Kibernetika, komunikacije i informacije u kriminalistici
UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU, KRIMINOLOGIJU I SIGURNOSNE STUDIJE
Torlak Suad
KIBERNETIKA, KOMUNIKACIJE I INFORMACIJE U KRIMINALISTICI
Mentor: Prof.dr.Eldan Mujanović
Sarajevo, januar, 2018.godine
2
SADRŽAJ
1.Uvod..............................................................................................................................3
2.Kibernatika, komunikacije i informacije u kriminalistici..............................................4
2.1.Moderno korištenje pojma kibernatika.......................................................................6
2.1.1.Kibernetski prostor..................................................................................................7
2.2.Komunikacije i modeli zaštite personalnih izvora informacija u kriminalističkom
istraživanju........................................................................................................................8
2.2.1.Zaštita personalnih izvora informacija....................................................................9
2.2.2.Komunikacija na licu mjesta.................................................................................11
2.3.Zbog čega je informacija i komunikacija na daljinu u kriminalistici postala globalno
dostupna..........................................................................................................................11
2.3.1.Prikupljanje podataka elektroničke komunikacije.................................................12
2.3.1.1.Osvrt na dobru praksu Republike Hrvatske........................................................12
3.Zaključak.....................................................................................................................14
4.Literatura......................................................................................................................15

4
2.Kibernatika, komunikacije i informacije u kriminalistici
Prikupljanje podataka i obavještenja prestavlja veoma raširenu djelatnost policijskih
organa. Osnovno pravilo prikupljanja podataka predstavlja aspekt dobijanja i traženja
podataka, što dalje znači da oni moraju dolaziti od lica i institucija. Pripadnici policije
kao i drugi državni organi mogu prikupljati podatke i informacije kroz primjenu
ovlaštenja koje imaju po samom zakonu. Zakonski propisi iz kojih se crpe ovlaštenja, a
dalje i načini i metodi prikupljanja podataka u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima
su:
-
Zakon o krivičnom postupku,
-
Zakon o policijskim službenicima,
-
Zakon o unutrašnjim poslovima, kao i
-
drugi zakonski i podzakonski akti.
Privatni detektiv nema približno ovlaštenja koja ima policijski službenik.
U cilju bližeg
i konkretnijeg razjašnjavanja načina prikupljanja podataka potrebno je prvo definisati
iste.
Podatak
je svako saznanje, sadržaj koji sadrži izvjesnu informaciju. Informacija je
saznanje u sirovoj formi.
Kriminalistička informacija
predstavlja promjenu koja u sebi nosi informaciju u vezi sa
krivičnim djelima, učiniocima, načinu izvršenja, motivima, i dr. Kriminalistička
informacija može biti operativna i dokazna. Podatak je informacija, ako nešto znači.
Kriminalističko obavještajni podatak je informacija sa dodatnom vrijednošću, koju je
moguće razumjeti.
Kriminalistička nauka poznaje više načina prikupljanja podataka, koji se primjenjuju i
u samoj praksi. O načinu prikupljanja podataka biće više navedeno u samom radu.
Način prikupljanja podataka
podrazumjeva praktičan postupak u primjeni raspoloživih
metoda, sredstava pod prikupljanjem podataka i obavještenja. Pripadnici državnih
Vidaković, D., Kriminalistička analiza podataka mobilne i fiksne telefonije u razrješavanju kaznenih
djela, stručni članak, Visoka policijska škola u Zagrebu, Zagreb, 2015.str.10
5
organa, prvenstveno policije podatke i obavještenja prikupljaju kroz svakodnevnu
komunikaciju sa građanima, primjenjujući raspoložive metode i sredstva rada u okviru
nadležnosti i ovlaštenja.
U praksi poznajemo sljedeće načine prikupljanja podataka:
1. Prikupljanje podataka od oštećenog, žrtve
2. Prikupljanje podataka od građana i javnim podgovaranjem
3. Prikupljanje podataka od strane državnih organa
4. Prikupljanje podataka putem sredstava javnog informisanja
5. Prikupljanje podataka osmatranjem
6. Prikupljanje podataka praćenjem
7. Prikupljanje podataka uvidom u dokumentaciju i spise državnih i drugih organa.
8. Prikupljanje podataka od oštećenog, žrtve i sl.
Oštećeni je lice čije je materijalno dobro pretrpjelo neku štetu, a žrtve su lica, čiji je
fizički i moralni integritet ugrožen nekom radnjom. Oštećeni i žrtva predstavljaju jedan
od najdragocjenih izvora podataka. Prijave oštećenih su jedan od najčešćih načina za
izvršenje krivičnog djela. Ova lica prestavljaju značajan izvor informacija upravo zato
sto su najzainteresovanija da se krivično djelo razriješi.
Kako je detektivska djelatnost zasnovana na zainteresovanošću klijenta za potpunu
saradnju sa detektivom, očekivati je da će se time oštećeni, žrtva maksimalno staviti na
raspolaganje privatnom detektivu u cilju dobijanja što kvalitetnih podataka. Na koji
način ostvariti komunikaciju sa ovom kategorijom lica odgovor je dala kriminalistička
nauka, koja je utvrdila taktička pravila i metode koje treba primjenjivati u prikupljanu
podataka od njih.
Informacija je značajnost podražaja pretvorenih u znakove ili signale koja omogućuje
odlučivanje između više mogućnosti. Za usvajanje informacije nužno je najprije naučiti
signale, a zatim preraditi informacije koje se njima prenose. U kriminalistici imaju
važnost informacije nižeg i višeg reda. Temeljni sastojci krivičnog predmeta kao
informacijskog sistema jesu ulaz, izlaz, proces i povratna veza. Osnovni sastojci
komunikacijskog sistema su:
Vidaković, D., Kriminalistička analiza podataka mobilne i fiksne telefonije u razrješavanju kaznenih
djela, stručni članak, Visoka policijska škola u Zagrebu, Zagreb, 2015.str.11
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti