Dugoročne hartije od vrednosti

Sve hartije od vrijednosti se dijele na kratkoročne i dugoročne hartije od vrijednosti:

Kratkoročne hartije od vrijednosti su:

1. Depozitni certifikat;
2. Blagajnički zapis;
3. Blagajnički zapis centralne banke;
4. Komercijalni zapis;
5. Bankarski akcept;
6. Trasirana mjenica;
7. Državne obveznice.

Dugoročne hartije od vrijednosti su:

1. Akcije ili dionice;
2. Dugoročne obveznice;
3. Finansijski derivati – izvedene hartije od vrijednosti.

U diplomskom radu obradićemo dugoročne hartije od vrijednosti i to:

1. Akcije;
2. Dugoročne obveznice;
3. Ostale dugoročne hartije od vrijednosti.

Kao posebno poglavlje će se obraditi trgovanje hartijama od vrijednosti kao i posrednici u trgovanju hartijama od vrijednosti
Dakle, diplomski rad ima za cilj da istraži i dokaže prednosti i nedostatke u savremenom evropskom trgovanju hartijama od vrijednosti, kao i razloge za manje trgovanje hartijama od vrijednosti zemalja u tranziciji.
Biće prikazane i latentne opasnosti koje se mogu pojaviti u trgovanju hartijama od vrijednosti (bumerang obveznica).
U diplomskom radu, s ciljem boljeg razumjevanja prikazane tematike, biće obrađeni pojam kako akcije tako i dugoročne obveznice, zatim vrste, izračunavanje cijene, kao i rizici koji se mogu pojaviri u trgovanju hartijama od vrijednosti i način analize boniteta emitenta hartija od vrijednosti.

POJAM HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

Hartija od vrijednosti je pisani dokument ili isprava koja imaocu odnosno vlasniku daje određeno imovinsko pravo, koje se može koristiti samo pod uslovom zakonskog vlasništva nad tom hartijom od vrijednosti.
Hartije od vrijednosti omogućavaju finansiranje poslovanja preduzeća ili nekog drugog pravnog lica.
U pripremi za izdavanje hartija od vrijednosti postoji čitava procedura koja se sastoji od sljedećeg:

1. Utvrđivanje koliko treba pribaviti kapitala emisijom i prodajom dugoročnih hartija od vrijednosti;
2. Utvrđivanje koju vrstu dugoročnih hartija od vrijednosti emitovati s obzirom na strukturu kapitala;
3. Utvrđivanje nominalne vrijednosti jedne dugoročne hartije od vrijednosti;
4. Utvrđivanje visine kamate ako se izdaju dugoročne obveznice;
5. Utvrđivanje načina prve prodaje i s tim u vezi kontaktiranje sa bankama i finansijskim organizacijama koje se bave posredovanjem tj. investiranjem u dugoročne harije od vrijednosti.