Odlomak

Uvod

Opšte je uvjerenje, i među stručnjacima i među laicima, da postupci prema djeci, posebno roditeljski, u najvećoj mjeri oblikuju ličnost budućeg odraslog čovjeka. Vjerovatno je nemoguće, i nepotrebno na jednom mjestu sabrati sva istraživanja i pretpostavke o vezama između odnosa u porodici i kasnijeg razvoja ličnosti dijeteta. Frojd je većinu psihoanalitičkih pojmova koji se tiču razvoja ličnosti stavio u kontekst porodice. Alfred Adler, Karl Gustav Jung, Erik Erikson, kao i mnogi drugi psihoanalitičari, antropolozi i socijalni psiholozi svojim istraživanjima pokazali su na koje sve konkretne načine podizanje djece i odnos prema djeci u porodici oblikuje pojedine osobine ličnosti kao što su: motiv postignuća, potreba za sticanjem, za moći, agresivnost, saradljivost, moralna svijest, emocionalna stabilnost i sl., kao i ličnost u cijelini. Osobine i ponašanje objašnjavaju se principima klasičnog i instrumentalnog uslovljavanja, učenja po modelu i dr.,što se sve najčešće odvija u porodici.
Takođe, među psiholozima postoji opšta saglasnost, da je uloga porodice u formiranju ličnosti od izvanrednog značaja, kao i da je pri tom najvažniji uticaj majke. U porodici, pod uticajem roditelja, dijete stiče osnovne vrednosti i uči osnovne obrasce ponašanja.
Socijalizacija je društvenost, saradljivost . Obzirom da su ljudi društvena biča izvjestan stepen socijalizacije je neophodan kako bi čovek imao normalan kvalitet života. Socijalizacija se u najširem smislu definira kao proces tijekom kojeg ljudi stječu stavove i vrijednosti određene kulture te uče ponašanja koja se smatraju prikladnima za pojedince, članove određenog društva. Središnji zadatak socijaliziranja svake nove generacije jest prenošenje sistema zajedničkih vrijednosti.

1.    Porodica
Porodica je jedna od najstarijih, najtrajnijih i relativno najstabilnijih oblika zajedničkog života ljudi u svim fazama društveno-istorijskog razvoja. Ona se javlja u funkciji zadovoljavanja nekih primarnih potreba ljudi, pre svega, onih koje se odnose na produženje vrste, brigu o maloletnoj deci,emotivnu sferu članova porodice, i dr.
Prva takva karakteristika je da porodica počiva na biološkim osnovama(polni odnosi i biološka reprodukcija rađanja).
Druga bitna karakteristika odnosi se na deo socijalne veze o porodici tj. na odnose srodstva, pri čemu je najvažniji oblik srodstva krvno, prirodno (biološko) srodstvo, mada se porodica može i  zasnivati i uvećavati uključivanjem i drugih srodnika.
Treća karakteristika porodice odnosi se na širok i složen splet socijalnih odnosa u porodici, koje se ispoljavaju u nizu porodičnih funkcija, kako unutrašnjih tako i spoljašnjih.
Po mišljenju E. Dirkema postoje sledeći tipovi porodice koji su istovremeno označavali i istorijsku hronologiju porodice:
1.    totemski klan,
2.    materinska porodica,
3.    nedeljiva porodica,
4.    očinska ili kognatska (germanska) porodica i
5.    supružinska (moderna) porodica.

Osnovne funkcije porodice u savremenom društvu su biološko-reproduktivna i edukativna (obrazovno-vaspitna).
Porodica je primarna bio-psiho-socijalna zajednica roditelja i njihove rođene ili usvojene dece. Dakle, porodica je primarna zajednica, što znači da je ona prva najvažnija i najprisnija ljudska skupina. Ona je prototip svake druge društvene zajednice, jer se u porodici uspostavljaju trajne    , emotivno prisne, solidarne i svestrane veze između članova, kakve bi se mogle poželeti i u globalnom društvu.

Porodica nastaje zasnivanjem braka između muškarca i žene, u kojem se rađaju deca i koji ostaje stožer, formalna struktura oko koje se kontroliše porodična zajednica.

Porodica je širi pojam od braka. Za razliku od porodice koja je primarna grupa i intimna zajednica, brak je društvena ustanova okrenuta donekle širem društvu.

Društvene funkcije porodice su raznovrsne i promjenljive, ali su zavisne i od istorijskog tipa društva.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Komentari