Regulacija banaka

1.REGULACIJA BANAKA
Potpuna sloboda poslovanja banaka pod uvjetima i zahtjevima tržišta, nije moguća s obzirom na njihovu ulogu u gospodarstvu i njen utjecaj na gospodarsku stabilnost. Uloga centralne banke u tom pogledu, slična je u svim državnim porecima, a to je osiguranje takvog sustava regulacije i suprvizije te podzakonskih propisa kojima će osigurati stabilnost i sigurnost poslovanja banaka. Razborito reguliranje nadzora i kontrole bankarskog sustava ima dobar učinak na odluke o pribavljanju financijskih sredstava i alokaciju kreditnog potencijala. Karakteristike bankarskog sustava BiH su da ima jedinstvenu Centralnu banku i dva institucionalna okvira za bankarski sektor, određena entitetskim zakonima, Federaciju BiH i Republiku Srpsku, dok banke Brčko distrikta BiH potpadaju pod regulaciju Agencije za bankarstvo RS-a. Agencija za bankarstvo FBiH je zakonski utemeljena radi unapređenja sigurnosti, kvaliteta i zakonskog poslovanja tržišno orjentisanog stabilnog bankarskog i mikrokreditnog sistema u FBiH, a obavlja i nadzor nad poslovanjem lizing društava. Gledano sa najšireg aspekta, regulatorne i supervizorne vlasti moraju da postignu tri cilja :
• Jasno definisanje tipova institucija koje su obuhvaćene procesom regulacijekao i nadležnosti svake regulatorne i/ili supervizorske agencije za teinstitucije.
• Promocija pouzdanosti, efikasnosti i integriteta tržišne infrastrukture, posebno platnog sistema.
• Unapređenje efikasnosti delovanja i konkurentnosti u finansijskom sistemu.
Regulacija banaka postoji zbog postizanja javnih interesa i regulacija banaka zbog postizanja ličnih interesa. Regulatorni okvir u bankarskom sektoru obuhvata brojne aspekte, od osnivanja banaka do njihovog gašenja.
Smatramo da izlaganje o aspektima regulacije banaka treba da sadrži prikaz pozitivnih i negativnih strana:
• ograničavanja djelatnosti banaka i pravila za njihovo osnivanje,
• minimalno potrebni kapital, koji banka mora da održava,
• ovlasti koje se daju supervizornom tijelu,
• sigurnosne mreže koje postoje u državi,
• monitoring banaka od strane privatnog sektora,
• državno vlasništvo u bankama kao najprodorniji oblik državne kontrole.
Budući da se zna da je tržište najbolji alokatror resursa, svaka zemlja bi se trebala oslanjati na slobodno djelovanje svojeg bankarskog tržišta kao alokatora slobodnih novčanih sredstava. No ipak, postoje vrlo jaki razlozi zbog kojih države ne dopuštaju bankarskom tržištu da slobodno djeluje te ga reguliraju jer se smatra da bi ono u suprotnom moglo ostvariti neprihvatljive rezultate za zajednicu.
2.SUPERVIZIJA BANAKA
Uzimajući u obzir važnost tržišnih anomalija na financijskim tržištima, zagovornici javnih interesa u regulaciji banaka smatraju da bankarski supervizor može prevazići te greške, a osim toga on ima i namjeru da to uradi. Iz ovoga slijedi poseban pristup regulaciji banaka, koji daje svu potrebnu moć supervizoru banaka, da bi se osigurala sigurnost i transparentnost bankarskog sistema. U mnogim država sveta u skoro cijelom dvadesetom vijeku, supervizija banaka je više bila usmjerena u provjeravanje primjene regulatornih pravila u bankarskoj praksi, pošto su banke bile suočene sa snažnim i detaljnim restrikcijama u vezi sa njihovim poslovanjem. Države u razvoju su imale brojne usmjerene kreditne programe i visoke rezerve i zahtjeve za održavanje likvidnosti, što im je pomoglo u postavljanju i očuvanju stabilnosti, što bez tih restrikcija ne bi bio slučaj.
U osnovi supervizijom se kontroliraju slijedeće:
• Visina osnivačkog kapitala
• Profesionalni i etički kvaliteti
• Program aktivnosti
• Fer konkurentski odnosi i aktivnosti
• Kriminogene aktivnosti
• Poštivanje zakonskih i podzakonskih propisa