Organizacijska komunikacija bliska je razumijevanju drugačije poslovne kulture od tvrtke do tvrtke. Oni imaju najveći utjecaj na stvaranje poslovne culture opća, nacionalna i organizacijska kultura. Sastav poslovne kulture, dosp višedimenzionalnost ovog koncepta promatra se na različite načine. Cvetanović (2019) smatra da se poslovna kultura sastoji od poslovnog morala, poslovnog ponašanja i izgleda, poslovno komuniciranje i odnosi s javnošću. Pavlović (2016), s druge strane, u elementi poslovne kulture klasificiraju organizacijsku kulturu, komunikaciju, rješavanje sukoba i nacionalna kultura.

Poslovna kultura je okosnica moderne komunikacije u organizacijama. Najviše je pod utjecajem sve izraženije globalizacije kojoj poslovni ljudi, ako teže uspjeh, prisiljava ih da proučavaju poslovne kulture drugih zemalja. Nesumnjivo da poslovna komunikacija dio je, možda najvažniji, poslovne kulture.

Poslovna kultura, naime, “ne može funkcionirati bez poslovne komunikacije” (Pavlović, 2016, str. 21). Dva osnovna koncepta definiraju poslovnu komunikaciju – kultura i strategija (Rouse & Rouse, 2002). Prvi pojam odnosi se na komunikaciju u poslovnom okruženju uvijek se odvija pod utjecajem konkretnih okolnosti (konteksta), te da oni do toga dođu izražava individualne karakteristike i sposobnosti, organizacijsku kulturu kao i nacionalnu I druge razlike koje se očituju na najvišoj, društvenoj razini. Strateški pristup poslovna komunikacija znači da je potrebno odrediti ciljeve organizacije,polazeći od analize postojećeg stanja, kako bi se došlo do odgovarajuće strategije, čije implementacija dovodi do stjecanja tržišne prednosti.

Poslovna komunikacija je pojam užeg sadržaja i opsega u odnosu na ukupno komunikacijski milje koji prati rad bilo koje organizacije ili tvrtke. Slijedom toga stoga Cvetanović (1999) poslovnu komunikaciju smatra samo „usmenom odn pisani kontakt između poslovnih partnera, koji imaju potrebne punomoći poslovnim okruženjima za rješavanje prošlih, sadašnjih ili budućih situacija I problema” (str. 9).

Analitički preciznije definicije poslovne komunikacije mogu se pronaći u literaturi. Ovaj oblik komunikacijske prakse posebna je vrsta masovne odn međuljudsku komunikaciju koja se vodi u svrhu poslovanja djelatnosti, gdje se može realizirati u užem i širem smislu. O poslu o komunikaciji u užem smislu govori se ako je ekonomski aspekt primarni i jedinstven u obavljanju određenog posla. Ako su sadržajno uključene druge teme (političke, vjerske, zabavno-rekreacijske i dr.) u funkciji obavljanja poslovnih djelatnosti, onda je riječ o komunikaciji u širem, odnosno društvenom smislu (Jokić & Mikić, 2001).

2.Upravljanje projektima u poduzeću

Upravljanje projektima (projektni menadžment) je specifično područje upravljanja, koje se razlikuje od svih ostalih područja obuhvaćenih u prethodnom razdoblju (proizvodnja, marketing, financije, trgovina), jer je u središtu svih aktivnosti projekt.

Projekt je jedinstven proces (pothvat) sastavljen od skupa aktivnosti, te ljudskih i materijalnih resursa potrebnih za provođenje ovih aktivnosti, kako bi se zadovoljile potrebe naručitelja za kojeg se projekt provodi. Projekt je privremenog karaktera i uvijek ima definiran početak i kraj, kao i procese namijenjene stvaranju jedinstvenog proizvoda ili usluge, proračun za njegovu provedbu i kvalitetu koju treba postići.