Didaktika kao teorija poučavanja
Univerzitet u Zenici
Islamski pedagoški fakultet u Zenici
Elmin Halilović
Odsjek za islamsku vjeronauku
DIDAKTIKA KAO TEORIJA POUČAVANJA
Seminarski rad
Predmet: Teorija nastave
Mentor: Izet Pehlić
Zenica, maj, 2022.
2
SADRŽAJ
3.2.Didaktika kao teorija poučavanja (W. Schulz) i hamburški model planiranja nastave..........9

4
2.DIDAKTIKA
2.1.Pojam i definicija
Didaktika u doslovnom prijevodu znači umijeće poučavanja. U suvremenim raspravama se može
naići na šire shvaćanje didaktike kao znanosti o učenju i poučavanju uopće, te na uže shvaćanje
didaktike kao znanosti o nastavi. Unutar ovih shvaćanja didaktike postoje različita stajališta. Ta
stajališta su djelomično pretvorena u modele. Ukoliko zavirimo u prošlost, od 1500. godine do
1800. godine naširoko je vladala mehanička škola propovijedi i memoriranja (učili su se religijski
sadržaji i elementarno poznavanje pisanja i čitanja), a škola prosvjetiteljstva je pokazala mnoštvo
didaktičkih ideja, od ekskurzija do učenja novih jezika. Od 1800. godine započinje razdoblje
klasike i neohumanizma s didaktikom i metodikom emancipiranom od patronata crkve, a
herbartijanci su razvili teoriju i praksu učinkovitog prijenosa i tumačenja nastavnih sadržaja.
Reformska je pedagogija propagirala i eksperimentirala s mnogo alternativnih oblika nastave,
koji su prekinuti nacionalsocijalizmom. No, neke su ideje djelovale i dalje, sve dok oko 1970.
godine ipak nisu ostvarene jasne težnje za reformom obrazovanja te tako i za promjenama
didaktike.
Prvu značajnu novu postavku jednog didaktičkog modela izradio je Klafki 1958. godine objavivši
svoj rad Didaktička analiza kao jezgra nastavne pripreme. On se oslanja na stajališta E. Wenigera
tj. na duhovnoznanstvenu tradiciju. Slijedili su ga Heimann, Otto i Schulz koji su šezdesetih
godina razvili didaktiku na iskustvenoznanstvenom temelju. Didaktičke rasprave su dobile zamah
premještanjem izobraze nastavnika na visoke pedagoške škole te kasnije na sveučilišta. Vodile su
se kontroverzne rasprave o nekoliko velikih didaktičkih smjerova u 60-im i 70-im godinama
prošlog stoljeća. U 1980-im i 1990-im nastalo je mnoštvo modela.
2.2.Pojmovno određenje didaktike i didaktičkih modela
Andrilović, V., Čudina, M. (1985), Psihologija učenja i nastave. Zagreb: Školska knjiga.str.55
Osim klasičnih modela, postoji čitav niz daljnjih pokušaja, npr. sustavnoteorijske didaktike ili didaktike orijentirane
na djelovanje. Kako je nastava složen proces koji se ne može primjereno rasvijetliti iz jednog didaktičkog modela, u
radu će biti prikazani najveći didaktički modeli nastali nakon 1945. godine.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti