Usmene bajke

Usmena i pisana književnost
– Osnovnu problematiku znanosti o književnosti zacrtao je već Aristotel u znamenitom djelu O pjesničkom umijeću označivši cjelokupnu umjetnost oponašanjem zbilje. Zbilja se, prema Aristotelu, može oponašati različitim sredstvima, mogu se oponašati različiti predmeti i na različite načine.
Umjetnosti su, prema tome, međusobno podijeljene prema sredstvima kojima vrše oponašanje, pa je književnost kao jezična tvorevina posebna umjetnost prema onima koje se služe drugim medijima.
-Jezične tvorevine se po načinu nastajanja dalje dijele na one koje nastaju pismenim načinom i one koje nastaju usmenim putom.
-Danas govorimo o postojanju dviju vrsta; pisane, ili umjetničke, i usmene, ili narodne, književnosti i njihovih vrsta.
-U vrijeme pojave pisma i prvih pisanih djela vrsta pisane književnosti bila je na tolikom stupnju razvoja, a da ne bismo pretpostavili kako joj je prethodio dugi tijek razvoja, na koji se ona tek nastavlja.
– Ipak, znanost o književnosti se prvi put ozbiljnije bavi pitanjima njenog nastanka tek u XIX. st., kada usmena književnost, osim statusa umjetnosti ‘nadređene’ pisanoj, dobiva status ‘iskona’ cjelokupne književnosti.
– U akribijskom periodu postojala je isključivo usmena književnost. Pojavom pisma pisana književnost izravno se nastavlja na usmenu, preuzima i asimilira usmeno književnu tradiciju i vremenom postaje nadmoćnijom.