Dekameron. Giovani Boccaccio

UVOD

Dekameron je najveće Boccacciovo ostvarenje, prvo veliko djelo talijanske pripovjedačke proze, nastalo između 1348. i 1351. Sama riječ Dekameron je talijanizirani oblik grčkih riječi deka hemeron što znači deset dana, jer je knjiga koja ima stotinu novela zaokruženih jedinstvenim okvirom, podijeljena na deset dana.
Giovani Boccaccio rođen je 1313. u Firenci. Školovao se u Napulju, a najveći dio života proveo je u Firenci. Zajedno sa Danteom i Petrarkom čini trolist najvećih talijanskih predrenesansnih književnika. Ostavio je opsežan književni opus u kojem su osim djela na latinskom i djela na talijanskom jeziku. Poznavao je Petrarku koji je imao velik utjecaj na njega i s kojim ga je povezivalo intelektualno razumijevanje i humanističko zanimanje za klasičnu starinu i za pjesništvo uopće. I on je svoje nadahnuće i vječnu ljubav na prvi pogled pronašao u Mariji, kraljevoj kćeri, koja u Dekameronu predstavlja Fiammettu. 1357. u Firenci je njegovom zaslugom osnovana katedra za proučavanje Homera, a iz tog studija izrastao je humanistički europski pokret u cjelini. Poznatija djela su mu : O propasti glasovitih muževa, O znamenitim ženama, Rime, Dijanin lov, Komedija o firentinskim nimfama, Spjev o fjezolanskim nimfama, Korbač, a između 1357. i 1362. napisao je dva djela u kojima komentira prvih 17 pjevanja Božanstvene komedije, a to su Izlagnja o božanstvenoj komediji i Raspravica o pohvalu Danteu. Njegovo najpoznatije i najznačajnije djelo je Dekameron koji je nastao između 1348. -1351. Umro je u Certaldu 1375.

DEKAMERON – GIOVANI BOCCACCIO

Italija je na kraju srednjeg vijeka bila podjeljena na niz gradova – država . Vladari tih gradova bijahu sposobni ljudi (prvenstveno condotireri ) koji su se uzdigli zahvaljujući svojim sposobnostima. Okolicu tih ljudi su sačinjavali isto tako sposobni ljudi. Tadašnji čovjek nalazi izvor i vjeru u samome sebi , te se sve više okreće od crkve i njezinog učenja i ustaljenih moralnih pravila. Tadašnji čovjek proučava sve aspekte života i ljudskog tijela i veliča sve ljudsko. U takvom okružju , u kojemu feudalni sistem prepušta mjesto gradjanstvu , su živjeli veliki pisci, u koje spada i Boccaccio, koji su širili ideje svoga doba.
”Decameron” je zbirka od sto novela koje u deset dana pripovijeda sedam djevojaka (Pampinea, Filomena, Elisa, Neifile, Emilia, Lauretta, Fiammetta) i tri mladića (Panfilo, Filostrato, Dioneo). Oni 1348. g. bježe iz Firenze zbog kuge koja hara gradom i najprije se sastaju u nekoj crkvi, a zatim odlaze na selo. Žive u zabavi i poštenju, a da bi im brže prošlo vrijeme, svaki od njih pripovijeda po jednu novelu na temu koju odrede kraljica ili kralj toga dana. Teme su:

1. dan – nema određene teme
2. dan – o hirovima fortune
3. dan – o ostvarenim ljubavnim željama
4. dan – o tragičnim ljubavima
5. dan – o ljubavima koje nakon niza prepreka završavaju sretno
6. dan – brzi i duhoviti odgovori
7. dan – o podvalama žena na račun glupih muževa
8. dan – o šalama i podvalama u kojima stradaju glupaci
9. dan – nema određene teme
10. dan – o velikim plemenitim djelima

U svjetu kojega je stvorio Boccaccio, ne nedostaje ljubavi i požrtvovanja , ali prevladava tjelesna ljubav koja je prikazna s odredjenom dozom humora u najrazličitijim aspektima.
Ideal slobodne ljubavi koju Boccaccio veliča i opisuje u najrazličitijim situacijama je odraz piščeva života i shvatanja tog vremena. Boccaccio to jasno navodi u svojim djelima : “. . . su sve miline ovoga svijeta ništavne prema milini koja ženu obuzme u muškarčevu zagrljaju. . . ”. Ta strast zahvata pripadnike različitih staleža plemstva, gradjanstva, seljaštva i klera.
Boccaccio pogotovo kritikuje lažnu moralnost klera koji se koristi vjerom da bi zadovoljilo svoje putene potrebe i olako zaboravlja na datu zakletvu “Neka bog nadje drugu ili druge što će ovaj zavjet održavati. ” i rade ono zbog čega su kritikovali druge ljude: “. . . te se nauživa onih milina zbog kojih je prije obično proklinjala sve druge žene. ”. Ljubav je po Boccacciu raj premda on možda ne postoji: “Ti si Puccia potaknuo na pokajanje pomoću koga smo nas dvoje ušli u raj.” On veliča inteligenciju ljudi koji se po njemu ne razlikuju po staležu i imovini već po sposobnostima : “A mi koji se rodismo i radjamo jednaki samo se po vrlinama razlikujemo. . . ”.
Boccaccijov humanizam je poseban po tome što ne isključuje gotovo militantno vrednovanje tek započete velike književnosti na talijanskom jeziku. Njegov humanizam u djelu se očituje otvaranjem strukturalnih procjepa: npr. danteova komedija se sastoji od uvodne i 3 puta po 33 pjevanja, dakle 100 pjevanja, a Boccaccijeve novele se temelje na 10 dana po 10 novela. Preuzevši srednjovjekovno, mistično numeričko savršenstvo Boccaccio u njega stavlja svoje iznimke (tijekom dva dana pripovijedaju se novele na slobodnu temu s time da Dioneo ima povlasticu da uvijek pripovijeda slobodnu temu, ali cetvrtog dana odustaje pridruzujuci se zadanoj temi (tragične novele)). Boccaccio je imao svoju veliku ljubav kao i Dante i Petrarca, ali je Fiammetta nakon nekog vremena ostavila Boccaccia i usrećila drugog.
U Dekameronu Boccaccio govori o ugodnosti i uživanju što je ujedno i tema svih pripovijetki ove zbirke. Svi likovi su iz svakidašnjeg života 14. stoljeća i iz svih društvenih slojeva kako bi Boccaccio sto jasnije prikazao ono sto je zajedničko ovim novelama, a razlike još više istaknuo kako bi dokazao da one nisu zapreka ugodnosti i uživanju. Boccaccio u vijencu pripovijetki Dekameron povezuje šarolikost i bujnost firentinskog života i svekolik kraj srednjovjekovnog vremena s tipovima, sudbinama i ljudskim porocima.
Poenta je neočekivani razvoj situacije u odnosu na tok radnje.
“Nego, sigurna sam da vam je znano kako zakoni valja da su jednaki za sve i da su stvoreni s privolom onih na koje se odnose, što ovdje nije slučaj, jer ovaj kažnjava samo nas jadnice, koje bismo mnogo bolje mogli negoli muškarci mnogima udovoljiti.” – U ovom citatu Boccaccio ističe zapostavljenost žena, te pokušaj žene da ispravi tu nepravdu, da se obrani, i da na račun zakona prikaže kako su muškarci i žene pred očima zakona jednaki.