Metodologije za izbor i izbor lokacije vjetra

1.    Uvod
Električna energija definiše moderan svijet. Sve na šta se misli da je moderno, od električnog svijetla, preko radija i televizije do kućnih aparata, elektronskih uređaja, kompjutera i sve opreme informatičkog doba, zavisi od električne energije. Danas građani rezvijenih zemalja koriste električnu energiju neprestano dok oni u nerazvijenim zemljama i regionima žude za njom. Još uvjek je snadbijevanje električnom energijom kompleksan i skup posao i sve je veća potreba za sigurnim napajanjem električnom energijm.
Povećanje broja stanovnika, povećanje kvaliteta i standarda života, sve ozbiljniji uticaj proizvodnje i potrošnje energije na životnu sredinu, kao i značajne ekonomske posljedice promjena koje su se desile i dešavaju se na svjetskom tržištu energije zhtijevaju sve veće količine energije.
Problem energije je jedan od vodećih problema današnjeg svijeta. Energija je ne samo činilac daljeg razvoja civilizacije, već i preduslov za njen opstanak u opšte. Stoga je potrošnja energije pouzdan i pogodan podatak opšteg razvoja i napretka društva. Nezaustavljiva potrošnja energije nema alternativu, a činjenica da će većina resursa u doglednom vremenu biti iscrpljena, ne smije biti ublažena saznanjem da je to problem koji će rješavati naredne generacije.
Stalan porast potreba za energijom traži intezivna ulaganja u sve privredne aktivnosti povezane sa energetikom, a cijena energije ima značajan uticaj na troškove proizvodnje skoro svih proizvoda. Neravnomjeran razvoj energetike postaje limitirajući faktor razvoja privrednih djelatnosti, jer nedostatak energije dovodi do velikih poremećaja u proizvodnji, kao i do znatnih gubitaka. Sa druge strane, razvoj nauke i tehnike, kao i napredak tehnologije, omogućavaju iskorišćenje novih oblika energije i otvaraju nove mogućnosti za upotrebu konvencionalnih oblika energije.
Prema rezultatima istraživanja podmirenje najvećeg dijela potreba za energijom zadovoljava se, uglavnom, iz konvencionalnih oblika energije (drvo, ugalj, sirova nafta, prirodni gas, geotermalna energija, uljni škriljci i bitumenozni pijesak, vodene snage i nuklearna fisija). Kod energije, na žalost, uticaj na okolinu je gotovo uvijek negativan, od direktnih ekoloških katastrofa poput: izlivanja nafte, stvaranja štetnih gasova (koji su uzročnici pojave kiselih kiša), pojave radioaktivnog otpada i zračenja, zaostajanja štetnog otpada pri sagorijevanju neobnovljivih sirovina, do indirektnih posljedica poput globalnog zagrijavanja.
Upotreba neobnovljivih energenata dovodi se prije svega u vezu sa značajnim zagađenjima životne sredine i poremećajima klime. Kako bi se ovi uticaji eliminisali ili barem umanjili, a i usljed naftne krize krajem 70-tih godina prošlog vijeka, počelo se sa upotrebom drugih dostupnih izvora energije, tačnije, obnovljivih izvora energije kao što su:
•    energija vjetra,
•    energija Sunčevog zračenja,
•    energija morskih talasa,
•    energija plime i osjeke,
•    geotermalna energija,
•    unutrašnja toplotana energija mora,
•    energija termalnih izvora,
•    energija dobijena iz biomase,
•    MHDG (magnetno hidro dinamički generatori).
Većinu oblika energije koji se obnavljaju nije moguće akumulisati (energiju vjetra, plime i osjeke, Sunčevu energiju), pa je takve oblike energije potrebno iskoristiti u času kada se pojavljuju. Akumulisanje vode u vodotocima je doduše moguće, ali samo u ograničenim količinama. Zbog promjenljivosti snage, redovno nije moguće takvim primarnim oblicima energije zadovoljiti potrebe korisnika, jer se one vremenski ne poklapaju sa mogućnostima iskorišćenja, pa su potrebni dodatni primarni oblici energije za usklađivanje potreba i proizvodnje. Nasuprot tome primarne oblike koji se ne obnavljaju (drvo, fosilna i nuklearna goriva) moguće je skladištiti u svom primarnom obliku bez velikih poteškoća. Mogu se upotrijebiti prema potrebama a da ne dođe do gubitaka, što znači da se može, po potrebi ostvariti i konstantnost snage. Primarne oblike koji se obnavljaju nije moguće transportovati u svom prirodnom obliku, već samo u obliku električne energije.
Obnovljivi izvori energije praktično su stalni i sveprisutni i ne ugrožavaju životnu sredinu. Međutim, primjena svakog od njih ima svoja ograničenja, ali jedno je sigurno, postojeći kapaciteti veoma malo su iskorišćeni, a i to malo svodi se na ekonomski najrazvijenije djelove svijeta, tako da novac predstavlja najvažniji ograničavajući faktor iskorišćavanja ovih izvora. Treba uzeti u obzir i svest stanovništva i upućenost u bolje odlike obnovljivih izvora energije u poređenju sa konvencionalnim.
Cilj ovog specijealističkog rada je da predstavi metodologije za izbor lokacije vjetra. Rad, pored Uvoda, sadrži tri poglavlja, Zaključak i pregled korišćene literature. U uvodnom dijelu je objašnjen značaj električne energije za savremeni svijet i podjela na konvencionalne i nekonvencionalne oblike energije. U drugom poglavlju pažnja je posvećena nastanku vjetra, prednostima i manama vjetroenergije, načinu konverzije energije vjetra u električnu, kao i pravcima budućeg razvoja vjetroenergetike. Metodologije za izbor i izbor mjernih lokacija vjetra date su u trećem poglavlju, kao i detaljan prikaz najpoznatijih uređaja za mjerenje brzine i pravca vjetra. Četvrto poglavlje prikazuje mogućnosti Crne Gore za razvoj vjetroenergetike. Na kraju slijedi Zaključak i pregled korišćene literature.