Kontrola kvaliteta snopa jonizujućeg zračenja rendgen aparata u interventnoj radiologiji
KONTROLA KVALITETA SNOPA
JONIZUJUĆEG ZRAČENJA RENDGEN
APARATA U INTERVENTNOJ RADIOLOGIJI
-diplomski rad-
Mentor:
Kandidat:
Prof. dr Jovana Nikolov
Marija Despotović
Novi Sad, septembar 2021
UNIVERZITET U NOVOM SADU
PRIRODNO--MATEMATIČKI
FAKULTET
DEPARTMAN ZA FIZIKU
Ovim putem želim da izrazi
m veliku zahvalnost mentoru ovog rada,
profesorici dr Jovani Nikolov na pomoći, razumijevanju, prenesenom
znanju i podršci, ne samo tokom izrade rada
, nego i tokom mog
visokoškolskog obrazovanja.
Dr Go
ranu Štrbcu za sve
savjete
i svu pomoć tokom studija
.
Dr Niko
li Jovančeviću, kao predsjedniku komisije, na prihvatanju
odgovrnosti vezanoj za izradu teme.
Nastavnici Milki Simić koja me je
kroz matematiku uvela u svijet
prirodnih nauka.
Živani, Nikoli, Marku i Trivku za svu podršku, ljubav i svaki
prijateljski savjet.
Najvi
še porodici, na svoj podršci i ljubavi koju mi pružaju!

2
5.4 Ispitivanje jačine ambijentalnog doznog ekvivalenta
....................................................................... 34
3
1.
Uvod
Grana fizike koja se bavi primjenom fizičkih prin
cipa, tehnika i metoda
u kliničkom
okruženju, u svrhu istraživanja,
prevencije, dijagnostike i
liječenja s
e zove
medicinska fizika
[1].
Ona ima značajnu ulogu u medicini, biologiji i medicinskim istraživanjima. Medicinsku fiziku čine
četiri važne oblasti,
to su: radioterapija, radiodijagnostika, nuklearna medi
cina i zaštita od zračenja.
Ostale oblasti interesa medicinske fizike, koje ne koriste jonizuju
će zračenje,
su mjerenja doza
zračenja, MRI, primjena ultrazvuka i drugih tehnologija u medicini. Medicinski fizičari su stručnjaci
iz oblasti fizike koji obavljaju sljedeće poslove
:
o
Tehničko na
dgledanje i provje
ra rada uređaja
,
o
Kalibracija i verifikacija mj
ernih uređaja
,
o
Učestvovanje u planiranju dijagnostičkih i terapijskih tretmana pacijenata
,
o
Edukacija i obuka,
o
Istraživanje i razvoj
,
o
Zaštita od zračenja i zaštita pacijenata, osoblja i javnosti
,
o
Dozimetrija izv
ora zračenja i pacijentna dozimetrija
,
o
Optimizacija fizičkih aspekata dijagnostičkih i terapijskih procedura
, i
o
Razvoj protokola za bezbednu i sigurnu upotrebu jonizujućeg zračenja
Jedan od bitnijih zadataka medicinskih fizičara je
ste
obezbjeđivanje bezbje
dne i efikasne
upotrebe jonizujućeg zračenja u medicini. Bezbjednost i efikasnost se postiž
u redovnim
kontrolama kvaliteta snopa isporu
čenog zračenja i praktičnom primjenom protokola propisanih od
strane domaćih i međunarodnih institucija u svim oblastima medicine koje se služe izvorima
zračenja u dijagnostičke ili terapijske svrhe.
Cilj ovog rada jeste da se
na nekoliko primjera pokaže kako se ispituje
ispravnost uređaja u Srbiji i
da se dobijeni rezultati uporede sa domaćim standardima i granicama propisa
nim od strane
Direktorijata za radijacionu i nuklearnu sigurnost i bezbjednost Srbije.
Mjerenja su vršena u salama
za interventnu radiologiju
–
angiosalama u Opštoj bolnici u Somboru i Opštoj bolnici u Subotici.

5
∆? = ? − ?
0
= ?(1 − cos ?) = 2 ∙ ? ∙ ???
2
(? 2
⁄ )
(1)
Gdje su
?
i
?
0
talasne dužine rasijanog i u padnog fotona,
?
je ugao rasijanja, a
?
se naziva
Komptonovom talasnom dužinom i ona iznosi
2.42 ∙ 10
−12
?
. Iz zakona održanja ćemo da nađemo
izraz za energiju koju elektroni primaju prilikom Komptonovog rasijanja:
? =
?
?
0
?
0
∙ ?
2
(1 − cos ?)
1 +
?
?
0
? ∙ ?
2
(1 − cos ?)
(2)
Gdje
?
?
predstavlja početnu energiju fotona, a
?′
?
energija fotona nakon rasijanja. Sa porastom
energije fotona, vjerovatnoća za Komptonov efekat opada sa porastom energije
.
Rasijanje takođe može da bude i koherentno tj
. da ne dolazi predaje energije fotona elektronu, i
to rasijanje se naziva Tomsonovo
. Ono se dešava na orbitalnom elektronu kada
foton ima manju
energiju od energije veze. Ovakav proces utiče na slabljenje snopa prilikom prolaska kroz neku
materijal
nu sredinu jer skreće
fotone sa prvobitnog pravca [2,4,6].
2.1.2
Fotoelektrični efekat
Fot
oelektrični efekat
predstavlja proces stvarne apsorpcije prilikom kojeg foton interaguje
sa nekim atomom sredine kroz koju se prostire, i predaje svu svoju energiju vezanom elektronu.
Foton nakon interakcije nestaje, a elektron biva emitovan. Energija emitovanog elektrona je
jednaka:
?
?
= ?
0
− ?
?
(3)
Gdje
?
0
predstavlja energiju upadnog fotona,
?
?
vezivnu energiju orbitalnog elektrona i
?
?
energiju emitovanog elektrona. Da bi apsorpcija
uopšte
nastupila, upadni foton mora da posjeduje
energiju
koja je veća ili jednaka vezivnoj energiji elektrona koji se emituje
.Emitovani elektron je
najvjerovatnije onaj elektron čija je vezivna energija najbliža energiji upadnog fotona
[4]. Kada
dođe do izbijanja elektrona iz unutrašnjosti atoma, on za sobom ostavlja upražnjeno mjesto koje
može popuniti elektron
sa neke više ljuske uz emisiju karakterističnog X
-
zračenja
. U suprotnom,
ako je energija upadnog fotona manje od vezivne energije elektrona, do oslobađanja elekt
rona iz
atoma neće doći [2
-4].
6
2.1.3 Stvaranje para elektron-pozitron
Stvaranje parova elektron-
pozitron, u kome foton potpuno iščezava, je moguće u slučaju
kada je energija fotona dovoljno velika. Da bi došlo do stvaranja parova potreb
no je da energija
fotona ne bude manja od dvostruke energije mirovanja elektrona
2?
?
∙ ?
2
. Elektron i pozitron će
biti emitovani u pravcu kretanja fotona. Energija fotona se troši na dvostruku energiju mirovanja
elektrona i kinetičku energiju elektrona
?
−
i pozitrona
?
+
:
?
?
= 2?
?
∙ ?
2
+ ?
−
+ ?
+
(4)
Ako elektron i pozitron imaju dovoljnu veliku energiju i oni mogu da vrše jonizaciju. Kada izgubi
svoju kin
etičku energiju, pozitron doživ
ljava anihilaciju u kontaktu sa elektronom. U tom procesu,
ob
e čestice iščezavaju uz emisiju fotona
od 0.511 MeV (pod uglom od 180°) [2].
2.2 Atenuacija gama i rendgenskih zraka
U daljem tekstu ćemo obe vrste zračenja tretirati kao snopove fotona koji se kreću brzinom
svjetlosti. Radi jed
nostavnosti posmatraćemo
slučaj monohromatskog zračenja intenziteta I,
koje prolazi kroz proizvoljni materijal debljine
dx.
U ovom slučaju dolazi do smanjenja
intenziteta snopa gama zračenja
dI
i ono je dato
relacijom:
?? = −? ∙ ? ∙ ??
(5)
gdje je
?
faktor proporcionalnosti i naziva se
linearni atenuacioni koeficijent.
Linearni
atenuacioni koeficijent predstavlja relativno
slabljenje intenziteta snopa fotona po jedinici
puta atenuatora. Na slabljenje nam ukazuje
znak minu
s „ –
„ u izrazu. Izražavamo ga u
jedinici
[m
-1
].
Metodom
razdvajanja
promjenjivih u izrazu (5), i integracijom izraza
od I do I
0
po dI i 0 do x p
o dx, dobijamo sljedeću relaciju:
? = ?
0
∙ ?
−??
(6)
Linearni atenuacioni koeficijent se mo
ž
e predstaviti kao suma individualnih linearnih atenuacionih
koeficijenata za svaki od efekata i interakcije fotona sa materijalom:
? = ?
?????
+ ?
??????????
+ ?
??????????
+ ?
??? ?−?
(7)
Slika 1. Prolazak snopa kroz atenuator

8
njegovim mjerenje
m kontrolišemo da li su rendgenski zraci u skladu sa dijagnostičkim
standardima.
Prosječna vrijednost HVL
-
a za meka tkiva se kreće u ops
egu 2.5 do 3 cm [22].
9
3.Dozimetrija
U prethodnom poglavlju je bilo riječi o interakciji zračenja sa materijom
, te smo pa
žnju
obratili na samo
zračenju, a ne na sredini kroz koju se zračenje prostire.
Razvojem nuklearnih
tehnologija, pronalaskom rendgenskih zraka i razvijanjem rendgenskih tehnika,
jonizujuće zračenje
je dobilo veoma bitnu ulogu kako u medicini tako i u nauci i u industriji. U medicini je
pronašlo
najv
eću primjenu u razvoju rendgen dijagnostike, nuklearne medicine i u radij
acionoj tehnici.
Pored
medicine, zračenje se u indust
riji koristi za sterilizaciji hrane, a
u nauci za izučavanje
strukture atoma i jezgra.
Veća upotreba jonizujućeg zračenja u svakod
nevnim aktivnostima
čovjeka rezultovala je i većim izlaganjem ljudi zračenju, te su se prve posljedice prekomjernog
ozračivanja
uo
čile
u prvih par godina
nakon otkrića rendgenskih zraka. Tako
su se nametnule
potrebe za
razvojem posebnog pravca čiji je predmet izučavanja
ispitivanje efekata koje je zračenje
proizvelo u materijalu kroz koji se prostiralo.
Posebna naučna disciplina koja se bavi mehanizmima
pod kojim dolazi do predaje energije zračenja,
proračunima, načinima mjerenja i izračun
avanjem
raznih doz
a zračenja se naziva
dozimetrija
[1,3,7].
3.1
Dozimetrijske veličine
Dakle, da bismo uopšte mogli da sagledamo biološke promjene koje su nastale kao
posljedica zračenja na organske strukture, kao i da vršimo procjene rizika, neophodno je uvođenje
fizičkih veličina putem kojih
se
dejstvo zračenja može kvantitativno i kvalitativno opisati.
Te su u tu
svrhu uvode posebne dozimetrijske veličine i njihove odgovarajuće dozimetrijske jedinice
[2,7]. U
daljem tekstu ćemo razmatrati ekspozicionu, apsorbovanu, ekvi
valentnu i efektivnu dozu, kao i
kermu.
3.1.1 Ekspoziciona doza
Prva dozimetrijska veličina koja je usvojena na internacionalnom nivou i koja je trebala da
kvantitativno opiše efekte rendgenskog i gama zračenja je
ekspoziciona doza
ili
ekspozicija
. U
skladu sa boljim razumi
jevanjem procesa interakcije zračenja sa materijom, definicija ekspozicije i
njena jedinica su se
vremenom više puta mijenjale. Zajedničko za sve modifikacije ove fizičke
veličine jeste koncept radijacione ekspozicije zasnovan na pretpo
stavci da je broj stvorenih jonskih
parova proporcionalan energiji koju zračenje ostavi u sredini kro
z koju se kretalo [2,8].
Ekspoziciona doza ili ekspozicija se definiše kao:
? =
Δ?
Δ?
(10)

11
? =
∆?
∆?
(14)
Energiju
∆?
mjerimo u d
žulima i ona nam predstavlja razliku ukupne energije svi
h
čestica
(direkt
nih i indirektnih) koje uđu u datu zapreminu i ukupne energije čestica koje izađu iz nje.
Ovako definisana energija
∆?
predstavlja samo energiju koja zaista ostane u posmatranoj
zapremini materijala.
Jedinica apsorbovane doze je Grej [Gy], u praksi se koristi i manja jedinica koja se naziva
???
, pri
čemu je
1?? = 100 ???
.
Takođe, možemo definisati i
brzinu apsorbovane doze
:
?̇ =
?
∆?
=
∆?
∆? ∙ ∆?
(15)
Gdje smo sa
∆?
označili dužinu trajanja ozračivanja. Mjerna jedinica za ovu veličinu je
[Gy/s]. Dakle,
pošto smo već definisali apsorbovanu dozu i ekspozicionu dozu, sada možemo definisati i vezu
između njih ili
energetski ekvivalent jedinične ekspozicije
[2]:
1
?
??
= 33.85?? → 1? = 86.9 ∙ 10
−4
?? = 0.968 ???
3.1.3 Ekvivalenta doza
Ekvivalentu dozu uvodimo jer do sada definisane veličine, apsorbovana i ekvivalentna doza,
ne razlikuju različite vrste zračenja
.
Iz prakse je poznato da iste doze različitih vrste zračenja
izazivaju radi
acione štete različitih stepena.
Radi toga se morala uvesti nova fizička veličina koja će
moći da razlikuje izlaganje različitim vrsta zračenja
[7].
Biološki efekti zračenja na tkivu su različiti
za različite vrste zračenja.
Ti efekti zračenja potiču najčešće od hemijskih promjena na org
aniskim
molekulima potrebnim za normalno funkcionisanje ćelije. Vjerovatnoća bioloških oštećenja je veća
ukoliko je veća i specifična jonizacija zračenja tj. broj jonskih parova koje proizvede čestica zračenja
po jedinici puta. S obzirom da je specifična j
onizacija u direktnoj vezi sa linearnim energetskim
transferom LET
2
, jasno nam je da će zračenje koje ima veći LET doprinjeti
većem stepenu oštećena
ćelija [1,2
,7].
Da bismo izračunali različita biološka dejstva raznih vrsta zračenja izračunali numerički
uvodimo
pojam ekvivalentne doze koja nam predstavlja proizvod apsorbovane doze i faktora kvaliteta
?
:
? = ? ∙ ?
(16)
2
Linear Energy Transfer-
količina energije koju jonizovana čestica preda materialu, kroz koji prolazi, po jedinici puta
12
Faktor kvaliteta Q je bezdimenziona veličina čija brojna vrijednost zavisi od specifične jonizacije
ili
LET-a. Jedinica za ekvivalentnu dozu je Sivert [Sv] ili [J/kg], dok se u praksi koristi i rem [rem] , pri
čemu je
1 ?? = 100 ???
.
Na osnovu preporuke Međunarodna komisija za zaštitu od zračenja
ICRP
usvojene su vrijednosti za faktor kvaliteta. U zavisnosti od tipa zračenja, vrijednost
i za
?
se
kreću u opsegu od 1 do
20. Vrije
dnosti se mogu pronaći u tabeli:
Tabela 2
Usvojene brojne vrijednosti faktora kvaliteta za različite vrste zračenja
[8]
Vrsta zračenja
Faktor kvaliteta Q
Rendgensko, gama i beta
1
Termalni neutroni
5
Neutroni i protoni
20
Alfa čestice
20
Teška jezgra
20
3.1.4 Efektivna doza
Međunarodna komisija za zaštitu od zračenja ICRP je 1978.godine uvela novu dozimetrijsku
veličinu, efektivnu dozu
?
?
koja je definisana relacijom:
?
?
= ∑ ?
?
∙ ?
?
?
(17)
Zbog kompleksnosti ljudskog organizma i činjenice da različita tkiva mogu imati različite reakcije
na zračenje, uveden je tkivni težinski faktor
?
?
za svaki organ. On nam govori o stepenu osjetljivosti
na zračenje različitih organa
.
?
?
predstavlja srednju ekvivalentnu dozu u tkivu, te se ona razlikuje
za svako tkivo
pojedinačno.
Bilo kakvo izlaganje zračenju kao posljedicu ima nestohastičke i
stohastičke efekte.
Pod stohastičkim efektima se podrazumjevaju razna stanja koja su iza
zvana
zračenjem, a to mogu biti razne genetske promjene, leukemija, razni karcinomi itd. Naž
alost, za
njih nam nije poznat prag doze iznad koje se pojavljuju, dok su nam granice za nestohast
ičke efekte
poznate [3,8].
ICRP je dala preporuke za
težinske faktore sa namjerom da se nestohastički efekti spriječe
a stohastički ograniče na ra
z
uman nivo. Ukoliko imamo ozračenje cijelog tijela, rizik od stohastičkih
efekata odnosto tkivni težinski faktor
?
?
je jednak jedinici odnosno 100%. U
sljedeć
oj tablel
i će biti
prikazani težinski fatori za različite dijelove tijel
a dobijeni po preporuci ICRP 1997. godine [8].
Tabela 3
Težinski faktor po ICRP 103
[2]
Organ/Tkivo
Wt
Rizik od stohastičkih efekata
(%)
Dojke
0,12
72

14
4 Interventna radiologija
Interventna radiologija (IR) je subspecijalnost radiologije koja izvodi minimalno invazivne
operativne
zahvate pomoću
imidžing tehnika kao što su fluoroskopija, kojom ćemo se baviti dalje
u radu, kompjuterizovana tomografija (CT), ultrazvuk i magnetna rezonanaca (MRI), i sve to u svrhu
liječenja određenih bolesti pacijent
a.
Jedna je od tehnološki najnaprednijih specijalizacija moderne
medicine. Ovakve intervencije po prirodi su manje agresivne, k
raće traju i pacijenti se brže
oporavljaju u odnosu na tradicionalne zahvate.
Mogu da se izvode bez opšte anestezije i ne
zahtjevaju hospitalizaciju pacijenta. Bez obzira na razloge, tehnike i elemente koje koristi,
zajedničko za sve procedure je da se koriste uređaji za imidžing u
cilju posmatranja toka zahvata
[10].
Interventna radiologija se može podijeliti u
tri grupe [11] :
o
Vaskularna:
o
Arterijska i
o
Venska
o
Nevaskularna
o
Onkološka.
IR se koristi u liječenju velikog broja oboljenja kao što su karcinom, d
uboka venska tromboza,
proširene vene, aneurizam, miomi na materici,itd. Takođe
, IR izvodi kompleksnije intervencije,
počevši od postavljanja katetera i „
otvora
“
za hemoterapiju do n
aprednih procedura uključujući
transarterijsku hemoembolizaciju (TACE, koj
a služi za liječenje tumora jetre)
i radioembolizaciju.
Tokom jednog operativnog zahvata,
IR tim se sastoji od interventnog radiologa, radiološkog
tehničara i medicinske sestre. Tehničar ima ulogu da asistira tokom cijele
operacije, dok je zadatak
medicin
ske sestre da kontroliše vitalne znakove pacijenta, kao i da obezbjedi lijekove i sedative za
kontrolu bola.
Dodatno, IR tim može i da uključi ljekara opšte prakse i/ili još jednu medicinsku
sestru, koji će pacijenta voditi korak po korak kroz proceduru, i
davati mu smjernice nakon
intervencije [10].
4.1 Fluoroskopija
Još od početka XX
vijeka fluoroskopija je pored radiografije bila jedna od osnovnih
dijagn
ostičkih metoda. Tada se izvodila u mračnoj sobi sa radiologom koji je pratio scintilacije na
debelom
fluorescentnom ekranu, zahvaljujući
kom je tehnika dobila i ime. Prvi fluoroskop se
sastojao od rendgenske cijevi i fluorescentnog ekrana na kom se stvarala slika. Barijum platino-
cianid, cink-kadmium i kadiumska sol, su bili samo neki od materijala koji su
korišteni
za izradu
fluoroskopskih ekrana [12].
S obzirom da je metoda bila isključivo dijagnostička, pružala je male
rizike za pacijente i osoblje. Međutim, u posljednje dvije decenije došlo je do naglog napretka i
češće
upotrebe fluoroskopije u terape
utske svrhe. Duže vrijeme izlaganja je dovodilo do pojave
15
stohastičkih e
fekata na tijelu pacijenta, npr.
raznih oštećenja na koži
, kao i do nekih
determinističkih
efekata. U fluoroskopiji je veoma bitno da se obezbi
jedi optimalan odnos između
kvaliteta slike i doze. Ovakvi problemi su zahtjevali reforme starih pravilnika i
uvođenje novih
pr
eporuka u imidžing metodama
.
Najveća
vrijednost ekspozicione doze koja je dozvoljena u
fluoroskopiji je 20 R/min, dok se
tipične vrijednosti kreću od 1
R/min do 2 R/min za tanje dijelove
tijela i 3 R/min do 5 R/min
za prosječnog pacijenta.
Doze mogu biti
dosta veće za gojazne pacijente
[3,12].
Ova imidžing metoda se koristi u svrhu vizualizacije pokreta unutrašnjih organa, struktura i
uređaja
, u visokoj rezoluciji. U st
ručnoj terminologiji se definiše i kao „real time“ imidžing tehnika.
„Real time“ snimanje podrazumjeva 30
FPS (frejmova u sekundi) što pruža dovoljno dobar utisak
kontinuiranog kretanja. Za jednu desetominutnu intervenciju se proizvede oko 18 000
individualnih slika. Osnovne k
omponente koje su uključene u moderne fluoroskopske imidžing
sisteme su [3]:
o
Generator rendgen
skog zračenja
o
Rendgenska cijev
o
Kolimator
o
Filtri snopa
o
Sto na kom je smješten pacijent
o
Pacijent
o
Rešetka za rasijano zračenje ili grid
o
Pojačavač slike
o
Optički sistem sa kamerama
o
Monitor
a)
b)
Slika 2. Komponente fluoropskog sistema [18,31]

17
mu je svega 1 mA
do 5 mA, što je relativno nisko u poređenju
vrijednostima istih parametara u
radiografiji koji se kreću od 50
mA
do 1 200 mA ali u kombinaciji sa kraćim v
remenom ekspozicije
do 100 ms [13]. U angiografiji generator rendgenske
cijevi je podešen tako da prvo povećava mA
što očuvava kontrast ali rezultuje povećanom dozom koju prima pacijent.
Osim kV i mA, vrijeme ekspozicije je isto podesiv parametar. V
ažno
je napomenuti da se
vrijeme ekspozicije u fluoroskopiji mjeri u minutima, ne u milisekundama kao kod radiografskih
uređaja
. Iako su ovi parametri podesivi,
često je i u upotrebi
ABC
(Automatic brightness control) ili
Automatska kontrola osvjetljaja koja
automatski reguliše vrijednosti kV i mA za održava
nje
konstantnog kvaliteta slike [3,13].
Primarni snop
zračenja je polihromatski, tj
. sa
drži fotone
različitih energija.
Fotoni niskih
energija
ne doprinose proizvodnji slike jer bivaju apsorbani u koži pacijenta
i time mu
povećavaju
dozu. Sa druge strane, fotoni visokih energija,
imaju dovoljno energije da prođu kroz tkivo do
pojačavača slike
i da učes
tvuju u njenom stvaranju. Ovo su primarni razlozi zbog kojih postavljamo
filtere, odnosno pravimo filtraciju primarnog snopa, kako bismo smanjili broj fotona niskih
energija, da bi doza bila manja. Iako filtracija primarnog snopa smanjuje broj fotona niskih energija,
ona smanjuje i broj fotona visokih energija. Radi toga potrebno je povećati vrijeme ekspozicije i
jačinu struje da bi se kompenzovali gubici fotona sa visokim energijama.
Broj fotona visokih
energija koji se apsorbuju u filterima je zanemarljiv
u odnosu na količinu filtriranih fotona
sa niskim
energijama. Promjene u postavci ulaznih parametara daju manje doze za pacijente u odnosu na
one koje bi pacijent dobijao bez filtriranog snopa. Kombinacija niskih vrijednosti kV i filtra
obezbjeđuju u angi
ografiji n
iže doze i isti kvalitet slike
[3].
Postoji mogućnost i upotrebe d
odatne
filtracije, odnosno filtera napravljenih od metala ili stakala debljine 1 do 2 mm. Njena upotreba
zavisi
sključivo od mase i starosne dobi pacijenta.
U posljednjih nekoliko godina, kako se pulsni
fluoroskopski mod koristio više od kontinuiranog, povećala se i
upotreba dodatne filtracije.
[3,5,13]
. Najčešće se koriste dodatni filt
eri od aluminijuma (Al), bakra (Cu), rodijuma (Rh) ili od
erbijuma (Er). Bakarni filteri smanjuju
doze za kožu do 70%
[14].
Današnja fluoroskopska oprema pruža mogućnost prilagođavanja kvaliteta slike i izlaganja
zračenju prema potrebama ispitivanja. U sljedećoj tabeli ćemo prikazati neke osnovne razlike
u
vrijednostima parametara izme
đu fluoroskopije
i radiografije.
Tabela 4
Kratak pregled parametara u fluoroskopiji i radiografiji [14]
Parametar
GI Fluoroskopija
Radiografija
kV
60 -120
50 -130
mA
0.5 Kontinuani mod
0-100 Pulsni mod
200 -800
Vrijeme ekspozicije
0.5-15 min
0.01 - 0.3 sec
Izloženost
osoblja rasijanom
zračenju
Da
Ne
Doze na koži za pacijente
10 -60 mGy/img
0.2
–
10 mGy/img
18
Razlike u parametrima koji se koriste u radiografiji i fluoroskopiji znatno utiču na kvalitet i
osvjetljenost slike.
Na koji način
se ova razlika zapravo manifest
uje biće pokazano u sljedećem
primjeru. Predstavljene su dvije slike, na kojima se nalazi f
antom karlične kosti ili pelvis, od kojih je
jedna fluoroskopski frejm a druga radiografski snimak.
Ulazni parametri koji su korišteni da bi se
dobila slika A su 75 kV i 2.4 mA, a kerma na ulazu u fantom iznosi 0.019 mGy/frejmu , dok je
radiografski snimak dobijen upotrebom nešto manjeg napona na cijevi od 65kVp i 9
mAs. Kerma
na ulazu je oko 1.4 mGy za jedan snimak
[15].
a)
b)
Slika 3
. Prikaz snimka karlične kosti u a) fluoroskopskom frejmu
i b)radiografskom snimku [15]
U fluoroskopiji postoje tri operativna moda:
o
Pulsni mod
U pulsnoj fluoroskopiji može da se izabere rad sa 30, 15, 7.5 i 3.75 FPS
. Koristi se kada nije potrebna
trajna
rezolucija da bi se smanjila doza koju primi pacijent i osoblje. Zamućenja na slici skoro da i
nema. U angiografiji se koristi pulsni mod sa 7.5 FPS [3].
o
Kontinuirani mod
Ovaj mod proizvodi snop zračenja koristeći 0,5 do 6 mA. Kamera prikazuje 30 FPS, što
ukazuje da
se svaki frejm prikazuje svake 33ms. Svaki pokret koji se desi mo
že da dovede do zamućenja slike
[3].
o
„High dose rate“ fluoroskopija
Kao što sam naziv kaže, ovaj mod isporučuje visoke doze. Koristi se isključivo
kod gojaznih pacijena,
i
isporuču
je dozu oko 20 R/min [14].

20
Slika 4
. Doze od rasijanog zračenja tokom fluoroskopije i položaji izloženog osoblja
[2]
Na slici broj 4 je prikazan tok jedne intervencije u
dva različita položaja rendgenske cijevi. U slučaju
A rendgenka cije
v se nalazi ispod stola pacijenta, a u slučaju B cijev je u lateralnom položaju. U oba
primjera doktor se nalazi sa desne strane pacijenta. Dijagrami pokazuju kako doza opada sa
povećanjem udaljenosti od mjesta na kom snop prodire u tijelo pacijenta. U slučaju A vidimo da je
rasijano zračenje najveće u donjem dijelu tijela operatora
, a najmanji u predjelu grave. Dok u
slučaju B, rasijano zračenje ima najveći intenzitet sa one strane operatora na k
ojoj se nalazi
rendgenska cijev, a najmanji intenzitet zračen
ja je sa one strane gdje je postavljen
pojačavač slike.
Preporučljivo je da operator (tehničar, dok
tor ili sestra) se uvijek nalazi sa one strane gdje je
intenzi
tet rasijanog zračenja najmanji
[3].
Prvi
tip zaštitne opreme koji ćemo predstaviti
jeste
oprema na samom uređaju. Ona
podrazumjeva upotrebu
zaštitnog zastora koji je okačen
na onoj strani stola pacijenta gdje se nalazi
osoblje. Postavlja se
između rendgen
ske cijevi i medicinskog osoblja i, po pravilu, bi se trebalo
uvijek koristiti. U praksi se ona nekada i ne koristi, a posebno pri procedurama u kojima je postolje
uređaja
postavljeno
u bočnom ili kosom položaju.
One se danas prave od razgradivih materijala
koji u sebi sa
drže elemente kao što su Bizmut
[16]. Pored zastora
na uređajima
imamo i l
ičnu
zaštitnu opremu. Nju čine
kecelje, okovratnici za tiroidnu
žlij
ezdu
, naočare i rukavic
e. Kecelja i
okovratnik za tiro
idnu žlijezdu spadaju u osnovna
i obavezna
lična zaštitn
a sredstva osoblja u IR i
trebaju se koristiti tokom cijele intervencije.
Kec
elje od olova su najpoznatiji vid zaštite u IR. One pokrivaju 75
-80% akti
vne koštane srži
u tijelu te se zbog onkogenih efekata moraju nositi tokom cijele intervencije. Da bi kecelje davale
maksimaln
u zaštitu ne smiju biti izlomljene i ispucane
. Sloj Olova debljine 0.25mm
apsorbuje viš
e
od 90% zračenja.
Materijali koji se koriste u keceljama su u posljednjih nekoliko godina
uznapredovali. Nekada su kecelje bile
teške, i uzrokovale su povrede i bole
u leđima
profesionalno
izloženog
osoblja. Iz tog razloga su
se češće birale zaštitne „suknje“. Proizvođači su počeli da prave
21
kecelje od kompozitnih materijala, u kombinaciji sa Barijumom i Olovom. Ovi materijali
obezbjeđuju bolju apsorpciju zračenja a ujedino su i smanjili težinu kecelja za
oko 30% [13,16].
Slika 5.
. Zaštitni zastor između rendgenske cijevi i operatora[
32
] ,i zaštitna kecelja
[33]
Pored kecelje preporučuje se i u
potreba rukavica sa primjesama Olova
ukoliko će ruke biti
izložene
blizu primarnog snopa. Rukavice
4
su veoma tanke, oko 0.25mm olova i time se
obezbjeđuje
njihova fleksibilnost. Da bi se
ruke zaštitile potrebno je da se drže što dalje od
direktnog snopa
zračenja. Takođe je veoma bitno
m
jeriti dozu zračenja na rukama.
Zaštitne
naočare se koriste da bi se oči zaštitile od
rasijanog zra
čenja koji može prouzrokovati nastanak
katarakte. Ukupna doza za
očno sočivo je 20 mSv/godišnje
[13].
Profesionalno izložena lica su dužna da koriste i lične dozimetre radi vršenja monitoringa
primljenog zračenja. U zavisnosti od situacije,
mogu se koristiti jedan ili dva. Ukoliko se koristi samo
jedan lični dozimetar, on se postavlja u predio grudnog koša. U
slučaju da se nose dv
a, jedan se
postavlja ispod a drugi preko
zaštitne kecelje.
Preporučuje se da samo trudnice nose dva
dozimetra. Na osnovu mjereni
h vrijednosti ličnih dozimetara mogu se pratiti promjene u nivoima
zračenja na radnim mjestim. U ličnoj dozimetriji se najviše
koriste TDL dozimetri [7,13].
4
Po NCRP izvještaju No.102, 0.25mm je minimum Olova po
trebnog u sastavu rukavica da bi se one koristile u
fluoroskopiji. [13]

23
suženja u arterijama. Procedura je ista za svaki dio tijela. Doktor pažljivo, uz pomoć slike koju stvara
fluoroskopski uređaj, uvodi kateter u tijelo pacijenta i navodi ga do kritične oblasti (aorta, srce,
bubreg itd). Pretraga traje 15 do 30 minuta, u zavisnosti od toga koji krvni sudovi se snimaju [20].
Ali ukoliko dođe do značajnih komplikacija, procedura se može i odužiti.
S
to u angiosali ne može
da rotira, nego on samo „lebdi“.
Rendgenska cijev i detektor mogu se okretati oko stola pacinta
[3].
Fluoroskopski sistem je postavljen tako da može da se rotira i pos
tavlja pod raznim uglovima.
U salama, hirurzi stoje najčešće sa desne strane stola na kom leži pacijent. U većini tih sala,
medicinski tim se služi jednim monitorom, međutim ukoliko su u pitanju kompleksnije intervencije
koriste se i dva. Visoka rezulicija i ažurna slika su dvije najbitnije komponente u angiografiji,
a za to
je ključna veličina detektora u salama. Za perifernu angiografiju dimenzije detektora se kreću od
30 do 44cm, a za neuroangiografiju od 23 do 30cm.
Radi česte upotrebe jodiranih kontrastnih
sredstava, injektori za intravenozno ili intra-arterijsko ubrizgavanje jodiranih materijala, zahtjevaju
da budu montirani za sto ili za plafon u angio salama [21].
Slika 6. Angiosala sa svim elementima [34]
24
5 K
ontrola kvaliteta snopa zračenja
U uvodu smo govorili
o osnovnim zadacima medicinskih fizičara i u
stanovili da je kontrola
kvaliteta
snopa jonizujućeg zračenja
jedan od njih. U interventnoj radiologiji veoma je bitno
obezbjediti sliku dobre rezolucije koja će pomoći u utvrđivanju tačne dijagnoze
i sve to pri
optimalnim dozama zračenja. Sve provjere kvaliteta snopa zračenja se izvode po protokolima
i
preporukama ustanovljenim od strane Direktorijata za radijacionu i nuklearnu sigurnost i
bezbjednost Srbije i međunarodnih agencija
kao što je IAEA
5
. Kontola kvaliteta mora da obezbjedi
usklađenost procedura
i opreme sa propisanom zakonskom regulativom, bezbjedno radno
okruzenje i optimalan kvalitet slike.
Učestalost tes
tova kontrole kvaliteta, da bismo
uopšte
mogli
sa pouzdanošću tvrditi da oprema funkcioniše ispravno između dva testa, zavisi
od osjetljivosti
procesa,
dijela opreme, starosti i frekvenciji upotrebe uređaja i važnost
i pojedinog elementa u
kliničkoj proceduri
. Ukoliko je proces posebno osjetljiv i
podložan promjenama pod uticajem
okolin
e ili učestalosti korišćenja, potrebno je testove izvoditi češće
[22]. Isto tako, za stariju
opremu, koja je po pravilu manje pouzdana, preporučljivo je češće izvođenje testova kontrole
kvaliteta.
Elementi koji najviše utiču na kvalitet sl
ike ili na apsorbovanu dozu, potrebno je pratiti
što
je
češće
moguće
sprovođ
enjem testova kontrole kvaliteta.
Sve procedure kontrole kvaliteta i njihove rezultate potrebno je dokumentovati, jer
poređenjem novih rezultata sa prethodnim je najbolji način uočavanja
promjena u radu opreme
[22,23].
5.1 Zakonska regulativa
Pravilnik o primjeni izvora
jonizujućih zračenja u medicini
Prema
članu 1
ovim pravilnikom se propisuju uslovi za obavljanje nuklearne aktivnosti u medicine,
kao I način zaštite pacijenata tokom medicinskog izlaganja radi sprovođenja dijagnostičkog ili
terapijskog postupka.
Članom 6
su definisana medicinska izlaganja jonizujućim zračenjima
, a to su :
1.
izlaganje pacijenata u dijagnostičke ili terapijske svrhe;
2.
izlaganje radnika tokom preventivnih zdravstvenih pregleda;
3.
izlaganje pojedinaca u okviru programa rane dijagnostike;
4.
izlaganje zdravih pojedinaca ili pacijenata koji dobrovoljno učestvuju u medicinskim,
biomedicinskim, dijagnostičkim ili terapijskim istraživačkim programima;
5
Internationa Atomic Energy Agency je Me
đunarodna agencija osnovana 1957.godine čija je svrha razvoj nuklearne
energije u miroljubljive svrhe i ograničenje nuklearnog oružja.
[30]

26
Kardiološka angiografija
Koronarna angiografija
Lijeva I desna
ventrikulografija
~5 min fluoroskopije
Nekoliko stotina radiografija
Prijemna i periodična ispitivanja izvora jonizujućih zračenja u medicinskoj primeni
U ovom dijelu pravil
nika prikazaćemo tabelarno, radi potreba ovog rada, veličine koje se
ispituju ispitivanja, dozvoljene granice odstupanja i periodi provjeravanja rendgen aparata za
prosvjetljavanje. Kasnije ćemo kroz praktični dio da ispitamo zadane veličine I da provjerim
o da li
se one uklapaju u granice dopuštenih odstupanja definisanih pravilnikom.
Tabela 7
Parametri ispitivanja, dozvoljene granice odstupanja I periodi provjeravanja rendgen
aparata za prosvjetljavanja [25]
Redni
broj
Veličina koja se ispituje
Parameter koji se
provjerava
Granice dopuštenih
odstupanja
Periodi
provjeravanja
1.
Napon rendgenske
cijevi
Ponovljivost
±10%
Godišnje
Tačnost
2.
Vrijeme ekspozicije
Tačnost
±10%
Godišnje
3.
Maksimalna jačina
izlazne doze
Norlmalna jačina
izlazne doze
≤
25 mGy/min
Godišnje
Visoka
jačina izlazne
doze
≤
100 mGy/min
4.
Debljina poluslabljenja
≥
2.3 mm Al za napon
od 80 kV
Godišnje
5.
Usaglašenost svjetlosnog i zračnog polja
≤
2% udaljenosti
fokus-
ulaz pojačavača
slike
Godišnje
6.
Položaj centralnog zraka
≤
1% udaljenosti
fokus-
ulaz pojačavača
slike
Godišnje
7.
Granična rezolucija
36-40 cm: 0.7lp/mm
30-35 cm: 0.8 lp/mm
20-24 cm: 0.9 lp/mm
15-19 cm 1.25 lp/mm
Godišnje
8.
Granični kontrast
≤
4%
Godišnje
9.
Kerma u vazduhu na ulaznoj površini
pojačavača slike
≤
1
μGy/s (bez rešetke,
za fantom debljine 20
cm)
Godišnje
27
Pra
vilnik o granicama izlaganja jonizujućim zračenjima i mjerenjima radi procene nivoa izlaganja
jonizujućim zračenjima
Granice
izlaganja za profesionalno izložena lica i za stanovništvo
Prema
članu
28
ustanovljenih ovim pravilnikom granica efektivne doze za profesionalno izložena
lica iznosi 100mSv za pet uzastopnih godina (prosječna vrijednost je 20 mSv godišnje), uz dodatno
ograničenje da ni u jednoj godini efektivna doza ne pređe vrijednosti od 50
mSv. Granica efektivne
doze iz stava 1. ovog člana odnosi se na zbir doze spoljašnjeg izlaganja u definisanom vremenskom
periodu i očekivane efektivne doze unutrašnjeg izlaganja od radionuklida
unesenih u organizam u
istom vremenskom periodu.
Članom 29
su definisane granice ekvivalenata
doza za ograničenje izlaganja pojedinih organa
profesionalno izloženih lica:
Tabela 8
Granice doza za ograničenja pojedinih organa
[25]
Izlaganje pojedinih organa
Ekvivalent doze [ mSv/god]
O
čno sočivo
150
Koža *
500
Ekstremiteti **
500
*odnosi se na ekvivalent doze
usrednjen po površini bilo kog dijela kože veličine 1 cm2 koji je izložen jonizujućim
zračenjima
** šake, podlaktice, stopala i gležnjevi
Članom 37
definisana je efektivna doza za pojedinca iz stanovništa i ona iznosi 1 mSv godišnje.
Pravilnici
i član
ovi
korišteni u
ovom poglavlju su preuzeti sa sajta srbatom.gov.rs (u literaturi
navedeni pod brojevima 25 i 26).
5.2
Oprema korištena u eksperimentima
5.2.1 Barracuda
Za potrebe ovog eksperimenta koristili smo Barracuda mjerni instrument koji je namjenjen
za analizu rendgen
skih zračenja dijagnostičkih uređaja. Može se koristiti u procedurama k
ontrole
kvaliteta,
u servisne i kalibracione svrhe. Pomoću ovog instrumenta provjeravamo parametre
dijagnostičkih sistema kao što su napon i struja cijevi, ekspozicija, doza, HVL itd.
Centralni dio sistema se sastoji od modulskog kabineta, koji je integrator različitih modula
koji se koriste za povezivanje kabineta i detektora.
U kućištu kabineta je smještena infrastruktu
ra
za različite module koji se mogu priključiti.
Pored prosto
ra za module, kućište obezbjeđuje
odgovarajuće napajanje električnom energijom. Napajanje obezbjeđuje ispravljač od 12V. Postoji
i mogućnost upotrebe nekog drugog ispravljača u rasponu napona 4V
do 20V. Naponi preko 20V
se nikada ne upotrebljavaju jer mogu da oštete kompletan sistem. Barracuda koristi različite

29
Ak
tivna površina detektora je obilježena sa bijelim pravougaonikom. Minimalna veličina
korišćenog polja je 3 x 21 mm. Realni detektor se postavlja 8
mm ispod površine kućišta MPD
, koji
će sam provjeriti da li je dato polje pravilno postavljeno u odnosu na poziciju realnog detektora.
Ukoliko dođe do odstupanja MPD će sam da izvrši korekcije detektora. MPD je
dizajniran tako da
precizno može da mjeri napon i dozu u obla
sti 20kV do 155kV. Konstrukcija samog detektora je
omogućila mjerenje malog polja, širine ne veće od 3mm, kao i male vr
ijednosti brzine doze od 1
μ
Gy/s [22,26].
Slika 8. Multi Purpose Detector ili MPD
5.2.3 Ocean
TM
Softver
Ocean
TM
je RTI-ov softverski program i predstavlja profesionalnu platformu za izvr
šavanje
testova kontrole kvaliteta.
Softver sadrži dodatke za izvođenje testova
baziranih na mjerenju
pomoću Barakude. Dizajniran je
tako
da radi u Windows okruženju.
Ovaj softverski program,
zajedno sa instrumentima RTI Electronics AB je namjenjen za:
o
Kontrolu kvaliteta
snopa zračenja
o
Procjenu performansi rendgenske opreme
o
Evaluaciju ispitivanih tehnika i procedura
o
Za servisiranje i održavanje uređaja
o
Pružanje informacija o parametrima snopa zračenja koji mogu da utiču na dalji tok
ispitivanja
o
Edukacione svrhe, itd.
30
Svi podaci dobijeni tokom mjerenja se direktn
o čuvaju u bazi podataka, te daju mogućnost da se
rezultati i naknadno mogu pogle
dati ili u nekom daljem vremenu, čak pruža i mogućnost
upoređiv
anja sa noviji
m mjerenjima. Za većinu mjerenja generiše se i izvještaj koji se čuva u bazi
podataka.
Kroz par jednostavnih koraka dobijeni izvještaji se mogu poslati klijentu. Još jedna bitna
činjenica koja čini ovaj program još primamljivijim jeste i mogućnost ponavljanja testova
kao i „real
time“ analiza
[27].
Slika 9. Interface Ocean
TM
[27]
5.2.4 Fantom
Fantomi služe za simulacije interakcija zračenja sa
ljudskim tijelom. Oni su ispunjeni
materijalima koji su ekvivalent ljudskom tkivu
, a to je najčešće voda
. Obavezan je dio opreme
prilikom provjere kontrole kvaliteta. Postoje tri vrste fantoma, a to su:
o
kalibracioni koji
služe za testiranje detektora
,
o
dozimetrijski se koriste za mjerenje količine zračenja,
i

32
Oba mjerenja su obavljena pri standardnim uslovima temperature i pritiska, odnosno pri
temperaturi od 23°C i pritiska 1043 hPa.
Korišten je sistem Barracuda koji je povezan sa računarom
u kontrolnoj sobi. Svaki tip mjerenja
je odgovarao odgovarajućem obras
cu iz baze postavki softvera
„Ocean
TM
“
.
U daljem radu ćemo prikazati testove koji su sprovođeni i rezultate koje smo dobili
.
5.3.1 Napon na cijevi
Svrha ovog testa je da se odredi tačnost napona na cijevi u fluoroskopskom modu
pri
konstantnoj vrijednosti struje.
Na rendgen aparatu postavimo željenu vrijednosti napona u kV i
struje u mA, ili takođe možemo da postavimo
proizvod vremena i struje (mAs). Parametar se
ispituje
jednom godišnje, i dopušta odstupanja od ±10%.
Tabela 9
Mjerenje napona na cijevi
Kriterijum prihvatanja: ±10%
Opšta bolnica
u Subotici
Opšta bolnica u Somboru
Redni
broj
Zadana
[kV]
Izmjerena
[kV]
Odstupanje
[%]
Zadana
[kV]
Izmjerena
[kV]
Odstupanje
[%]
1
80
73.38
-8.27
80
78.86
-1.42
2
73.95
-7.56
76.46
-4.42
3
73.68
-7.90
81.08
1.35
4
73.66
-7.92
81.1
1.37
5
78.82
-1.47
81.15
1.44
6
78.99
-1.26
81.08
1.35
7
79.29
0.89
81.08
1.35
5.3.2 Vrijeme ekspozicije
Ovaj parametar se ispituje radi određivanja
tačnosti podešenog vremena ekspozicije
, prije
svega jer
vrijeme izlaganja utiče
na isporučenu dozu ali i na rasijano zračenja koje direktno
ugr
ožava medicinsko osoblje u
sali. S obzirom da je kod nas u pitanju fluoroskopski
uređaj
, a ne
radiografski, vrijeme ekspozicije zavisi od potrebe intervencije, te mi u ovom ispitivanju nismo
zadali vrijeme ekspozicije.
Tabela 10
Mjerenje vremena ekspozicije
Opšta bolnica
u Subotici
Opšta bo
lnica u Somboru
Redni
broj
Izmjerena [ms]
Izmjerena [ms]
1
1737
13350
33
2
270.1
9405
3
403.7
3539
4
537.2
2538
5
333.6
3406
6
804.4
4206
7
804.4
3606
*Mjerna nesigurnost za vrijeme ekspozicije
se može uzeti kao polovina podi
oka i iznosi 0.5 ms za sve
prikazane rezultate mjerenja u tabeli.
5.3.3 Kerma
i jačina kerme
Definicije kerme i jačine kerme su
predstavljenje
u trećem poglavlju.
Da bismo ustanovili
koliku pacijent primi dozu potrebno je da
vršimo mjerenja kerme u vazduhu na ulazu u kožu
pacijenta.
U slučaju kada imamo
fluoroskopski uređaj, kao što je ovdje slučaj,
bolje je mjeriti jačinu
kerme
zbog dinamičnosti tehnike
. Da bismo simulirali pacijenta
i mjerili kermu na ulazu u kožu
pacijenta koristili smo se fantomom sa
slike 10
.
Mjerenja su vršena tako što se detektor
pozicionirao ispred fantoma,
direktno u snop zračenja, te se na taj način
mjerila kerma u vazduhu
na ulazu u kožu [35].
Dobijeni rezultati su predstavljeni u
tabeli 12
.
Tabela 11
Kerma i j
ačina kerme
Opšta bolnica
u Subotici
Opšt
a bolnica u Somboru
Redni
broj
Kerma
[mGy]
Ja
čina kerme
[mGy/s]
Kerma
[mGy]
Jačina kerme
[mGy/s]
1
0.4396
0.2528
0.29
0.02173
2
0.08989
0.3291
3.359
0.3571
3
0.1223
0.3008
6.316
1.8
4
0.1499
0.2777
4.514
1.777
5
0.2131
0.3949
6.02
1.766
6
0.0891
0.1102
7.4
1.758
7
0.08907
0.1074
6.37
1.765
*Mjerna nesigurnost za izmjerene vrijednosti kerme je 5∙10
-5
mGy, a za jačinu kerme 5∙10
-5
mGy/s.
5.3.4 HVL i totalna filtracija
HVL ili debljina poluslabljenja,
o kojoj je bilo riječi u prvoj
glavi, se mjeri t
ako što se stavljaju
aluminijumske
ploče, različitih debljina, između fokusa i detektora.
N
ajveća preciznost
mjerenja
postiže
se
korišćenjem napona između 60 kV i 120 kV
[22]. Totalna filtracija se tokom fluoroskopije
može odrediti pomoću HVL
-a za datu cij
ev, korišćenjem dobijenih podataka za datu vrijednost
napona.

35
Slika 10
. Pozicije profesionalno izloženog osoblja u angiosali u Srbiji
Rezultati su po
kazali sljedeće:
Tabela 13
Ispitivanje ambijentalnog doznog ekvivalenta H*(10)
u Opštoj bolnici „Dr Radivoje
Simonović“ u Somboru
Mjerna nesigurnost:
± 20%
Pozicija
A (Doktor)
[μSv/h]
B (Intrumentar)
[μSv/h]
C (Rendgen tehničar)
[μSv/h]
Glava
7.9 ± 1.6
3.81 ± 0.76
3.54 ± 0.71
Grudi
6.5 ± 1.3
3.24 ± 0.65
4.17 ± 0.83
Gonade
3.21 ± 0.64
0.79 ± 0.16
0.17 ± 0.03
Tabela 14
Ispitivanje ambijentalnog doznog ekvivalenta H*(10) u
Opštoj bolnici Subotica
u
Subotici
Mjerna nesigurnost:
± 20%
Pozicija
A (Doktor)
[μSv/h]
B (Intrumentar)
[μSv/h]
C (Rendgen te
hničar)
[μSv/h]
Glava
4.26 ± 0.85
24.2 ± 4.8
27.4 ± 5.5
Grudi
10.9 ± 2.2
28.3 ± 5.7
17.1 ± 3.4
Gonade
5.1 ± 1.0
1.21 ± 0.24
1.45 ± 0.29
Na osnovu rezultata mjerenja H*(10) u dvije angiosale u Srbiji, zaključujemo da su mjere zaštite od
zračenja na odogovarajućem nivou
, i da su nivoi ekvivalentnih doza manji od doza propisanih
zakonom.
36
6
Zaključak
Fluoroskopija je „real time“ imidžing tehnika koja je svoju primjenu našla u interventnoj
radiologiji. Kroz dva primjera smo pokazali
kako se vrši
provjera ispravnosti fluoroskopskih ur
eđaja
pomoću sistema Barracuda. Sama kontrola kvaliteta podrazum
ijeva detektovanje promjena u radu
aparata
, te na taj način možemo na vrijeme da uočimo
i odstranimo kvarove i promjene na
uređaju
. Akcenat u ovom radu je na provjeri parametra: napon na cijevi, kerma i j
ačina
kerme,
HVL i totalna filtracija
. Pored kontrole ovih parametara, postoji još i provjera usaglašenosti
osvi
jetljenog i ozračenog polja, položaj centralnog zraka, granična rezolucija i granični kontrast
,
međ
utim u ovom radu ovi parametri nisu ispitivani.
Pored kontrole kvali
teta, vršena su i
ispitivanja
jačine ambijentalnog doznog ekvivalenta u
okolini ispitivanih rendgen aparata.
Monitoring izloženog osoblja u
angio
salama nam je od ključne
važnosti zbog izla
ganja medicinskog osoblja visokim dozama
zračenja
.
Možemo iz priloženog
zaključiti da su mjere zaštite na zadovoljavajućem nivou
, a i da su nivoi ekvivalentnih doza
profesionalno izloženog osoblja manji od granica propisanih zakonu
. Uz monitoring profesionalno
izloženog osoblja zračenju
poželjno je i eduk
ovati ih o tome kako i
na koji sve način mogu da se
zaš
tite prilikom izlaganja u angiosalama.
Na osnovu prikupljenih poda
taka zaključuje se da fluoroskopski uređaji u Opštoj bolnici
Subotica u Subotici i
Opštoj bolnici „Dr Radivoje Simonović“ u Somboru
rade ispravno i
zadovoljavaju standarde propisane zakonskom regulativom ko
ja je važeća u zemlji.

38
[25] Direktorijat za radijacionu I nuklearnu sigurnost I bezbednost Srbija, Pravilnik o granicama
radioaktivne kontaminacije lica, radne I životne sredine I načinu sprovođenja dekontaminacij
e
[26]
https://rtigroup.com/content/downloads/manuals/Manuals%20Old%20Versions/Barracuda_and_Q
ABrowser_Users_Manual_-_English.pdf
[27]
https://rtigroup.com/content/downloads/manuals/Manuals%20Old%20Versions/Ocean-
Users_Manual-English_v2.3A.pdf
[28]
Ema Jelena Grbić (2019). Kontrola kvaliteta kompjuterizovane tomografije, Split, Republika Hrvatska
[29]
Olivera Ciraj Bjelac, Danijela Aranđić, Predrag Božovič, Sandra Ćeklić, Jelena Stanković Petrović,
Jelica Kaljević (2017). Monitoring doze za očno soči
vo u interventnoj radiologiji I kardiologiji, Univerzitet
u BEogradu, Institut za nuklearne nauke Vinča, Beograd, Srbija
[30] https://www.iaea.org/
[31] Malhotra A. (2015) Radiation Safety and Monitoring. In: Sackheim K.(eds) Pain Menagment and
Palliative Care. Springer, New York, NY, USA.
[32]
https://www.techvir.com/article/S1089-2516(10)00014-4/fulltext
[33]
https://www.medicalexpo.com/prod/beta-antix/product-107085-781605.html
[34]
https://www.auntminnie.com/index.aspx?sec=ser&sub=def&pag=dis&ItemID=116603
[35] Era de Souza Luz, Lucia Viviana Canevaro, Nadya Marija Prado Damasceno Ferreira, Julio Eduardo
Campos (2007). The Relevance of Quality Control in Services of Hemodynamics and Interventional
Cardiology, Radiologia Brasileira, SciELO, Sao Paulo, Brasil
39
8 Biografija
Marija Despotović rođena
je 07. Marta 1997. godine u Bijeljini, BiH.
O
snovnu školu „Sveti Sava“ i
G
imnaziju „Filip Višnjić“ završila je u
rodnom gradu sa odličnim uspjehom. 2014. godine, u
četvrtom
razredu srednje škole
,
učestvuje na A
FS
tromjesečnom programu
razmjene srednjoškolaca u Češkoj Republici, te prvo polugodište
pohađa
u srednjoj školi „Lepařovo Gymnazium“ Jič
ín. Studije fizike
na Departmanu za fiziku, Prirodno-
matematičkog fakulteta upisuje
2015. godine, na smjeru Fizika-medicinska fizika.
Učestvovala je
na
prvoj P4P 2019 studentskoj konferenciji u Sjevernoj Makedoniji sa
posterom „The investigation of o
ptical properties of PMMA thin
films obtained by drop casting method“. Tokom studija
je bila
stipendista RiTE
Ugljevik, učesnik na konferencijama i čl
an kluba
fizičara. Tečno govori
engleski, češki i njemački jezik.

41
GO
Izdavač:
IZ
Autorski reprint
Mesto i adresa:
MA
Prirodno-
matematički fakultet, Trg Dositeja Obradovića 4,
Novi Sad
Fizički opis rada:
FO
Broj poglavlja/strana/tabela/slika/referenci
8/46/14/11/35
Naučna oblast:
NO
Fizika
Naučna disciplina:
ND
Medicinska fizika
Predmetna odrednica/ ključne reči:
PO
UDK
J
onizujuće zračenje, Fluoroskopija, Kontrola kvaliteta snopa jonizujućeg
zračenja, Mjere zaštite
Čuva se:
ČU
Biblioteka departmana za fiziku, PMF-a u Novom Sadu
Važna napomena:
VN
nema
Izvod:
IZ
U ovom radu smo
pokazali kako se vrši kontrola kvaliteta snopa jonizujućeg
zračenja. Ispitivanja su vršena za fluoroskopske uređaje u angiosalama u
Opštoj bolnici “Dr Radivoje Simonović” u Somboru I Opšta bolnica Subotica
u Subotici. Mjerenja su pokazala da su oba uređaja ispravna. Vršen je I
monitoring profesio
nalno izloženog osoblja, koji je pokazao da su mjere
zaštite na zadovoljavajućem nivou.
Datum prihvatanja teme od NN veća:
DP
12.08.2021.
Datum odbrane:
DO
23.09.2021.
Članovi komisije:
KO
Predsednik:
dr Nikola Jovančević
, Docent
član:
dr Jovana Nikolov, Vanredni profesor
č
lan:
dr Goran Štrbac
, Vanredni profesor
42
UNIVERSITY OF NOVI SAD
FACULTY OF SCIENCE AND MATHEMATICS
KEY WORDS DOCUMENTATION
Accession number:
ANO
Identification number:
INO
Document type:
DT
Monograph publication
Type of record:
TR
Textual printed material
Content code:
CC
Final paper
Author:
AU
Marija Despotović
Mentor/comentor:
MN
dr Jovana Nikolov
Title:
TI
Quality control of ionizing radiation beam of RTG in interventional
radiology.
Language of text:
LT
Serbian (Latin)
Language of abstract:
LA
English
Country of publication:
CP
Serbia
Locality of publication:
LP
Vojvodina
Publication year:
2021

44
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti