Komunikologija – pitanja i odgovori

Šta je komunikacija?

1. Termin komunikacija potiče od latinske riječi communicatio (saopštavanje, saopštenje, veza, ophpđenje, opštenje, dodir, saobraćaj).

2. Sposobnost komunikacije jedna je od najvažnijih čovjekovih osobina. Putem komunikacije čovjek izražava svoje potrebe, želje, preferencije, itd.

3. Postoji preko 250 različitih definicija komunikacije.

Faze komunikacije

1. Inicijativna faza – prva faza, neobavezne opaske i pozdravi,

2. Faza eksperimentisanja – početak postupnog otkrivanja informacija, omogućava pronalaženje sličnosti i razlika među učesnicima u komunikaciji,

3. Intenzifikacija – dublje ulaženje u ličnost učesnika u komunikaciji, čime ona prestaje da bude tajna,

4. Integracija – faza koja dovodi do osjećanja povezanosti, kada se odluke donose zajednički,

5. Konačna faza – povezivanje, utvrđuje se dugoročniji karakter odnosa, saradnje.

Jednosmjerna i dvosmjerna komunikacija

1. Jednosmjerna komunikacija (bez kontakta sa primaocima):

• naređenja,
• objavljivanje knjige ili nekih drugih sadržaja na Internetu,
• emisija na radiju ili televiziji,
• štampani materijali.

2. Dvosmjerna komunikacija (učesnici obostrano šalju i primaju verbalne i neverbalne poruke):

• razgovor udvoje, razmjena mišljenja,
• komunikacija u grupi,
• stavljanje prijedloga na glasanje.

3. Jednosmjerna i dvosmjerna komunikacija – karakteristike
a. Jednosmjerna komunikacija

• brza,
• krizne situacije.

b. Dvosmjerna komunikacija

• sporija,
• demokratska.

Osnovni oblici komunikacije

1. Čovjek od svog rođenja, pa nadalje, sve vrijeme uči kako da komunicira. Tokom života razvija i usavršava vještine i na taj način ostvaruje svoje individualne ciljeve.

2. Tri osnovna oblika komunikacije:

• “JA” – “JA” – intrapersonalna komunikacija,
• “JA” – “TI/ON” – interpersonalna komunikacija,
• “JA” – “VI/ONI” – masovna komunikacija.

3. Intrapersonalna komunikacija – meditacija, komunikacija koju subjekt obavlja sam sa sobom kad razmišlja o nečemu, rješava problem, piše dnevnik i slično.

4. Interpersonalna komunikacija – dijalog, odvija se između dvije ili više osoba, komunikacija grupe ili između više grupa.

5. Masovna komunikacija – veliki broj učesnika, odvija se uz pomoć masovnih medija.

Proces komunikacije

1. Da bi se komunikacija uopšte dogodila potrebni su informacije, želja, motivacija, razlog i cilj pošiljaoca da prenese svoju poruku primaocu.

2. Komunikacija na bilo kom nivou je veoma kompleksna: koristi se jezikom, ali uporedo i “jezikom bez riječi” (intonacija, gestovi, izraz lica, položaj tijela, izgled, prostor između sagovornika, itd.) i zahvaljujući tome primalac dobija i dodatne informacije.

3. Kada dvije osobe dobiju istu informaciju, one je uvijek primaju i shvataju drugačije, tumačeći je na svoj način i izvlačeći iz nje raličit smisao – PAŽLjIVO SLUŠAJTE JEDNI DRUGE!

4. Tipovi ponašanja ljudi u procesu slušanja:

• Čuti ne znači slušati,
• Slušanje kao prikupljanje informacija,
• Odbrambeno (ili defanzivno) slušanje,
• Napadačko (ili ofanzivno) slušanje,
• Pseudo slušanje (poštovanje minimuma pristojnosti),
• Aktivno slušanje (slušalac teži da potpuno i tačno razumije rečeno),
• Selektivno slušanje (slušanje dijelova razgovora),
• Empatičko slušanje.

5. Elementi procesa komunikacije:

• pošiljalac,
• poruka,
• kanal,
• primalac i
• smetnje (šum)

6. Faze procesa komunikacije:

a. selekcija informacija,
b. kodiranje,
c. prenos poruke,
d. primanje poruke,
e. dekodiranje i
f. povratna informacija.

Strukturni modeli komunikacije

1. Aristotel – razradio prvi model komunikacije: orator-govor-auditorijum,

2. Lasvel – masovno komuniciranje u vidu pet pitanja: KO (saopštava), ŠTA (se saopštava), kojim KANALOM, KOME, sa kakvim EFEKTOM.

3. Šenon i Viver – linerani model, osnovni cilj da smanji šum i poveća informaciju.

4. Rodžers – difuzni model, najbitnije je ubjediti pet ljudi, a kasnije se to više ne može zaustaviti.

Funkcije komunikacije

1. Komunikacijska transakcija podrazumijeva postojanje pošiljaoca poruke (receptora), komunikacijski kod (sadržaj poruke) i primaoca (recepijenta poruke).

2. Savršena transkacija je praktično nemoguća