa, jer je stvaralac dvostruko uslovljen kolektivom i tredicijom. Kolektov omogućava nastanak i trajanje dela i podstiče pojedinca na stvaralački čin; s druge strane on ograničava ispoljavanje ličnog stava ili mišljenja koje se razilazi od opšteprihvaćenog znanja.
Tvorac i njegovo delo ne mogu u usmenoj kulturi postojeti bez publike, dok se u pisanoj književnosti stvaranje i recepcija odvijaju u različitom vremenu i prostoru, u usmenoj književnosti delo nastaje i izvodi se pred publikom i u tom istom trenutku se procenjuje vrednost varijante:
Zato je za trajanje dela u usmenoj književnosti važno:
1. talentovanost pojedinca
2. izgrađenost stilsko-izražajnog i tematskog fonda tradicije
3. zainteresovanost i afinitet sredine, koja kao kolektivni cenzor vrednije varijantu i učestvuje u daljem trajanju – prenošenju varijante usmenim putem
2. Varijanta
U širem smislu varijanta je svako izvođenje pesme, pripovetke, kratkih govornih oblika pred publikom, pri čemu je tekst koji istovremeno nastaje i izvodi se – neponovljiv. No, varijanta se može posmatrati i na žanrovsko-tematskom nivou. Tako sagledan, ovaj fenomen se može odrediti kao tvorevina zavisna od drugog usmenog dela („pravarijante“) od kojeg uzima strukturne i sižejne osobenosti. Zahvaljujući starim, sačuvanim tekstovima u delima renesansnih pesnika i rukopisnim zbornicima, nastajalim u Primorju i Vojnoj krajini, moguće je pratiti stabilne i promenljive činioce istog sižejnog sklopa. Ta su poređenja moguća u okvirima istog poetičkog sistema (npr. epska pesma o deobi braće Jakšića¸tematski krugovi o Prvom i Drugom kosovskom boji; Markovi megdani…) ali i u obradama istog motiva u različitim žanrovskim konvencijama (npr. pesme i pripovetke o zmiji mladoženji).
3. Zbog čega dolazi do menjanja teksta u usmenoj književnosti?
Promenljivost teksta zavisi od više činilaca uključenih u sistem tradicije i usmene kulture:
1. prenošenje teksta iz jedne generacije u drugu
2. prenošenje iz jedne sredine u socijalno i kulturno drugačiju zonu
3. darovitost usmenih stvaralaca i prenosilaca
4. okolnosti spevavanja i kazivanja – kontekst
5. žanrovske norme
4. Šta je potrebno za prenošenje jedne epske pesme kroz vreme i prostor?
Da bi se jedna epska pesma ili pripovetka usmeno prenosila kroz vreme izuzetno je važan udeo kolektiva – njegova zainteresovanost za određenu temu, junaka, pa i usmeni žanr. Tako lokalni kolorit i trenutna zanimljivost umanjuju mogućnosti određenom sižeu da se prenese i u naredni naraštaj. Kada opevano zbivanje nema širi nacionalni značaj, brzo se gasi interesovanje publike. S druge strane određene teme, imena i događaje moguće je pratiti u širokim vremenskim intervalima ( Marko, Zmaj Ognjeni Vuk, Sibinjanin Janko ili Kosovski boj itd.). Stav kolektiva i opšta shvatanja uslovljavaju pevače i kazivače koji su i sami deo određene (socijalne, etničke, konfesionalne) grupe.
Osim toga, u zavisnosti od trenutka (i prostora) beleženja teksta varijante, može se dogoditi da karakterizacija pojedinih epskih junaka varira – epski Marko u „Erlangenskom rukopisu“ mnogo je bliži hajdučkim i novelističkim tipovima junaka, nego onim odlikama iz pesama Vukovih pevača. Đurđeva žena u bugaršticama nije prokleta Jerina, već je brižna ljuba i tragična majka, koja ostaje bez sina jedinca, a gotovo sve deseteračke pesme predstavljaju je u negativnom svetlu.
Trenutni uslovi života, osobeni afinitet sredine i kulturno-istorijski okviri života usmene književnosti nisu konstante. Usmeno stvaralaštvo traje na širokom i različitom prostoru, u odgovarajućim uslovima. Migracije stanovništva, ali i pojedinci, trgovci, putnici, slepi pevači imaju ulogu u prenošenju usmene književnosti sa terena na teren.
5. Udeo pojedinca u promenljivosti usmenih dela:
Lični pečat (afinitet i darovitost) pevača/pripovedača ogleda se kako u izboru određene fabule tako i u strukturi usmenih dela. Vuk je isticao Tešana Podrugovića, smatrajući da je svaka njegova pesma bila dobra, jer je u izlaganju pazio na red i na misli.
Lični afinitet se lepo uočava kada se uporede 2 varijante iz repertoara različitih talentovanih stvaralaca – slepa Stepanija izdvaja 3 Nemanjine zadužbine, a istovetna konstrukcija dijaloga između velmoža i sv. Save u Višnjićevim stihovima obuhvata znatno širi katalog manastira, čiji ktitori čak nisu ni pripadali porodici Nemanjića, ali je upravo ovaj anahronizam, proširen i plemenitom brigom za uboge i nevoljne, izdvojio rodonačelnika Nemanjića kao vladara „zemaljskog“ carstva
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio mitrovicm993 24. april 2024.
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.