Međuvršnjačko nasiljena području općine Tuzla
1
Srednja Ekonomsko-trgovinska škola Tuzla
ISTRAŽIVAČKI RAD IZ PREDMETA SOCIOLOGIJE NA TEMU
„MEĐUVRŠNJAČKO NASILJE NA PODRUČUJE OPĆINE TUZLA“
Prof. Admira Uzunić 17. Oktobar 2013., Tuzla Vedrana Jurić
___________________ __________________
2
Sadržaj
1. UVOD..................................................................................................3
1.1. Ciljevi istraživanja....................................................................3
1.2. Svrha istraživanja.....................................................................3
1.3. Istraživačko pitanje..................................................................3
1.4. Definisanje problema nasilja među vršnjacima....................4
1.5. Obilježja tipične žrtve nasilja..................................................5
1.6. Obilježja tripičnog nasilnika....................................................5
2. METODOLOGIJA...............................................................................7
2.1. Hipoteza....................................................................................7
2.2. Anketa.......................................................................................7
2.3. Intervju....................................................................................13
2.4. Telefonski razgovor...............................................................14
2.5. Posmatranje............................................................................14
3. ZAKLJUČAK.....................................................................................16
4. LITERATURA....................................................................................17

4
primjer pojedinaca koji su u svom razredu bili odba
č
eni od ostalih,
kojima se
neko rugao, sa kojima niko nije htio sjediti, izazivao ih ili ih
č
ak tjelesno zlostavljao.
Dakle, nasilno ponašanje među djecom u školi odnosno
“problem nasilnik/žrtva”
dobro je
poznat, ali se vrlo malo o tome govorilo i pisalo.
Posljednjih deset godina došlo je do povećanog
zanimanja za probleme vezane za međusobno zlostavljanje djece u školi o čemu govori veliki
broj stranih autora.
Pod vršnjačkim nasiljem podrazumijevamo događanja u širem okviru škole u kojima pojedini
učenici ili, još češće, grupa učenika, izvodi trajno nasilje nad svojim vršnjakom ili mlađim
djetetom kojim se tom djetetu-žrtvi nasilja nanose povrede ili pričinjava bol ili neprijatnost.
Zlostavljanje uključuje nanošenje štete fizičkom silom, ali i bez primjene fizičke sile (npr.
emocionalno zlostavljanje, zanemarivanje, seksualno zlostavljanje).
Nasilje ili zlostavljanje među djecom u školi se obzirom na oblik može podijeliti na
direktno
nasilje
i
indirektno nasilje
.
O direktnom nasilju
se govori kada je žrtva trajno napadana direktnim nanošenje štete, kao
npr. fizičkim ozljeđivanjem,verbalnim vrijeđanjem, krađom novca itd.
O indirektnom nasilju
se govori kada je žrtva trajno napadana nedirektnim nanošenjem štete,
kao npr. širenjem glasina i neistina o nekom djetetu njegovim vršnjacima, nagovaranjem
vršnjaka da se ne druže s nekim djetetom itd.
Osim ove klasifikacije, nasilje među djecom u školi se obzirom na oblik može podijeliti i na
verbalno nasilje
(poput vrijeđanja, širenja glasina, stalnog zadirkivanja, ismijavanja, prijetnje) i
fizičko nasilje
(poput udaranja, guranja,štipanja, čupanja).
Unutar navedena dva oblika mogu se izdvojiti dodatne četiri podvrste nasilnog ponašanja:
seksualno
nasilje
koje podrazumijeva neželjeni fizički kontakt po intimnim dijelovima tijela i
uvredljive komentare,
kulturalno
nasilje
koje podrazumijeva vrijeđanje na nacionalnoj,
religijskoj i rasnoj osnovi,
ekonomsko
nasilje
koje uključuje ponašanja poput krađe i
iznuđivanja novaca, te
emocionalno
nasilje
koje uključuje ponašanja poput namjernog
isključivanja žrtve iz zajedničkih aktivnosti razreda ili grupe i ignorisanje.
1.5.Obilježja tipične žrtve
Najčešće je žrtva:
Novo dijete u razredu
Nadareno dijete
Mirno i ljubazno dijete
Dijete koje ima dobar odnos s učiteljem
Dijete nižeg socioekonomskog statusa
Dijete iz druge etničke skupine
Dijete s posebnim potrebama
Dijete razvedenih roditelja
Dijete žrtva porodičnog nasilja
Djeca žrtve često pokušavaju to sakriti od odraslih jer se boje da će ih smatrati slabima i
kukavicama ili iz straha da će se situacija samo pogoršati. Postoje znakovi koji nam mogu
5
pomoći da prepoznamo/posumnjamo da je neko dijete žrtva školskog nasilništva.
Žrtve nasilničkog ponašanja:
Boje se ići u i iz škole
Mijenjaju uobičajeni put do škole
Mole roditelje da ih voze u školu
Odbijaju ići u školu
''Bolesni'' su ujutro prije škole, imaju glavobolje ili bolove u stomaku
Pogoršava se školski uspjeh
Dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim školskim knjigama
Dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac)
Postanu povučeni, niskog samopouzdanja
Postanu ³anksiozni, napeti, prestanu jesti
Prijete ili pokušaju samoubistvo
Zaspu plačući, imaju noćne more
Ostaju bez svojih stvari, često ''gube'' džeparac
Sve češće pitaju za novac ili počnu krasti (da daju nasilniku)
Odbijaju govoriti što nije u redu
Imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i posjekotine
Počnu zastrašivati drugu djecu
Postanu agresivni ili depresivni
Počnu markirati
Daju nevjerojvatne izgovore za gore navedena ponašanja
Sami su na odmoru, a prijatelji iz razreda zbog toga nisu zabrinuti
Ne biraju ih u grupnim sportovima
Traže blizinu učitelja
Nesigurni su i uznemireni ako trebaju izaći pred tablu, pred razred.
Žrtve možemo svrstati u dvije podgrupe. Za prvu grupu Olweus koristi naziv
pasivne žrtve
dok ih
Smith naziva
žrtve
. Ova grupa žrtava nije agresivna i ne izaziva druge, te shodnotome nasilje
nad njima se ne može objasniti kao posljedica njihovog provokativnogponašanja. Žrtve su
plašljivije i nesigurnije nego učenici općenito, zatim često suoprezne, osjetljive i tihe. Žrtve su
usamljene i napuštene u školi. Kada su napadnutiod strane drugih učenika, često reaguju
plačem i povlačenjem, bar u nižim razredima. Drugu grupu čine
nasilnici/žrtve
, odnosno
provokativne žrtve
koje karakterizira kombinacija anksioznog i agresivnog obrasca ponašanja.
Neki od tih učenika mogu se okarakterisati kao hiperaktivni. Često znaju biti izopćeni u većoj
mjeri od pasivnih žrtava zbog provociranja drugih učenika. Istraživanja su pokazala da će
karakteristike osobe koja je izvor provokacije uticati na to da li će neka situacija biti doživljena
kao provocirajuća ili neće. Vjerovatno najznačajnije obilježje je percipirana
namjera
"provokatora". Ako se te namjere percipiraju kao agresivne, onda je znatno veća vjerojatnost da
će izazvati agresivno ponašanje, nego ako su namjere „provokatora“ percipirane kao
neagresivne.
1.6. Obilježja tipičnog nasilnika
Nasilnici imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima te im ponekad nedostaje suosjećanja
za žrtve. Prkosni su, sukobljavaju se s odraslim osobama, antisocijalni su i skloni kršenju
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti