osiguranik ne može u pogledu iste štete ostvariti naknadu po osnovu osiguranja i naknadu
po osnovu odgovornosti za štetu ako je neko treće lice odgovorno za nastupanje
osiguranog slučaja.



isplatom naknade iz osiguranja prava osiguranika prema trećem licu koje je odgovorno
za nastupanje osiguranog slučaja, ako takvo postoji, prelaze na osiguravača koji je isplatio
nadoknadu.

1. Razvoj osiguranja

Transportno osiguranje je prva vrsta osiguranja koja se pominje još pre naše ere. Rodski
zakon sadržao je odredbu da štete koje nastaju izbacivanjem tereta u more, za spasavanje
broda  i  ostale  imovine,  imaju  snositi  svi  učesnici  u  dotičnom  pomorskom  poduhvatu.
Odredbe   Rodskog   zakona   prihvatili   su   Grci   i   Rimljani,   a   unete   su   i   u   moderne   zakone
prilagođene duhu našeg vremena. Najstariji, istina primitivni oblici transportnog osiguranja i
snošenja  rizika  na  rekama  potiču  iz  Kine  još  3000  godina  pre  nove  ere,  odnosno  Vavilona
pre više od 2000 godina pre nove ere. Da bi lakše savladali teškoće transporta robe rekom
Jangce, kinski trgovci su se udružuivali i dogovorili da robu raspoređuju po svim čmcima,
tako   da   ni   jedan   trgovac   u   svom   čamcu   nije   imao   svu   robu,   nego   samo   jedan   deo.   Na
odrediŠtu   je   svaki   trgovac   uzimao   svoju   robu   iz   svih   čamaca   koji   su   stigli.   Gubitak   je
predstavljao samo deo robe koji se nalazio na čamcu koji je na putu stradao.

U Starom Rimu se umesto rizika ili zajedničkog snošenja rizika javlja prenošenje rizika.Ovo
je  regulisano ugovorom o Pomorskom zajmu. Brodar je uzimao zajam za brod i opremanje
broda,  uključujući  i  nabavku  robe,  ugovarajući  da  će,  ukoliko  poduhvat  uspe,  vratiti  zajam
sa   visokom   kamatom,   a   ako   brod   na   putovanju   propadne   nema   obavezu   da   plati   zajam.
Početkom   XIV  veka   u   Italiji   se   javljaju   prvi   ugovori   o   pomorskom   osiguranju.   Pojedini
trgovci su počeli da uz naknadu od brodovlasnika ili vlasnika robe preuzimaju u osiguranje
dio   vrednosti   broda   ili   robe,   a   pošto   je   osiguranje   bila   njihova   profesionalna   djelatnost,
prihvatali su u osiguranje veći broj djelova brodova i roba i na taj način kod sebe djelimično
izjednačavali rizik.

Smatra se da je najstariji zakon o osiguranju na svetu dubrovački zakon iz 1568. godine,
poznat   pod   nazivom”Uredba   o   osiguravačima”.   U   njemu   je   propisana   forma   ugovora   o
osiguranju, utvrđen je način kontrole rada osiguravača, ograničena je visina  premije, određen
je  limit  pokrića  koji  svaki  osiguravač  može  da  pruži,  regulisana  je  obaveza  osiguravača da
osiguraniku nadoknadi štetu, ali mu je dato pravo da ako posumnja da je prevaren, traži od
osiguranika da kod suda položi određeni iznos kao garanciju, ukoliko je osiguravač  u  roku  tri
meseca  upio  da  dokaže  da  je  prevaren,  osiguranik  bio  dužan  da  mu vrati cjelokupan iznos
naknade, uvećan za 20% kamate.

Sa razvojem trgovine na kopnu i moru, razvijalo se i transportno osiguranje. Moderni sistem
pomorskog osiguranja vezan je za londonski “Lloyd’s”. On predstavlja sinonim organizacije

za osiguranje i reosiguranje. Ova vodeća osiguravajuća uća u svetu je izradila niz pravila i
normi po kojima se sprovodi celokupno pomorsko osiguranje u svetu. Svoj istorijski razvoj
“Lloyd’s” je počeo 1687. god. U Londonu, kada je Edward Lloyd otvorio “Lloyd’s Coffee
House” u kome su se okupljali trgovci, mornari, vlasnici brodova i drugi ljudi zainteresovani
za pomorski transport. Vremenom ova kafana je stekla reputaciju mesta za dobijanje
pouzdanih informacija u vezi sa brodovima i pomorskim transportom i u kojoj su se počeli
zaključivati poslovi pomorskog osiguranja. Potonućem “Titanika”, 1912. god. “Lloyd’s” je
pretrpeo veliku štetu. Danas, posle više od dva veka bavljenja osiguranjem pomorskog
transporta, vazdušnih letova i dr., “Lloyd’s” direktno ili indirektno zapošljava 60000 ljudi, a
više od 6% svetskog reosiguiranja plasira se preko ove kompanije.

2. Subjekti osiguranja

U subjekte osiguranja spadaju fizička ili pravna lica koja direktno ili indirektno pokazuju
interes za pružanje ili korišćenje osiguranja, a to su: osiguranik, osiguravač, ugovrač
osiguranja, korisnici osiguranja, posrednici u osiguranju i dr.

Osiguranik

je subjekt osiguranja koji najčešće pokazuje interes za osiguravajućom zaštitom.

Osiguravač

je pravno lice koje se ugovorom o osiguranju obavezuje da će nadoknaditi štetu

tj. isplatiti ugovorenu vrednost osiguranja kada nastane osigurani slučaj.

Ugovarač osiguranja

ie subjekt koji u svoje ime a za račun osiguranika sklapa ugovor o

osiguranju. Ugovarač osiguranja i osiguranik može biti isti subjekt, ako osigurava svoju
robu.

Zastupnici - posrednici

su veoma prisutni u osiguranju a to su: agenti, brokeri,

havarijski komesari. Veliko mesto u osiguranju zauzimaju posrednici za sklapanje poslova
osiguranja i obavljanje nekih drugih poslova koji se mogu podeliti na agente osiguravača i
nezavisne posrednike-brokere. Broker zaključuje i potpisuje ugovor za svog nalogodavca
samo kao agent, čime ostaje izvan odgovornosti za neizvršenje ili prekršaj ugovora od strane
osiguravača, izuzev ako je za to posebno pismeno jemčijo. Havarijski komesar je osoba
poverenja osiguratelja čija je osnovna dužnost da na nepristrasan način utvrdi prirodu i obim
štete, kao i sve okolnosti pod kojima se šteta dogodila, a koje su od važnosti za utvrđivanje
obaveze osiguratelja.

Prava i obaveze između osiguranika i ugovarača potvrđuju se ugovorom o osiguranju tj.
kada osiguravači potpišu polisu osiguranja ili list pokrića. U našem pravu, smatra se da je
ugovor zaključen onog časa kada ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu.

3. Elementi osiguranja

Bitni elementi osiguranja su: rizik, šteta, premija, bonus, franšiza, osigurani slučaj, suma
osiguranja, fondovi osiguranja.

Rizik

je događaj koji dovodi do primene obaveze osiguravača da izvrši isplatu tj. nadoknadu

nastale štete pokrivene uslovima osiguranja. Pod rizikom se podrazumeva »nastupanje

Slika 1. Podela transportnog osiguranja

Osiguranje od odgovrnosti

– podrazumeva: osiguranje vozara od odgovornosti za štetu na

robi primljenoj na prevoz; osiguranje od odgovronosti brodova za štete nanete trećim licima,
osiguranje od odgovronosti vlasnika vazduhoplova za za štete nanete trećim licima, i dr.
Eksploatacija transportnih sredstava (brodova, vazduhoplova, železnice, kamiona, pošte), je
povezana sa odgovornošću vozara za štete nanente robi primljenoj na prevoz i sa
odgovornošću za štete nanente trećim licima. Neke odgovornosti spadaju u kategoriju
obaveznih osiguranja, a neke u doborovoljno osiguranje.

5. Transporti rizici

Rizik je jedan od bitnih elemenata obaveznog odnosa iz osiguranja. U okviru tog odnosa pod
pojmom rizik podrazumjeva se budući neizvjestan događaj nastao nezavisno od isključive volje
osiguranika zbog koje osiguranik može pretrpjeti materijalnu štetu. Izraz “svi rizici” prema tome
obuhvaća sve iznenadne događaje. Sklapanjem ugovora o osiguranju osiguratelj preuzima
na.sebe snošenje štetnih posljedica ostvarenje osiguranog rizika. Pojam osigurani rizik treba
razlikovati od pojma osigurani slučaj. Osigurani slučaj je događaj nastao ostvarenjem
osiguranog rizika. Osigurani slučaj nije budući neizvjesni događaj, nego događaj koji se već
osrvario.

U okviru transportnog osiguranja osiguravaju se transportni rizici. Pod tim se podrazumijevaju
one opasnosti kojima su izložena prevozna sredstva i roba za vrijeme prevoza.



Kargo osiguranje – osiguranje
robe



Kasko osiguranje –
osiguranje vozila



Osiguranje od odgovrnosti vozar



Kargo osiguranje – osiguranje
robe



Kasko osiguranje –
osiguranje vozila



Osiguranje od odgovrnosti vozar