Tehnologija gradjenja

PREDMET I CILJ ISTRAŽIVANJA TEHNOLOGIJE GRAĐENJA
Pod pojmom proizvodni proces, u najširem smislu, misli se na ukupnost svih procesa kojim se materijalna dobra pretvaraju u proizvodna i „uporabna“ sredstva. Nadalje, proces gradnje
(građevni proces) nije ništa drugo nego proizvodni proces usmjeren na izgradnju određenog objekta.
Kao predmet proučavanja tehnologije građenja, potrebno ga je sagledati kao cjeloviti sustav, sa svim svojim komponentama (dijelovima), te unutarnjim i vanjskim odnosima. Upravo stoga se tehnologija građenja također ciljano usredotočuje i na specijalne aspekte građevnih procesa, te pri analizi i oblikovanju građevinske proizvodnje koristi i neke druge znanstvene
discipline.
Prilikom građevinske proizvodnje ne ostvaruje se samo razmjena dobara između čovjeka i prirode, nego se stvara i utjecaj ljudi jednih na druge (međusobni ljudski utjecaj). Stoga
ovakav proizvodni proces ima dvije dimenzije, materijalno- tehničku, te socijalnuekonomsku, koje stvaraju jednu jedinstvenu cjelinu.

• Materijalno- tehnička dimenzija (znanost o proizvodnom procesu građenja): obuhvaća odnose čovjek- priroda, odnosno čovjek- tehnika u sklopu procesa proizvodnje.  Oblikovanje ovih odnosa je zadaća inženjera, kako s proizvodno- tehničkog, tako i s proizvodno- organizacijskog stajališta (gledišta).
• Socijalno- ekonomska dimenzija (znanost o ekonomskom aspektu procesa građenja): obuhvaća odnos čovjek- čovjek u procesu proizvodnje i stoga je primarni predmet proučavanja socijalnih, ekonomskih i pravnih znanstvenih disciplina. Upravo stoga je baš materijalno- tehnička dimenzija proizvodnih procesa u građenju glavni predmet proučavanja znanosti o tehnologiji građenja, te će stoga biti dio pomnijeg razmatranja.

Svaki proizvodni proces se sastoji od tri glavna elementa:

• Radna snaga (RS) (npr. čovjek)
• Predmet rada (PR) (npr. građevinski materijal, objekt)
• Sredstvo rada (SR) (npr. uređaj)

Čovjek kao inteligentna obrazovana radna snaga proizvodi, pri čemu uz pomoć sredstava za rad djeluje na predmet rada i tako ga kvalitativno mijenja, od sirovine do poluproizvoda, i
napokon do gotovog proizvoda. Iz ovoga se može zaključiti da se tehnologija primarno bavi proučavanjem promjena stanja materijala, točnije, funkcijom predmeta rada i sredstva rada,
kao i njihovom kombinacijom, te njihovim zajedničkim učinkom. Svojstva predmeta rada sama po sebi opet čine predmet proučavanja prirodnih znanosti, te znanosti vezanih za
poznavanje materijala. Na proizvodni proces uvelike utječu rezultati novih istraživanja, a što se najbolje očituje primjenom novih proizvodnih metoda, kao i sve većom mehanizacijom, te automatizacijom sredstava rada.