Parabankarski poslovi i savremeni finansijski proizvodi
Sadržaj
1.1. Definicija i struktura finansijskog sistema...............................................3
1.1.1. Kreditne institucije...............................................................................3
1.1.2. Institucionalni investitori....................................................................4
1.1.3. Investicione banke...............................................................................4
1.1.4. Savremene nekreditne institucije......................................................4
1.2. Definisanje parabankarskih i nekreditnih poslova.................................5
1.3. Rizici u savremenom bankarstvu..............................................................8
1. Parabankarski poslovi i institucije
Parabankarski i nekreditni poslovi, primarno predstavljaju
savremene finansijske poslove koji mogu da se obavljaju samostalno kroz
posebne organizacione forme, ali je sve češća praksa da se obavljaju i u
sklopu banaka kao dopunski poslovi tradicionalnim bankarskim
poslovima čija je svrha ostvarenje što većeg profita na nivou banke kao
celine. U slučajevima kada se navedeni savremeni finansijski poslovi
obavljaju kroz posebno oformljene sektore u okviru univerzalnih banaka
ili kroz “ćerke” firme u sastavu bankarskog holdinga sistema ili
finansijskog konglomerata, ove poslove možemo nazvati parabankarskim

Kreditne institucije su finansijske institucije sa zajedničkom
karakteristikom da na osnovu formiranog potencijala vrše plasmane,
prvenstveno u vidu kredita privredi i stanovništvu. Oblici kreditnih
institucija su banke, štedionice i finansijske kompanije. Najvažniji oblik
kreditnih institucija su banke koje predstavljaju finansijske institucije
koje se bave posredničkim finansijskim aktivnostima na području
prikupljanja depozita i davanja kredita. Banka kao depozitno-kreditna
institucija formira izvore sredstava u obliku depozita sektora
stanovništva i privrede a plasira ih u vidu kredita privrednim subjektima
i građanima.
1.1.2. Institucionalni investitori
Institucionalni investitori su finansijske institucije sa zajedničkom
karakteristikom da sredstva prikupljaju u nedepozitnim oblicima, a
plasiraju ih u vidu investicija u hartije od vrednosti. Dve osnovne
distinkcije između kreditnih investicija i institucionalnih investitora leže i
na stran aktive i na strani pasive. Na strani pasive kreditne institucije su
uglavnom depozitne organizacije, a institucionalni investitori su
nedepozitne organizacije. Na strani aktive kreditne institucije su kreditne
organizacije, a institucionalni investitori su investicione organizacije.
Institucionalni investitori su:
Osiguravajuće kompanije
Penzioni fondovi
Investicioni fondovi
1.1.3. Investicione banke
Investicione banke u širem smislu ili berzanske firme su finansijske
institucije koje obavljaju poslove na primarnom i sekundarnom tržištu
kapitala. Svoj finansijski potencijal formiraju putem akcionarskog
kapitala koji služi za finansiranje kratkoročnih transakcija na tržištu
kapitala. Funkcija investicionih banaka u užem smislu se obavlja na
primarnom tržištu kapitala i sastoji se u pružanju usluga pri emisiji akcija
i obveznica kompanija. One pružaju savetodavne i stručne usluge u
procesu emitovanja novih serija akcija i obveznica kompanije. Na
sekundarnom tržištu kapitala, investicione banke se pojavljuju u svojstvu
brokera, dilera i diler-brokera.
1.1.4. Savremene nekreditne institucije
Savremene nekreditne institucije su finansijski posrednici koji
svojim delovanjem ubrzavaju obrt kapitala i podržavaju prodor na nova
tržišta. Svoj finansijski potencijal formiraju putem akcionarskog kapitala i
kreditnim zaduživanjem na novčanom tržištu a usluge plasiraju na
novčanom tržištu i sekundarnom tržištu kapitala. U grupu savremenih
nekreditnih institucija spadaju:
Forfeting organizacije
Faktoring organizacije
Lizing organizacije
Ove institucije mogu funkcionisati kao samostalne kompanije ili,
što je sve češći slučaj, kao specijalizovane kompanije poslovnih banaka ili
posebni sektori u okviru poslovnih banaka.
1.2.
Definisanje parabankarskih i nekreditnih poslova
Parabankarski i nekreditni poslovi banaka (poslovi osiguranja,
poslovi penzionih fondova, poslovi investicionih fondova, berzanski
poslovi, dilerski i brokerski poslovi, kastodi poslovi, poslovi lizinga,
poslovi franšizinga, poslovi forfetinga, poslovi faktoringa), primarno
predstavljaju savremene nebankarske poslove (poslovi osiguranja,
penzionih fondova, ivesticionih fondova, zatim berzanski, dilersko
brokerski i kastodi poslovi) i nekreditne (pslovi lizinga, franšizinga,
forfetinga i faktoringa) finansijske poslove koji se obavljaju samostalno
kroz posebne organizacione forme, ali je sve češća praksa da se obavljaju
i u sklopu banaka kao dopunskih poslovi tradicionalnim bankarskim
poslovima čija je svrha ostvarenje što većeg profita na nivoa banke kao
celine. U slučajevima kada se navedeni savremeni nebankarski i
nekreditni finansijski poslovi obavljaju kroz posebno oformljene sektore
u okviru univerzalnih banaka ili kroz ’’ćerke’’ firme u sastavu bankarskog
holding sistema ili finansijskog konglomerata, ovi poslovi se mogu nazvati
parabankarskim i nekreditnim poslovima banaka (PNP). U tom slučaju za
savremene nebankarske finansijske poslove se upotrebljava sinonim
parabankarski poslovi banaka a za savremene nekreditne finansijske
poslove se upotrebljava sinonim nekreditni poslovi banaka.
Jezičko značenja reči parabankarski potiče od grčkog
predloga ’’par’a’’ koji u složenicama može označavati neku promenu.
Preobražaj, prekoračenje ili premašaj, a pojmovno reč ’’parabankarski’’
označava dopunske bankarske poslove. Definisanje parabankarskih
Jović D. Zoran, Parabankarski i nekreditni poslovi, Beograd, 2008,str.27

derivate. Aktive i pasive parabankarskih organizacija koje posluju u
sklopu banaka su bilansno odvojene i međusobno i od bilansa matične
banke.
Najznačajniji parabankarski poslovi u užem smislu su:
Poslovi osiguranja
Poslovi penzionih fondova
Poslovi investicionih fondova
Berzanski poslovi
Dilerski i brokerski poslovi
Kastodi poslovi
Pored ovih najznačajnijih parabankarskih poslova koji pripadaju
grupi finansijskih poslova i prevashodno idu uz bankarsko poslovanje ili
funkcionišu kao samostalne delatnosti, postoji niz drugih poslova koji se
mogu nazvati parabankarskim poslovima, jer ih mogu obavljati i banke
kao dopunske poslove, ali ih takođe mogu obavljati bilo koje druge
proizvodne ili trgovačke kompanije kao svoje dopunske poslove. To su
poslovi koji nisu prevashodno finansijske prirode. Takvi poslovi su npr.
konsalting poslovi, poslovi prometa nekretnina, poslovi prometa roba i
usluga u zemlji i inostranstvu, marketing poslovi, poslovi turističkih
usluga i sl. Ovi poslovi su generalno usmereni na povezivanje robnih
tokova između komitenata banke, bržu naplatu bančinih potraživanja i
povećanja stepena likvidnosti banke i njenih komitenata.
Nadalje, parabankarskim poslovima u širem smislu se mogu
smatrati i savremeni nekreditni finansijski poslovi ukoliko se obavljaju u
sklopu bankarske organizacione strukture, kao što su:
Poslovi lizinga
Poslovi franšizinga
Poslovi forfetinga
Poslovi faktoringa
Ovi poslovi takođe mogu biti organizovani kroz samostalne
kompanije, ali i kroz posebne sektore u okviru poslovnih banaka ili kroz
specijalizovane poslove poslovnih banaka. Zajednička karakteristika ovih
poslova je da svoje potencijale stvaraju iz akcionarskog kapitala i sa
tržišta novca a da im je aktiva vezana za novčano tržište i sekundarno
tržište kapitala.
Svi navedeni parabankarski poslovi se istovremeno mogu nazvati
nekreditnim i nebankarskim finansijskim poslovima ukoliko se obavljaju
samostalno kao što se svi navedeni nebankarski i nekreditni finansijski
poslovi mogu smatrati parabankarskim poslovima ukoliko se obavljaju u
sklopu banaka. Postoji mogućnost različitog načina grupisanja svih ovih
Jović D. Zoran , Parabankarski i nekreditni poslovi, Beograd, 2008 , str. 30
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti