Transport nervnih impulsa kroz neuron
UNIVERZITET U NOVOM SADU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
DEPARTMAN ZA FIZIKU
- DIPLOMSKI RAD-
TRANSPORT NERVNIH IMPULSA KROZ NEURON
MENTOR
AKADEMIK, PROF. DR JOVAN ŠETRAJČIĆ
KANDIDAT
BILJANA SPIRKOSKA
Novi Sad, 2013. godine
SADRŽAJ:
UVOD
1
1. PROVODLJIVOST NERVNOG SISTEMA
............................................................ 2
1.1. Fizičke osnove membranskog potencijala.............................................................. 2
1.1.1. Biološka membrana...................................................................................... 2
1.1.2. Membranski potencijali prouzrokovani difuzijom........................................
3
1.1.3. Odnos difuzionog potencijala i koncetracione razlike –
Nernstova jednačina....................................................................................... 3
1.1.4. Difuzioni potencijal za propustljivost membrane
za nekoliko različitih jona.............................................................................. 4
1.2. Ravnotežni potencijal sa stanovišta fizike.............................................................. 4
1.3. Fizika prenosa supstance (jona) kroz membranu.................................................... 7
1.4. Membranski potencijal nerava................................................................................ 9
1.4.1. Aktivan transport natrijumovih i kalijumovih jona: Na
+
-K
+
pumpa............. 9
1.4.2. Isticanje kalijuma i natrijuma kroz nervnu membranu..................................
9
1.4.3. Poreklo normalnog membranskog potencijala..............................................
9
1.5. Proračun membranskog potencijala........................................................................11
1.6. Fizika natrijumsko- kalijumske (Na
+
-K
+
) pumpe...................................................14
1.7. Nervni akcioni potencijal........................................................................................14
1.7.1. Akcioni potencijal.........................................................................................14
1.8. Propagacija akcionog potencijala...........................................................................
16
1.8.1. Prostiranje akcionog potencijala...................................................................
16
1.9. Električni događaji za vreme ekscitacije neurona...................................................17
1.9.1. Membranski potencijal mirovanja some neurona.........................................
17
1.9.2. Razlike u koncentraciji jona na stranama membrane some neurona............
18
1.9.3. Ravnomerna raspodela potencijala unutar some...........................................18
1.10. Nastanak postsinaptičkog potencijala...................................................................
19
1.10.1. Prostorna sumacija u neuronima – prag za paljenje....................................19
1.10.2. Vremenska sumacija...................................................................................
19
2. SUPERFLUIDNOST I SUPERPROVODLJIVOST
................................................20
2.1. Nastanak superfluidnog kretanja.............................................................................20
2.2. Superfluidni transfer naelektrisanja – superprovodljivost......................................
21
3. SUPERPROVODLJIVOST I AKTIVNI TRANSPORT NEURONA
....................23
3.1. Superfluidnost neuronskog impulsa........................................................................25
ZAKLJUČAK
..................................................................................................................
26
LITERATURA
.................................................................................................................27

2
1. PROVODLJIVOST NERVNOG SISTEMA
Centralni nervni sistem se sastoji od 100 milijardi neurona. Neuron se sastoji od tela
(some) i nastavaka (aksona (obično jednog) i dendrita).
Telo nervne ćelije može biti različitog oblika: zvezdastog, piramidalnog, kruškolikog.
Telo je ispunjeno citoplazmom (
pericarion
) u kojoj se nalazi veliko jedro (
nucleus
) i
ćelijske organele.
Dendriti predstavljaju kraće produžetke koji se veoma granaju. Kroz dendrite akcioni
potencijal se kreće ka nervnoj ćeliji.
Akson je duži nervni završetak koji se grana samo pri kraju. Obično je obložen
mijelinskim omotačem. Na osnovu broja i načina grananja aksona, nervne ćelije se dele
na:
1. unipolarne (jedan produžetak koji se grana na dve grane),
2. bipolarne (sa svakog kraja polazi po jedan nastavak),
3. multipolarne (jedan akson i više dendrita).
Prema veličini neuroni se dele na:
1. neurone Goldži tip I (poseduju dugačak akson),
2. neuroni Goldži tip II (poseduju kratak akson).
Potporne ćelije u nervnom sistemu su
neuroglije
. One obrazuju mijelinski omotač.
(1)
Pravac prostiranja nervnog signala zavisi od sinapse. Taj pravac ide od dendrita prema
aksonu.
(3)
1.1. FIZIČKE OSNOVE MEMBRANSKIH POTENCIJALA
1.1.1. Biološka membrana
Membrana je ”biološki sloj” koji odvaja ćeliju od ekstracelularne tečnosti. Ona odvaja i
pojedine delove ćelije, npr. mitohondrije i ćelijsko jedro. Kroz membranu se vrši razmena
supstance i energije pod posebnim uslovima. Šematska struktura data je na slici 1.
Ekstracelularna
te
čnost
Citoplazma
Glikop rotein
Glikolipid
Holesterol
Sastavni
protein
Periferni
protein
Filam enti
c itoskeleta
Ugljeni hidrati
Slika 1
(2)
:
Šematski prikaz strukture biološke membrane. Proteinski molekuli
se slobodno kreću po površini membrane - lipidni sloj.
3
Osnovne supstance koje izgrađuju ćelijsku membranu su: masti (
lipidi
) i belančevine
(
proteini
). Molekuli proteina mogu se slobodno kretati po površini membrane. Proteini na
membrani mitohondrije proizvode visoko energetske molekule. Jedan od molekula koji
se stvara je ATP (adenozin-trifosfat).
Ostale funkcije proteina su:
1. reaguju sa antitelima i tako uspostavljaju imunološku funkciju,
2. deluju kao pora kroz koje materija može da prođe,
3. prenose materiju kroz ćelijsku membranu takozvanim aktivnim transportom.
(4)
1.1.2. Membranski potencijali uzrokovani difuzijom
Difuzija predstavlja mešanje dve supstance u gasovitom ili tečnim stanju usled haotičnog
kretanja njihovih molekula. Najčešće je to kretanje iz pravca veće koncentracije ka
manjoj koncentraciji.
(5)
Nervno vlakno
( - 94 mV )
(Anjoni)
(Anjoni)
A
B
Nervno vlakno
Difuzioni potencija li
(Anjoni)
(Anjoni)
(+ 61 mV )
Na
K
K
Na
Slika 2
(4)
:
A - Uspostavljanje difuznog potencijala kroz ćelijsku membranu, uzrokovano difuzijom
kalijumovih jona iz ćelije napolje kroz membranu koja je selektivno permeabilna samo za kalijum.
B - Uspostavljanje difuznog potencijala kada je membrana permeabilna samo za natrijumove jone.
Zapazite da je potencijal unutrašnje strane membrane negativan kada difunduje natrijumski jon zbog
obrnutog koncentracionog gradijenta ova dva jona.
Na
slici 2A
predstavljena je koncentracija kalijuma. Koncentracioni gradijent kalijuma
unutar nervne ćelije je veći nego spolja, usled čega on difunduje. Difundujući on nosi
pozitivan naboj napolje a unutra postaje negativnije zbog negativnih jona koji ne mogu
da difunduju napolje. Nakon približno milisekunde, potencijal postaje dovoljno veliki i
blokira dalje difundovanje jona. Ova potencijalna razlika, kod debelog mijelinskog
vlakna, iznosi
oko 94 mV sa negativnočću unutar membrane nervnog vlakna
.
(3)
Na slici 2B
dat je isti fenomen, ali sa koncentracijom natrijuma. Koncentracija natrijuma
je veća spolja nego unutra, tako da on difunduje unutra. Joni natrijuma nose pozitivan
naboj. Difuzija se vrši sve dok membranski potencijal, koji se menja ovim premeštanjem
i suprotne je polarosti nego kod kalijuma, to ne zaustavi. U debelog mijelinskog vlakna,
potencijal iznosi
oko 61 mV sa pozitivnočću unutar vlakna
.
(3)
1.1.3. Odnos difuzionog potencijala i koncentracione razlike - Nernstova jednačina
Nernstov potencijal je potencijal koji sprečava dalje difundovanje jona iako njihova
koncentracija još uvek nije izjednačena. Veličina ovog potencijala zavisi od odnosa
koncentracija istog datog jona sa različitih strana membrana. Nernstova jednačina za bilo
koji jednovalentni jon na normalnoj telesnoj temperaturi od 37
o
C je:

5
Ćelija u ravnotežnom stanju predstavlja neravnotežni stacionarni sistem. Potrebno je
stalno dodavati energiju kako bi se održala razlika koncentracija pojedinih jona sa
različitih strana ćelijske membrane.
Uvodi se pojam elektrohemijskog potencijala, koji predstavlja proširenje pojma
električnog potencijala pošto se uzima u obzir i razlika u koncentracijama jona
pojedinačnih materija.
Električni potencijal predstavlja sposobnost polja da izvrši rad. Prilikom prenošenja
pozitivnog naelektrisanja od
1 C
Q
, sa referentnog potencijala
0 V
U
na potencijal
i
U
(potencijal sa unutrašnje strane membrane) potrebno je utrošiti
i
U
Džula energije.
Zato ako se sa istog potencijala prenese 1 mol materije koja ima valencu
s
Z
električni rad
će biti:
e
s
i
W
Z FU
Prethodni izraz se dobija iz Faradejevog zakona i formule za električni rad. Pored
elekričnog rada postoji i mehanički rad u cilju promene koncentracije, koji se često
naziva ”hemijski rad”. Rad koji se izvrši u cilju povećanja koncentracije od
3
mol
1
dm
na
koncentraciju
C
je:
C
ln
W
RT
C
(1.1)
gde je
J
8.314
molK
R
(univerzalna gasna konstanta),
T
apsolutna temperatura u
K
, a
C
koncentracija posmatrane supstance u unutrašnjosti ćelije.
U napomeni je dat postupak za izvođenje jednačine 1.1.
Posmatraćemo jone kao pozitivne čestice gasa u određenom prostoru, oblika kocke zapremine
V
:
Jednačina gasnog stanja je:
pV
nRT
gde je
p
- pritisak u posmatranom prostoru,
V
- zapremina posmatranog prostora koji supstanca
ravnomerno ispinjava, a
n
- broj molova supstance.
Elementarni rad koji se izvrši pomeranjem supstance oblika kocke površine
S
’ pod dejstvom sile
F
i pri
tome se stranica pomeri za rastojanje
dS
prilikom kojeg se smanjuje zapremina kocke:
dW
FdS
FdS
Intenzitet sile
F
se može izraziti kao proizvod pritiska
p
i površine zida
S
’, i pri tome smatrati da je sila
usmerena suprotno jediničnom vektoru površine, dobija se:
F
pS
’
a
dV
S
’
ds
i onda se dobija formula za elementarni rad:
dW
pdV
(1.2)
Zapremina
V
se preko koncentracije
C
može izraziti kao:
n
V
C
(1.3)
Diferenciranjem se dobija priraštaj zapremine:
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti