Bosanski

Apstrakt:

Pravopisi se uređuju prema raznim načelima. Ta se načela odnose na različite dijelove pisane prakse: jedna odlučuju o interpunkciji, druga o velikim i malim slovima, treća o rastavljenom i sastavljenom pisanju riječi, četvrta o pisanju izgovaranih glasova, i još neka. U ovome radu ja ću se bazirati na sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi i o tome kako se pišu: imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi, glagoli, prilozi, veznici, rječice i uzvici.

Ključne riječi: složenice, polusloženice, grupe riječi, sastavljene riječi, rastavljene riječi.

Metode rada: analiza, sinteza, komparacija, istorijska metoda.

DISKUSIJA:
Sastavljeno se pišu:
– nazivi stanovnika naselja iako se imena tih naselja sastoje od dvije akcentovane riječi i pišu se odvojeno; na primjer:

Banjalučanin (prema Banjaluka ili Banja Luka – oboje je tačno), Novosađanin (prema Novi Sad), Sanjanin (prema Sanski Most), Bjelopoljac (prema Bjelo Polje);

– prisvojni pridjevi izvedeni od naziva mjesta ako se sastoje od dvije akcentovane riječi, npr. južnoamerički (prema Južna Amerika), krivopalanački (prema Kriva Palanka);

– rječica “ne” uz imenice i pridjeve s kojima srasta u složenice, na primjer: –  neznanje, nečovjek, nezahvalnost, neznalica, nebriga, neprijatelj, nepoznat, neprirodan, nezreo, nepismen, nevelik, nevidljiv;

– složeni prilozi kao: maloprije, pokadšto, gdjekad, gdjegdje, najednom, napamet, otprilike, i prijedlozi: povrh, namjesto, ukraj, uoči, podno;

– rječica “naj” u superlativu opisnih pridjeva, na primjer: najljepši, najlakši, najbolji, najjači, najjednostavniji.

S crticom između prvog i drugog dijela pišu se polusloženice, ako svaki od sastavnih dijelova čuva svoj akcenat i ako se prvi dio ne mijenja po padežima. Tako se pišu:
– višečlani nazivi mjesta, na primjer: Herceg-Novi (iz Herceg-Novog, u Herceg-Novom), Ivanić-Grad;

– dvije imenice od kojih jedna određuje drugu, a zajedno označavaju jedan pojam, na primjer: Baš-čaršija, radio-amater, Kapetanova-kula, auto-put, rak-rana, general-major;

Rastavljeno se pišu:
– rječica “ne” u odričnim oblicima glagola, na primjer: ne znam, ne vjeruju, ne dolazimo, ne pitaj, ne može; izuzetak su odrični glagoli: neću, nemam, nemoj, nisam;

– odrične zamjenice: niko, ništa, nikoji, ničiji, nikakav, kad se upotrebljavaju s prijedlogom, na primjer: ni za koga, ni sa kim, ni u čijem, ni pred kakvim, ni za kojim;

– rječica “li” uz glagole u upitnim rečenicama, npr. Hoćeš li doći? Vjeruješ li mi? Znaš li to? i u upitnim rečenicama sa “da”, na primjer: Da li bi mi pomogla? Da li imaš novca? Da li ga voliš?

– rječica “je” uz glagole u upitnim rečenicama, npr. Je li on iz našeg kraja?
Ne piše se ”jeli” pošto to može značiti da su neki ljudi pojeli nešto.