UNIVERZITET U BIHAĆU
EKONOMSKI FAKULTET
BIHAĆ
TEMA: ANALIZA FINANSIJSKIH POKAZATELJA
SA POSEBNIM OSVRTOM NA ANALIZU PREDUZEĆA
„AGRO PILOT ” DOO VELIKA KLADUŠA
MENTOR: KANDIDAT:
Prof. dr. Senada Kurtanović Sedija Balić
Bihać, 2022.godina
UNIVERZITET U BIHAĆU
EKONOMSKI FAKULTET
BIHAĆ
TEMA: ANALIZA FINANSIJSKIH POKAZATELJA
SA POSEBNIM OSVRTOM NA ANALIZU PREDUZEĆA
„AGRO PILOT ” DOO VELIKA KLADUŠA
MENTOR: KANDIDAT:
Prof. dr. Jusuf Kumalić Sedija Balić
2
UVOD
Finansijska analiza se bavi utvrđivanjem funkcionalnih odnosa koji postoje između bilansnih
pozicija, sa ciljem dobijanja vjerodostojne ocjene o finansijskom položaju i aktivnostima
analiziranog preduzeća.
Da bi se obavila pouzdana analiza poslovanja preduzeća, potrebno je da knjigovodstveni i
drugi podaci o poslovanju preduzeća budu sastavljeni i prezentirani u skladu sa važećim
privredno – finansijskim propisima i da budu ispravni i objektivni.
Također je neophodna jednoobraznost podataka, zatim da postupci ili metode koje se koriste
u analizi, budu unaprijed određeni i da se ne mogu mijenjati prema trenutnim potrebama
korisnika tih podataka.
Ovaj zahtjev je naročito značajan za potrebe komparativne analize, u slučaju kad se porede
preduzeća iz iste grane, za poređenje između grupacija, za poređenje obračunskih perioda
istog preduzeća isl.
Tema
koja je obrađena u Diplomskom radu je: Analiza finansijskog položaja preduzeća s
osvrtom na analizu finansijskog položaja preduzeća „ TKC ANDY“ d.o.o. iz Cazina.
Informativnu podlogu za finansijsku analizu predstavlja set finansijskih izvještaja i to:
Bilans stanja,
Bilans uspjeha i
Izvještaj o novčanim tokovima
Specijalni bilansi isl.
Finansijski položaj preduzeća primarno pokazuje njegove mogućnosti finansiranja.
Često se u teoriji i praksi umjesto termina finansijski položaj koriste termini finansijska
pozicija ili finansijska situacija preduzeća.
Finansijska situacija je uži pojam od finansijskog položaja i njime se uglavnom označava
novčano stanje preduzeća.
Da bi se realno i objektivno sagledao finansijski položaj preduzeća, neophodno je izvršiti
finansijsku analizu, koja pokazuje prošlost i sadašnjost, te predstavlja osnov za planiranje
budućnosti preduzeća .
Naime, u radu je izvršena identifikacija grupe pokazatelja imoviskog, prinosnog i
finansijskog položaja i njihova primjena na konkretnom primjeru analiziranog preduzeća.
Također je prikazana funkcionalna zavisnost između pozicija prezentiranih u finansijskim
izvještajima kao osnova realne ocjene finansijskog položaja preduzeća.
Finansijski položaj preduzeća izražava se obimom i strukturom sredstava i kapitala, kao i
njihovim međuodnosima, koji se iskazuju u bilansu stanja preduzeć
Predmet rada je analiza:
sredstava odnosno imovine ( materijalna konstitucija );
izvora sredstava odnosno kapitala ( finansijska konstitucija ) ;
te poslovnog rezultata ( poslovni prihodi i poslovni rashodi ) preduzeća,
4
dok su neposlovni (vanredni) prihodi i rashodi izvan okvira ovog rada.
Cilj ovog rada je
analizirati finansijski položaj preduzeća na konkretnom primjeru preduzeća
„AGRO PILOT „ d.o.o. radi utvrđivanja slabosti koje mogu dovesti do finansijskih problema
u preduzeću u budućem periodu, kako bi menadžment preduzeća mogao poduzeti adekvatne
mjere za njihovo otklanjanje.
Poduzimanje odgovarajućih mjera ovisi u velikoj mjeri o sposobnosti menadžmenta da
donosi ispravne odluke, za šta će poslužiti informacije dobivene analizom finansijskog
položaja preduzeća. Opstanak, rast i razvoj, a samim tim i mogućnost finansiranja preduzeća,
određeni su prije svega finansijskim ugledom koje ono uživa , kao i njegovim finansijskim
položajem. Finansijski ugled preduzeća i njegov finansijski položaj su međusobno uslovljeni
i tijesno povezani. Bez dobrog finansijskog položaja , svakako da nema dobrog finansijskog
ugleda preduzeća. Od finansijskog ugleda, ili šire rečeno njegovog boniteta, u velikoj mjeri
zavisi mogućnost preduzeća da pribavi izvore finansiranja za svoje tekuće i razvojne
aktivnosti. Moje naredno izlaganje sastoji se iz tri osnovne cjeline i to :
1. prvu cjelinu čini analiza imovinskog položaja preduzeća;
2. druga cjelina analizira prinosni položaj preduzeća i
3. treća cjelina analizira finansijski položaj preduzeća, u okviru koje je detaljno
obrađena i analiza finansijskog položaja preduzeća „AGRO PILOT“ d.o.o. iz Cazina.
5
Prosječno vrijeme unovčavanja potraživanja se računa ovako:
Prosj. vrijeme unovčavanja potraž. = potraž. od kupaca / ukupno naplaćena potr./ 365
U skladu s tim možemo govoriti o klasifikaciji aktive na :
realnu aktivu
( čine je stavke sredstava – imovine ) i
fiktivnu aktivu
( čine je stavke smanjenja sredstava ).
Smanjenje sredstava čine sumnjiva, sporna, nenaplativa potraživanja neplaćene obaveze,
manjkovi, gubici.
Gubitak može biti prikazan i u pasivi kao odbitna stavka vlastitog kapitala.
Ukoliko je gubitak prikazan u aktivi kapital predstavlja razliku između njegove vrijednosti
prikazane u pasivi i gubitka iskazanog u aktivi.
2
Analizom aktive dolazi se do informacija o njenom obimu, strukturi, dinamici i uzrocima koji
su ih uslovili.
Za tu namjenu potrebno je raspolagati podacima iz prethodnog i tekućeg perioda.
Analizirajući obim aktive dolazi se do podataka o njenom stanju i dinamici, dok se analizom
strukture dolazi do podataka o procentualnom učešću i dinamici sredstava, te smanjenja
sredstava realne i fiktivne aktive u ukupnoj aktivi, što se izračunava na osnovu slijedećih
pokazatelja:
Učešće realne aktive u ukupnoj aktivi = realna aktiva / ukupna aktiva x 100
Učešće fiktivne aktive u ukupnoj aktivi = fiktivna aktiva / ukupna aktiva x 100
U strukturi aktive su pozitivne one promjene koje pokazuju povećanje stope učešća realne
aktive u ukupnoj aktivi, a smanjenje stope učešća fiktivne aktive.
Suprotne promjene u aktivi su negativne.
Situacija u preduzeću je idealna kada je ukupna aktiva jednaka realnoj aktivi.
1.2.ANALIZA OPERATIVNE IMOVINE
Operativnu imovinu jednog preduzeća čine:
stalna sredstva ( imovina ) i
tekuća sredstva ( imovina ).
Da bi se analizom operativne imovine, dobile potrebne informacije, pozicije aktive
se grupišu u:
dugotrajnu ili fiksnu aktivu i
tekuću aktivu.
_______________________________________________________
2
P.M. Bogetić: Analiza bilansa Beograd 2000. str. 71
7
U dugotrajnu tj. fiksnu aktivu svrstava se imovina čije je razdoblje realizacije odnosno
prijenosa vrijednosti na nove proizvode ili usluge duže od jedne godine ( patenti, licence,
zemljište, zgrde, oprema, dugoročna finansijska imovina, dugoročna potraživanja i sl. ).
Učešće dugotrajne aktive u ukupnoj aktivi = dugotrajna aktiva / ukupna aktiva x 100
U tekuću aktivu ubrajaju se novac i druge stavke aktive za koje se očekuje da će biti
pretvorene u novac u razdoblju do jedne godine ili utrošene u normalnom proizvodnom
ciklusu (zalihe sirovina i materijala, zalihe nedovršene proizvodnje, zalihe gotovih proizvoda,
kratkoročna potraživanja, kratkoročni vrijednosni papiri i sl.)
3
Učešće tekuće aktive u ukupnoj aktivi = tekuća aktiva / ukupna aktiva x 100
Struktura operativne imovine zavisi od:
djelatnosti preduzeća ( industrijska preduzeća imaju veće učešće stalne imovine
nego trgovačka preduzeća, jer po prirodi djelatnosti imaju veća ulaganja u osnovna
sredstva) ,
efikasnosti korištenja obrtne imovine ( ako preduzeće efikasnije koristi obrtnu
imovinu ona će imati veći koeficijent obrta, te će za dati obim poslovanja biti veća ).
Efikasnost operativne imovine se mjeri koeficijentom obrta i brojem dana trajanja obrta.
Koeficijent obrta operativne imovine izračunava se na slijedeći način
:
Koeficijent
obrta prihod od prodaje + finansijski prihodi
operativne =
imovine operativna imovina + operativna imovina po
po bilansu otvaranja zaključnom bilansu
2
Broj dana trajanja broj dana u godini ( 365 )
orta operativne =
imovine
koeficijent obrta operativne imovine
Što je koeficijent obrta operativne imovine veći, broj dana trajanja obrta je manje, a
efikasnost veća i obrnuto.
3
8
Ukoliko smanjenje stalnih sredstava nastane pod utjecajem više sile (zemljotresa, požara,
poplave), ono je negativno, jer izaziva njihovo fizičko uništavanje, smanjuje kapacitet, samim
tim se smanjuje proizvodnja kao i poslovni rezultat preduzeća.
Smanjenje stalnih sredstava putem prodaje je pozitivno ako se njihov nivo dovodi u sklad sa
zadatkom i ukoliko se njihova realizacija vrši po tražišnim cijenama.
Zadatak analize stalnih sredstava je da utvrdi uzroke povećanja i smanjenja stalnih sredstava i
izvede zaključke o njihovom pozitivnom i negativnom utjecaju na poslovanje preduzeća.
Analizom strukture stalnih sredstava prikazuje se učešće stalnih sredstava u pripremi i
aktivnih stalnih sredstava u ukupnim stalnim sredstvima.
Struktura se sagledava pomoću slijedećih pokazatelja:
stalna sredstva u pripremi
Učešće stalnih sredstava u pripremi =
x 100
ukupna stalna sredstva
aktivna stalna sredstva
Učešće aktivnih stalnih sredstava =
x 100
ukupna stalna sredstva
1.3.1.Stalna sredstva u pripremi
Stalna sredstva u pripremi nisu aktivno uključena u proces proizvodnje, nego predstavljaju
perspektivu proširenja kapaciteta preduzeća.
Ona ustvari ekonomski obilježavaju prelazak tekućih sredstava u stalna.
Pravac kretanja pojavnih oblika stalnih sredstava u pripremi je slijedeći: N-M-I-D
(novac, materijalni oblici, investicije u toku, dovršena stalna sredstva).
Pravac kretanja stalnih sredstava u pripremi je predmet analize u statici i dinamici.
Takvom analizom dobiju se rezultati o slijedećem:
obimu angažiranih stalnih sredstava u pripremi i njihovim pojavnim oblicima,
strukturi stalnih sredstava u izgradnji,
učešću pojedinih pojavnih oblika stalnih sredstava u izgradnji u ukupnim sredstvima,
kao i
dinamici stalnih sredstava.
3
3
F. Dervišević: Analiza poslovanja preduzeća, Bihać, 1996.str.44
10
Radi toga je neophodno izračunati slijedeće indikatore:
novčana sredstva
Učešće novčanih sredstava =
x 10
stalna sredstva u pripremi
materijalna sredstva
Učešće materijalnih sredstava =
x 100
stalna sredstva u pripremi
stalna sredstva u izgradnji
Učešće stalnih sredstava u izgradnji =
x 100
stalna sredstva u pripremi
dovršena stalna sredstva
Učešće dovršenih stalnih sredstava =
x 100
stalna sredstva u pripremi
Unutar analize stalnih sredstava u pripremi vrši se i analiza investicija.
U toku investiranja dolazi do izmjene planirane strukture nabavki, opreme i materijala zbog
promjene koncepcije gradnje, a samim tim i većih financijski izdataka.
Ovom analizom se utvrđuje karakter promjena koje nastaju na stalnim sredstvima u pripremi
i uzrocima koji ih uslovljavaju.
Komparacijom ostvarenog obima investicija sa planiranim dobije se procenat njihovog
izvršenja, a on se računa na slijedeći način:
ostvarene investicije
Ostvarenje investicija =
x 100
planirane investicije
Investiciona ulaganja imaju različit karakter, a mogu biti usmjerena na:
povećanje(proširenje) kapaciteta
održavanje postojećih kapaciteta
11
utvrdi koeficijent obrta stalne imovine.
4
Obim aktivnih stalnih sredstava varira iz perioda u period.
Do njihovog povećanja dolazi po osnovu povećanja aktivnosti, po osnovu transformisanja
sredstava u pripremi u aktivna stalna sredstva, dok do smanjenja dolazi po osnovu smanjenja
aktivnosti i po osnovu amortizacije.
Struktura aktivnih stalnih sredstava pokazuje njihov procenat korištenja, a sagledava se
pomoću slijedećih pokazatelja:
stalna sredstva u funkciji
Učešće stalnih sredstava u funkciji =
x 100
aktivna stalna sredstva
stalna sredstva van funkcije
Učešće stalnih sredstava van funkcije =
x 100
aktivna stalna sredstva
sadašnja vrijednost
Stepen funkcionalne sposobnosti =
x 100
nabavna vrijednost
ispravka vrijednosti
Stepen iskorištenosti =
x 100
nabavna vrijednost
Što je stepen iskorištenosti veći to je vijek trajanja sredstva manji, a samim tim brže će doći
do zamjene novim stalnim sredstvom.
Efikasnost korištenja stalnih sredstava mjeri se stepenom iskorištenja kapaciteta na slijedeći
način:
Procenat iskorištenja ostvareni obim proizvodnje
realnog kapaciteta =
x 100
obim proizvodnje koji odbacuje
realni kapacite
Koeficijent obrta
prihodi od prodaje + finansijski prihodi
stalne imovine =
stalna imovina po + stalna imovina po
bilansu otvaranja
zaključnom bilansu
2
Što je koeficijent obrta stalne imovine veći efikasnost njenog korištenja je bolja
(ekonomičnija).
4
S.Vidaković, Finansijsko izvještavanje, Novi Sad, 2005.str.12
13
1.3.ANALIZA OBRTNE (TEKUĆE) IMOVINE
Tok tekućih sredstava u procesu reprodukcije izgleda ovako: N-R...P...R
1
– N
1
Za poslovne aktivnosti preduzeća neophodno je prvo obezbijediti novac, za koji se nabavljaju
predmeti i sredstva za rad, koja uz pomoć čovjeka obezbijeđuje tok procesa reprodukcije, iz
koje se obezbijeđuju proizvodi, a oni se prodajom na tržištu pretvaraju ponovo u novac.
Razlika između R i R
1
i N i N
1
predstavlja finansijski rezultat procesa reprodukcije.
Stanje tekućih sredstava se izražava kroz obim i strukturu.
Obim tekućih sredstava ovisi o vrsti djelatnosti kojom se preduzeće bavi, cijena, vremena i
korektivnih stavki.
Na obim tekućih sredstava utiču cijene na taj način što će ih veće cijene povećati, a manje
smanjiti.
Utjecaj vremena na tekuća sredstva ogleda se u tome što kraće vrijeme obrta tekućih
sredstava uslovljava njihov manji iznos, dok duže vrijeme obrta zahtijeva više tekućih
sredstava.
5
Nivo tekućih sredstava u preduzeću oscilira, a uslovljavaju ga i korektivne stavke, od kojih
poseban značaj ima amortizacija.
Stalna sredstva se amortizacijom transformišu u tekuća, dok se ona namjenski ne utroši za
nabavku novih stalnih sredstava, povećava privremeno obim tekućih sredstava.
Obim tekućih sredstava iz perioda u period može da stagnira, pada ili raste.
Razlike koje nastaju u kretanju tekućih sredstava treba analizirati u odnosu na normalnu
potrebnu sumu i u odnosu na njihov iznos u prethodnom periodu i srodna preduzeća.
Analiza strukture treba da prikaže stepen učešća pojedinih oblika tekućih sredstava u
ukupnim tekućim sredstvima.
Pošto se tekuća sredstva istovremeno javljaju u obliku novca i robe, opšta analiza njihove
strukture treba da pokaže učešće novca i robe u ukupnim obrtnim sredstvima.
Radi toga se formiraju slijedeći pokazatelji:
novčana sredstva
Učešće novčanih sredstava =
x 100
tekuća sredstva
robna sredstva
Učešće robnih sredstava =
x 100
tekuća sredstva
5
S. Kurtanović: Menadžersko računovodstvo skripta za internu upotrebu, Bihać, 2007.str.44
14
Koeficijent obrta zaliha se utvrđuje po slijedećem obrascu:
Koeficijent troškovi prodatih proizvoda + nabavna vrijednost prodate robe
obrta =
zaliha
zalihe po bilansu otvaranja + zalihe po zaključnom bilansu
2
Koeficijent obrta zaliha se utvrđuje po slijedećem obrascu:
Koeficijent troškovi prodatih proizvoda + nabavna vrijednost prodate robe
obrta =
zaliha
zalihe po bilansu otvaranja + zalihe po zaključnom bilansu
2
broj dana u godini (365)
Broj dana vezivanja zaliha =
koeficijent obrta zaliha
Može se zaključiti slijedeće: što je koeficijent obrta zaliha viši, broj dana vezivanja zaliha je
manji, a time i bolja efikasnost njihovog eksploatisanja.
Ako je koeficijent obrta zaliha nizak, broj dana vezivanja zaliha je visok a efikasnost
njihovog korištenja je nerentabilna, odnosno neefikasna.
5
Nivo zaliha sirovina i materijala
u velikoj mjeri ovisi o stanju ponude i potražnje, veća
ponuda ih smanjuje, dok ih manja povećava.
Pri stabilnim cijenama moguće je držati optimalne zalihe, dok nestabilne cijene čine i tržište
sirovina i materijala nestabilnim.
Zbog toga se nivo zaliha mijenja prema tendenciji dinamike cijena, jer ako cijene rastu, rastu
i zalihe.
Da bi se analiziralo stanje i dinamika sirovina i materijala potrebno je koristiti podatke iz
tekućeg i prethodnog perioda, te dobiveno stanje i kretanje zaliha sirovina i materijala te ga
komparirati sa planiranim zalihama.
Uzroke odstupanja treba identificirati i objasniti.
Utjecaj količine i cijene na nivo odstupanja sagledava se poređenjem slijedećih veličina:
Planirane količine x planirane cjene ( Q
p
x C
p
)
Stvarne količine x planirane cjene ( Q
s
x C
p
)
16
Stvarne količine x Stvarne cijene ( Q
s
x C
s
)
Proizvodnja
predstavlja centralnu funkciju procesa reprodukcije, gdje se proizvode učinci
namijenjeni daljoj preradi, obradi i doradi u okviru jedinstvenog sistema, a sa ciljem da se
pretvore u gotov proizvod.
Nivo robnih sredstava u proizvodnji zavisi od: djelatnosti preduzeća, veličine kapaciteta i
obima proizvodnje, vremena trajanja proizvodnje, kontinuiteta procesa proizvodnje i visine
troškova.
Veći kapaciteti omogućavaju veću proizvodnju, a veća proizvodnja veći obim robnih
sredstava i obrnuto.
Gotovi proizvodi
su rezultat procesa proizvodnje, a namijenjeni su realizaciji. Obim i ritam
proizvodnje i realizacije određuje nivo gotovih proizvoda.
Analizom se izvode konstatacije o obimu i dinamici gotovih proizvoda. Njihov nivo zavisi od
odnosa ponude i potražnje, kvalitete gotovih proizvoda, visine troškova isl.
Kada je proizvodnja po obimu i vrsti proizvoda više usklađena s prodajom, količina zaliha
gotovih proizvoda je manja i obrnuto.
Veliki utjecaj na nivo zaliha ima i njihov kvalitet.
Kvalitetniji proizvodi se prodaju brže, dok nekvalitetni sporo ili nikako, što određuje i nivo
njihovih zaliha.
6
Sastavni dio vrijednosti proizvoda čine i troškovi čiji nivo takođe određuje obim zaliha.
Ukoliko su troškovi veći i zalihe će biti veće, i obrnuto.
Pri donošenju konačnog suda o dinamici zaliha treba imati u vidu dinamiku cijena.
Analiza gotovih proizvoda može se vršiti sa različitih stanovišta i to: po vrstama,
organizacionim dijelovima skladištima isl.
Konstatacije o obimu, strukturi i dinamici pojedinih proizvoda moraju biti potkrijepljene
informacijama o uzrocima koji su uslovili takvo stanje, i prijedlozima mjera koje treba
poduzeti u narednom periodu da bi se postigli bolji finansijski rezultati.
1.4.2.Analiza potraživanja
Ovom analizom se utvrđuje stepen naplativosti potraživanja, zatim utvrđuje koeficijent obrta
potraživanja, kao i prosječan broj dana od nastanka do naplate potraživanja.
Koeficijent obrta potraživanja od kupaca se računa na slijedeći način:
Koeficijent prihodi od prodaje
obrta =
6
J. Rodić: Poslovne finansije i procjena vrijednosti preduzeća i savremena administracija, Beograd, 1991. Str.22
17
Glavni cilj ove analize je dobijanje informacija za procjenu prinosa snage preduzeća, pod
kojim se podrazumijeva sposobnost preduzeća da posluje sa uspjehom, a zasniva se na
izvještaju o uspjehu iz prošlosti.
Analiza prinosnog položaja se vrši pomoću vremenskog i prostornog upoređivanja.
Što je u analizi zastupljeno više uzastopnih obračunskih perioda, to se dobiju jasnije
informacije o prinosnom položaju preduzeća u analiziranom periodu.
Da bi se pribavile neophodne informacije o snazi i slabosti preduzeća, kao i informacije o
rizicima i šansama, pored bilansa uspjeha je neophodno koristiti informacije iz izvještaja o
poslovanju.
Bilans uspjeha predstavlja finansijski izvještaj u kome su prikazani prihodi i rashodi za dati
obračunski period iz čijeg se sučeljavanja utvrđuje rezultat koji može biti pozitivan i
negativan.
Pozitivan finansijski rezultat je u slučaju kada su prihodi veći od rashoda, dok je u obrnutom
slučaju negativan.
Analiza prinosnog položaja obuhvata analizu:
prihoda
rashoda i
finansijskog rezultata.
7
2.1. ANALIZA PRIHODA
Pri analizi prihoda potrebno je sagledati obim nastalog prihoda u tekućoj godini i trend
njegove dinamike u odnosu na prethodnu godinu, izračunavajući indeks rasta ili smanjenja.
Takođe je neophodno prikazati opšte konstitucije prihoda, učešće rashoda i rezultata
poslovanja u njemu, kao i uzroka zbog kojih je došlo do njihove oscilacije.
Analizom strukture prihoda dolazi se do informacija o osnovama njihovog stjecanja.
Tako će se utvrditi koliko je od ukupno stečenih prihoda stečeno po osnovu:
osnovnih poslovnih aktivnosti – poslovni prihodi;
po osnovu finansijskih transakcija – finansijski prihodi i
po osnovu vanrednih aktivnosti – vanredni prihodi.
Analiza će pokazati da je učešće poslovnih prihoda u ukupnim prihodima dominantna.
Ujednačen nivo njihovog ostvarenja pokazuje stabilnost analiziranog preduzeća, dok
neujednačenost pokazuje njegovu nestabilnost.
Analizi poslovnih prihoda
treba posvetiti posebnu pažnju, jer ona predstavljaju najsigurnije
prihode, prihode iz redovne djelatnosti, kao i prihode koji određuju sudbinu preduzeća na
duži rok.
Ovom analizom se izvode konstatacije o obimu nastalog poslovnog prihoda u tekućoj godini,
trend njihove dinamike u odnosu na prethodnu godinu te faktorima koji su uslovili njihov
rast odnosno pad.
7
P. M. Bogetić:Analiza bilansa, Podgorica – Beograd, 2000.str.10
19
Pošto većina poslovnih sredstava nastaje iz fakturisane odnosno naplaćene realizacije,
faktori poslovnog prihoda su količine proizvoda i usluga i prodajne cijene.
Poslovni prihodi = količina proizvoda i usluga x prodajne cijene
Analiza poslovnih prihoda vrši se za preduzeće u cjelini, po organizacionim dijelovima i po
grupama proizvoda.
Analizom po organizacionim dijelovima izvode se konstatacije o obimu ostvarenih prihoda
po poslovnim područjima, njihovom pojedinačnom doprinosu ukupnom prihodu preduzeća u
cjelini, kao i o zaslugama pojedinih organizacionih jedinica za uspjeh preduzeća u cjelini.
Analizom po pojedinim grupama proizvoda utvrđuje se obim prihoda za svaku grupu
proizvoda posebno. Prihod po proizvodima predstavlja značajan pokazatelj u mjerenju
ekonomičnosti i rentabilnosti proizvodnje pojedinih proizvoda ili njihovih grupa.
U ukupnom prihodu preduzeća,
prihodi od finansiranja
imaju skromno učešće, jer
transakcijom novca bave se finansijske organizacije koje su specijalizirane za tu vrstu posla.
Nivo prihoda od finansiranja u preduzeću je uslovljen finansijskom stabilnošću preduzeća i
sposobnošču njegovog menadžmenta da slobodna novčana sredstva pozajmljuju poslovnim
partnerima na kratak rok i po tom osnovu ostvaruju prihod od kamata.
Analizom prihoda po vrstama utvrđuje se obim i dinamika pojedinih finansijskih prihoda u
posmatranom periodu i njihovo učešće u strukturi ukupnih finansijskih prihoda preduzeća, te
se donosi zaključak o perspektivi ovog oblika izvora sredstava.
Vanredni prihodi
se javljaju povremeno, a rezultat su neurednog materijalno – finansijskog
položaja u poslovnim transakcijama preduzeća sa okruženjem.
Njihovo učešće u ukupnom prihodu preduzeća je u pravilu veoma malo, a ukoliko postane
značajnije to je znak da su u poslovanju preduzeća nastale vanredne , kratkoročne okolnosti
Analizom vanrednih prihoda utvrđuju se vrste vanrednih prihoda, uzroci njihovog nastajanja,
njihov obim, dinamika i učešće pojedinih prihoda u ukupnoj strukturi.
2.2. ANALIZA RASHODA
Rashodi obuhvataju sve izdatke koji prate poslovanje preduzeća. Kao i prihodi, dijele se na:
20
analiza troškova po mjestima nastanka,
analiza cijena koštanja proizvoda i usluga,
analiza graničnih troškova
Procenat učećša
poslovnih rashoda
u ukupnim rashodima treba da je približno isti procentu
učešća poslovnih prihoda u ukupnim prihodima.
Veći procenat ovih rashoda od procenta poslovnih prihoda je znak niske ekonomičnosti
preduzeća i obratno.
Finansijski rashodi nastaju po osnovu korištenja pozajmljenih izvora finansiranja (kredita)
od banaka i ostalih poslovnih partnera, za koje se plaća naknada u vidu kamate.
Stopa učešća finansijskih rashoda
u ukupnim rashodima zavisi od stepena zaduženosti i
visine kamate koju preduzeće plaća na pozajmljene kredite, kao i od racionalnosti upravljanja
obrtnim sredstvima.
Analizom troškova finansiranja izvode se konstatacije o obimu i dinamici troškova
finansiranja o tekućoj u odnosu na prethodnu godinu i učešću pojedinih vrsta troškova
finansiranja u ukupnim troškovima finansiranja i uzrocima koji su ih uslovili.
Vanredni rashodi
predstavljaju izdatke (smanjenje sredstava ili povećanje obaveza) koji ne
donose efekat.
8
Posljedice njihovog nastanka su propusti u radu:
otpis potraživanja – nastaje radi nelikvidnosti i nesolventnosti dužnika,
otpis stalnih sredstava u momentu rashodovanja – nastaju zbog precijenjenosti
njihovog vijeka trajanja,
otpis zastarjelih zaliha – nastaju zbog loše procjene tražnje proizvoda i zbog
promjene tehnologije proizvoda, a manjkovi se javljaju radi neurednog materijalnog i
finansijskog poslovanja.
Vanredni rashodi su povremena pojava poslovanja preduzeća i predstavljaju pokazatelj
negativnog poslovanja, a njihovo svođenje na nulu je znak pozitivnih trendova u ekonomiji
preduzeća.
Analizom vanrednih rashoda izvode se konstatacije o obimu i dinamici vanrednih rashoda .
Njihov rast je negativan, a pad pozitivan indikator u poslovanju preduzeća
Analizom strukture stiče se uvid u učešće pojedinih vrsta vanrednih rashoda u njihovoj
ukupnoj sumi i uzroke koji su ih uslovili.
Analiza troškova predstavlja dio analize bilansa uspjeha, njeni ciljevi određuju puteve i
metodologiju analize.
Najbolji put za ovu analizu jeste utvrđivanje stanja i dinamike ukupnih troškova i uzroka koji
su ih uslovili, pa tek onda analiza dijelova troškova po vrstama, mjestima nastanka i po
nosiocima.
8
Bošnjak, D: POREZNI SAVJETNIK br.10, Revicon Sarajevo, 2009.str.200-202
22
2.3.ANALIZA FINANSIJSKOG REZULTATA
Prema klasičnom shvatanju primarni cilj poslovanja preduzeća je maksimiranje profita u
korist vlasnika kapitala.
Na upravljanje i privređivanje presudan utjecaj ima profesionalni menadžer jer on zastupa ne
samo vlasnika kapitala, nego i sve ostale subjekte koji su zainteresirani za opstanak
preduzeća, uključujući i državu, zaposlene, kupce, dobavljače, kreditore isl.
Zbog toga je potrebno maksimirati rentabilnost poslovnih ulaganja, što ustvari predstavlja
primarni cilj finansijskog upravljanja.
Pri analizi finansijskog rezultata unutar analize prinosnog položaja preduzeća, treba vršiti
vremensko i prostorno poređenje.
Vremensko poređenje prikazuje razvoj i napredovanje preduzeća u ostvarenju prinosnog
položaja, uz uvjet da to poređenje obuhvata više uzastopnih obračunskih perioda, kako bi se
jasnije prikazale tendencije prinosnog položaja.
Struktura finansijskog rezultata pokazuje koliko finansijskog rezultata prije oporezivanja
pripada:
1. poslovnom rezultatu,
2. rezultatu finansiranja, _
3. rezultatu redovne aktivnosti (1+2)
4. vanrednom i neposlovnom rezultatu,
5. revalorizacionom rezultatu,_ _
6. bruto rezultat (3+4+5)
7. porez na dobitak _
8. Neto dobitak ( ukupan gubitak ) (6-7)
Ukoliko je negativan finansijski rezultat on se iskazuje u minusu (-) ili u zagradi.
Ovako prezentirana struktura finansijskog rezultata pokazuje po osnovu kojih prihoda je
ostvaren iskazani finansijski rezultat, da li je pozitivan ili negativan, koliko doprinosi bruto
rezultatu i koliko bruto rezultat opterećuje porez iz dobitka.
Bilans je uspješan ukoliko iskazuje pozitivan rezultat redovne aktivnosti, bez obzira na
konačan finansijski rezultat.
Uspješnost bilansa se veoma često iskazuje odnosom rezultata redovne aktivnosti i zbira
poslovnih i finansijskih prihoda (racio broj ) što izgleda ovako:
1. Poslovni prihodi
2. Finansijski prihodi _
3. Poslovni i finansijski prihdi (1+2)
4. Dobitak / gubitak redovne aktivnosti
5. Racio uspješnosti (3/4)
Racio uspješnosti pokazuje koliko se finansijski rezultat redovne aktivnosti ostvaruje na
svaku novčanu jedinicu poslovnih i finansijskih prihoda.
23
Kvantitativna analiza izgleda ovako:
1. Poslovni prihodi (prihodi od prodaje)
2. varijabilni rashodi _
3. marža pokrića (1-2)
4. Poslovno-fiksni i pretežno fiksni rashodi
5. Neto rashodi finansiranja _
6. Poslovni dobitak (3-4)
7. Dobitak redovne aktivnosti (6-5) Racio poslovnog rizika (3/6)
8. Racio finansijskog rizika (6/7)
9. Racio ukupnog rizika (8x9) ili (3/7)
10. Racio marže pokrića (3/1)
11. Potreban poslovni prihod za ostvarenje neutralnog poslovnog rezultata (4/11)
12. Potreban poslovni prihod za ostvarenje neutralnog rezultata redovne
aktivnosti (4+5) / 11
14. Procenat iskorištenja poslovnog prihoda za ostvarenje neutralnog poslovnog rezultata
(12/1 x 100),
15. Stopa elastičnosti ostvarenja neutralnog poslovnog rezultata (1-12/1 ) x 100
Tumačenje prethodno navedenog proračuna:
Što je marža pokrića viša, a fiksni poslovni rashodi niži, racio poslovnog rizika je
niži,
tačka neutralnog poslovnog rezultata biće bliža koordinatnom početku, a stopa
elastičnosti ostvarenja neutralnog poslovnog rezultata biće viša,
Što je marža pokrića niža, a fiksni poslovni rashodi viši, racio poslovnog rizika biće
viši, tačka neutralnog poslovnog rezultata biće dalje od koordinatnog početka, a stopa
elastičnosti ostvarenja neutralnog poslovnog rezultata biće niža,
Što je poslovni dobitak viši, a neto rashodi finansiranja niži, racio finansijskog rizika
biće niži, tačka neutralnog rezultata redovne aktivnosti bliža je koordinatnom
početku, a stopa ostvarenja neutralnog rezultata redovne aktivnosti je viša i obrnuto,
Visoki fiksni rashodi
visok poslovni rizik,
Treba više da se finansira iz vlastitih izvora, a manje iz pozajmljenog kapitala.
25
2.3.1Analiza finansijske moći preduzeća
Finansijska moć se u finansijskoj teoriji i praksi izražava pomoću slijedećih parametara:
Pokrivenošću troškova kamata,
Pokrivenošču fiksnih zaduženja,
Pokrivenošću prefercijalne dividende.
9
Racio pokrivenosti troškova kamata
Racio pokrivenosti troškova kamata se izračunava:
Racio pokrivenost poslovni dobitak
troškova kamata =
troškovi kamata
Kamate su pokrivenije poslovnim dobitkom kada je racio njihove pokrivenosti viši od jedan,
a ukoliko je racio pokrivenosti kamata manji od jedan znači da poslovni dobitak ne pokriva
kamate.
Racio pokrivenosti fiksnih zaduženja
Analizom je obuhvaćen i racio pokrivenosti fiksnih zaduženja. U fiksna zaduženja ubrajamo:
troškovi zakupa i
dospjele glavnice dugoročnih obaveza.
Troškovi zakupa su uključeni u poslovne rashode, što znači da je poslovni dobitak umanjen
za troškove zakupa, naravno ukoliko ih preduzeće ima.
Racio pokrivenosti troškova kamata zahtjeva da se dospjela glavnica dugoročnih obaveza
suptituiše akumuliranjem neto dobitka, a da bi se to ostvarilo poslovnim dobitkom mora da
bude pokrivena dospjela glavnica dugoročnih obaveza uvećana za porez na dobitak.
Racio pokrivenosti dospjela glavnica 1
fiksnih zadušenja = dugoročnih obaveza x
( 1 – porezna stopa na dobitak
izražena decimalnim brojem )
Racio pokrivenosti poslovni dobitak + troškovi zakupa
fiksnih obaveza =
troškovi troškovi dospjela glavnica 1
kamata + zakupa + dugoroč. obaveza x
1 – porezna stopa
9
J. Kumalić: Finansijski menadžment, Ekonomski fakultet u Bihaću, Bihać, 2004.str.47
26
analiza rentabilnosti dobitka po dionici
analiza rentabilnosti po dionici
8
Analiza rentabilnosti ukupnog kapitala
zavisi od ekonomičnosti i efikasnosti korištenja
imovine.
Stopa bruto prinosa na ukupan kapital računa se iz odnosa zbira bruto dobitka i rashoda
kamata, na jednoj strani i prosječne imovine na drugoj strani.
10
Stopa bruto prinosa (bruto dobitak + rashodi kamata) x 100
na ukupan kapital =
poslovna imovina poslovna imovina po
po bilansu otvaranja + zaključnom bilansu
2
Stopa neto prinosa na ukupan kapital se računa iz odnosa zbira neto dobitka i rashoda kamata
na jednoj i prosječne imovine na drugoj strani.
Stopa neto prinosa (neto dobitak + rashodi kamata) x 100
na ukupan kapital =
poslovna imovina poslovna imovina po
po bilansu otvaranja + zaključnom bilansu
2
Na stopu neto prinosa na ukupan kapital bitno utiče ušteda u porezu na dobitak, a izračunava
se na slijedeći način:
Ušteda u porezu na dobitak = Rashodi kamata x (1- porezna stopa)
Ukoliko preduzeće ostvaruje uštedu poreza na dobit zahvaljujući rashodima kamata, imat će
višu stopu neto prinosa.
Analiza rentabilnosti investiranog kapitala
Investicioni kapital je zbir vlastitog kapitala i dugoročnih obaveza (dugova).
Stopa neto prinosa na investirani kapital izračunava se na slijedeći način:
Stopa neto prinosa na ( neto dobitak + rashodi kamata) x 100
investirani kapital =
investicioni kapital
investicioni kapital po
po bilansu otvaranja zaključnom bilansu
10
Grupa autora: STRATEŠKI MENADŽMENT, Sinergija Zagreb, 2005.str.100
28
2
Stopa neto prinosa na ( neto dobitak + rashodi kamata) x (1 – porezna sopa) x 100
investirani kapital =
investicioni kapital
investicioni kapital po
po bilansu otvaranja zaključnom bilansu
2
Analiza rentabilnosti vlastitog kapitala
Stopa prinosa na vlastiti kapital izračunava se na slijedeći način:
Stopa neto prinosa na neto dobitak x 100
vlastiti kapital =
vlastiti kapital
vlastiti kapital po
po bilansu otvaranja zaključnom bilansu
2
Analiza rentabilnosti osnovnog kapitala
Stopa prinosa na osnovni kapital izračunava se po slijedećim obrascima:
Stopa neto prinosa na neto dobitak x 100
osnovni kapital =
osnovni kapital
osnovni kapital po
po bilansu otvaranja zaključnom bilansu
2
Analiza rentabilnosti dobitka po dionici
Zarada po jednoj dionici izračunava se tako što se neto dobitak podijeli prosječnim brojem
dionica, koje su bile izvan preduzeća u toku obračunskog perioda.
Analiza dividende po jednoj dionici –
može se izračunati tako što se dio neto dobitka
namijenjen dividendi podijeli sa prosječnim brojem dionica izvan preduzeća.
Stopa dividende izračunava se iz odnosa dividende po jednoj dionici i nominalne vrijednosti
jedne dionice.
Analiza finansijskog rezultata iz finansiranja
Finansijski rezultat iz finansiranja je u stvari finansijska poluga ili finansijski leveridž
(leverage).
Finansijski leveridž pokazuje da li preduzeće po osnovu pozajmljenog izvora finansiranja
zarađuje, gubi ili ništa ne zarađuje i ništa ne gubi.
Finansijski leveridž može biti:
29
Pozajmica je prihvatljiva samo zbog toga što preduzeće bez nje ne može raditi, niti može
uposliti svoj kapital.
9
3. ANALIZA FINANSIJSKOG POLOŽAJA PREDUZEĆA
Ocjena finansijskog položaja preduzeća zasniva se uglavnom na slijedećim analizama:
i. analizi strukture pasive
ii. analizi likvidnosti
iii. analizi solventnosti.
iv. analizi finansijske stabilnosti i
v. analizi zaduženosti
Pored navedenih analiza u ovom poglavlju Diplomskog rada, bit će obrađena analiza
finansijskog položaja preduzeća TKC „Andy“ d.o.o. iz Cazina.
3.1.ANALIZA STRUKTURE PASIVE
Zavisno od toga sa koje tačke gledišta se posmatra, sve definicije o pasivi se mogu svrstati u
dvije grupe i to:
pravne i
ekonomske.
Sa pravne tačke gledišta
pasiva prikazuje dugove odnosno obaveze preduzeća.
Pošto se preduzeća finansiraju iz vlstitih i pozajmljenih sredstava, tako i njegove obaveze
mogu biti:
obaveze prema samom sebi i
obaveze prema trećim licima.
Obaveze preduzeća prema samom sebi
su obaveze koje preduzeće ima da po osnovu
uloženog kapitala rentabilno posluje, što znači da je u obavezi ne samo nadoknaditi uložena
sredstva, nego i obezbijediti pozitivan finansijski rezultat. To znači da ostvareni efekti treba
da budu veći od žrtve odnosno prihodi veći od rashoda.
Obaveza preduzeća prema trećim licima
jeste obaveza izmirenja dugovanja po osnovu
pozajmljenih izvora finansiranja od trećih lica.
Sa ekonomske tačke gledišta
pasiva je pokazatelj izvora finansiranja imovine – sredstava
koja se nalaze u aktivi raspoređena prema svojim konkretnim oblicima. Pasiva ustvari
pokazuje finansijsku konstituciju preduzeća.
Pasiva je složena kategorija koju je moguće ispitivati sa različitih aspekata. Zbog toga se
vrše slijedeće analiza pasive:
analiza pasive sa vlasničkog aspekta,
analiza pasive sa aspekta ročnosti i
analiza pasive prema namjeni.
Sa aspekta vlasništva, izvori sredstava kojima se finansiraju sredstva i poslovne aktivnosti
preduzeća mogu biti sopstveni i tuđi.
31
Prema ročnosti izvori finansiranja mogu biti angažirani dugoročno i kratkoročno.
Prema namjeni svaki izvor finansiranja se odnosi na određenu vrstu sredstava.
Struktura pasive izgleda ovako:
1. Kapital po odbitku gubitka iskazanog na strani pasive (a – b)
a) kapital
b) gubitak
2. Dugoročna rezervisanja
3. Dugoročne obaveze
4. Kratkoročne finansijske obaveze
5. Obaveze iz poslovanja (carine, porezi, doprinosi isl.)
6. Pasivna vremenska razgraničenja
Ukupna pasiva ( 1- 6 )
Ova struktura pasive prikazuje stvarno raspoloživi kapital. Što je učešće stvarno
raspoloživog kapitala u pasivi veće, znači da se preduzeće većim djelom finansira iz
vlastitih izvora, a time su rashodi kamata manji.
Dugoročna rezervisanja su besplatan izvor finansiranja, a što su ona veća takođe će biti
manji rashodi kamata.
Obaveze iz poslovanja mogu prouzrokovati rashode kamata, ukoliko se ne plaćaju u roku
dospijeća, pa povjerioci zahtijevaju plaćanje zateznih kamata
10
.
3.1.1.Analiza pasive sa vlasničkog aspekta
Ukoliko pasivu posmatramo sa vlasničkog aspekta možemo reći da pasivu čine:
vlastiti i
pozajmljeni izvori finansiranja.
Vlastiti izvori finansiranja
se formiraju po osnovu osnivačkog uloga i pozititivnog
poslovnog rezultata – dobitka.
Veći poslovni rezultat povećava vlastite izvore finansiranja, dok ih manji rezultat smanjuje.
Vlastiti izvori predstavljaju najsigurniju podlogu za izvršenje zadataka preduzeća i
obezbjeđuju stabilnost poslovanja.
Pomoću njih se održava i povećava supstanca preduzeća, zatim štite povjerioci te garantuje
plaćanje obaveza.
Interni izvori finansiranja se formiraju iz pozitivnog poslovnog rezultata i slobodno
raspoloživih novčanih sredstava amortizacije, a uslovljeni su veličinom i raspodjelom dobiti.
Izvori finansiranja kojima se finansiraju poslovi preduzeća mogu se obezbjediti i po osnovu
finansijske pomoći, subvencija, dotacija, regresa i premija.
12
12
Žager, K – Žager L: RAČUNOVODSTVENI STANDARDI; FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI I REVIZIJA,
Inženjerski biro Zagreb, 1996.str.98
32
likvidnosti,
sigurnosti i
rentabilnosti.
Različiti oblici preduzeća imaju i različitu finansijsku strukturu. Inokosno preduzeće je
vlasništvo jednog lica, koje je i poduzetnik, a u pasivi bilansa se prikazuje vrijednost ulaganja
inokosnog vlasnika, a uvečava se za periodični dobitak.
U narednoj tabeli naveden je primjer za finansijsku strukturu vlasničkog i ortačkog
preduzeća:
Slika 1. Finansijska struktura vlasničkog i ortačkog preduzeća
Ortačko preduzeće ima više vlasnika, a vrijednost njihovog pojedinačnog ulaganja se unosi u
pasivu bilansa, takođe uvećano za periodični dobitak.
U savremenim uslovima privređivanja vodeću ulogu imaju preduzeća (korporacije) u kojima
su podijeljene funkcije vlasništva i poduzetništva.
Državno preduzeće ima jednostavnu finansijsku strukturu zbog malog broja izvora iz kojih se
pribavlja kapital.
Analizom pasive sa vlasničkog aspekta izvode se zaključci o finansijskoj sigurnosti
preduzeća, koja predstavlja takvo finansijsko stanje kojim se obezbjeđuje normalno vršenje
poslovnih aktivnosti i izmirenje obaveza koje proističu iz pozajmljenih izvora.
Sigurnost je veća ukoliko je učešće vlastitih izvora u ukupnim izvorima veće i obrnuto.
13
13
Vidučić, Lj: FINANCIJSKI MENADŽMENT, RRiF Zagreb, 2006.str.78
34
Kratkor.
Dugor. Kapital
Ortački kapital
Rn. vlasnika x,y
Inokosni kapital
Rn. vlasnika
x,y
Pozajmljeni kapital
Vlastiti kapital
VLASNIČKO
PREDUZEĆE
(UKUPNA PASIVA
)
vlastiti izvori
Stepen sigurnosti = —————— x 100
ukupni izvori
Kvalitet finansijske sigurnosti uslovljen je finansijskom samostalnošću, zaduženošću,
likvidnošću i rentabilnošću preduzeća.
Pokazatelj finansijske samostalnosti izračunava se na slijedeći način:
vlastiti izvori
Stepe samostalnosti = —————— x 100
tuđi izvori
tuđi izvori
Stepe zaduženosti = ——————— x 100
ukupni izvori
Veći stepe zaduženosti označava nepovoljniju finansijsku situaciju preduzeća. U tom slučaju
preduzeće se podvrgava komparativnoj – vremenskoj i prostornoj analizi.
Uz navedene pokazatelje potrebno je utvrditi i stepe pokrića koji se izračunava iz slijedećeg
odnosa:
aktiva
Stepe pokrića = —————
tuđi izvori
Potrebno je izračunati i pokazatelj granice zaduženosti koji se izračunava:
pozajmljeni izvori
Granica zaduženosti = ————————— x 100
keš flou
Analizu zaduženosti treba da prati analiza uslova zaduženosti roka otplate, kamatne stope i
analiza vraćanja pozajmljenih sredstava.
3.1.2.Analiza pasive sa aspekta ročnosti
Gledano sa aspekta ročnosti, pojedini dijelovi pasive mogu biti vezani za sredstva i
poslovne aktivnosti, dugoročno i kratkoročno.
Vrijeme dospijeća odnosno vrijeme izmirenja obaveza nastalih po tom osnovu, takođe može
biti dugoročno i kratkoročno.
Pribavljeni izvori finansiranja treba da budu u skladu sa strukturom sredstava.
Dugoročno vezana imovina treba da bude finansirana dugoročnim izvorima , a kratkoročno
vezana sredstva kratkoročnim izvorima.
35
Pomoću spontanih izvora se povećava obim obrtnih sredstava. Razlozi njihove pojave mogu
biti objektivni i subjektivni.
Objektivni razlozi su postojanje fiktivne aktive, dok su subjektivni izraz nesolidnosti i
neažurnosti u poslovanju.
Promjene u pasivi nastaju kreiranjem novih izvora finansiranja ili likvidacijom postojećih.
U pojedinim slučajevima do njene promjene dolazi pretvaranjem kratkoročnih u dugoročne
izvore.
14
3.2.ANALIZA LIKVIDNOSTI
Likvidnost je načelo finansijske politike, a u praksi se najčešće tumači kao sposobnost
preduzeća da plati obavezu u momentu njenog dospijeća.
Prema tome pokazatelji likvidnosti imaju za cilj da ukažu na sposobnost preduzeća da plaća
dospjele novčane obaveze, uz održavanje potrebnog obima i strukture obrtnih sredstava i
očuvanje dobrog kreditnog boniteta.
U teoriji i praksi postoji više mjera koje se koriste u analizi likvidnosti, a dijelimo ih u dvije
grupe i to :
1. mjere koje se baziraju na odnosu između tekuće aktive i pasive u okviru kojih se
analizira:
racio trenutne likvidnosti (radno raspoloživi kapital) i
racio ubrzane likvidnosti (brzi ili tekući odnos);
2. mjere koje ukazuju na mogućnost transformisanja tekuće novčane aktive u novac, a u
okviru njih se analizira:
broj obrta zaliha u vremenu i
prosječno vrijeme unovčenosti potraživanja od kupaca.
U ovoj analizi pažnju ću posvetiti prvoj grupi mjera, dok je o drugoj grupi mjera bilo riječi u
prethodnom izlaganju.
Za informacije koje se dobiju analizom likvidnosti u prvom redu je zainteresiran menadžeri,
kako bi saznali u kojoj mjeri je preduzeće sposobno za izmirenje svojih obaveza.
Nadalje interes za informacijama pokazuju i kratkoročni kreditori, kako bi na osnovu njih
mogli ocijeniti kreditnu sposobnost preduzeća.
3.2.1.Racio trenutne likvidnosti ( radno raspoloživi kapital)
Da bi kreditori odobrili robne i i finansijske kredite potrebno je izvršiti analizu raspoloživog
kapitala. Takvu analizu moguće je izvršiti na slijedeći način:
Radno raspoloživi kapital = tekuća aktiva – tekuća pasiva
Pošto tekuću aktivu čine : novac na žiro računu i u blagajni, zatim potraživanja od kupaca,
zalihe i vrijednosni papiri, a
tekuću pasivu čine: kratkoročne obaveze prema dobavljačima, kratkoročne obaveze za
kredite, obaveze za poreze isl.,
znači da se racio trenutne likvidnosti računa na slijedeći način:
14
J. Kumalić: Poslovne finansije, 2007.str.98
37
raspoloživa gotovina
Racio trenutne likvidnosti =
dospjele obaveze za plaćanje
Preduzeće je trenutno likvidno ako je racio trenutne likvidnosti 1 ili veći od jedan, što znači
da može plaćati dospjele obaveze.
Ukoliko je racio trenutne likvidnosti manji od jedan, preduzeće je trenutno nelikvidno, ne
može da plaća dospjele obaveze, što predstavlja prijetnju za njegov opstanak.
3.2.2.Racio ubrzane likvidnosti
Slijedeća informacija bitna u analizi likvidnosti je brzi odnos ili brzi tekući odnos, a
izračunava se iz slijedećeg odnosa:
brza aktiva tekuća aktiva - zalihe
Brzi odnos =
ili
tekuće obaveze
tekuće obaveze
Pošto je poznato šta spada u brzu aktivu, racio ubrzane likvidnosti ćemo izračunati na
slijedeći način:
kratkoročna potraživanja, kratkoročni
papiri od vrijednosti i gotovina
Racio ubrzane likvidnosti =
kratkoročne obaveze
O visini racia ubrzane likvidnosti, u teoriji postoje dva mišljenja i to:
1. Ako je racio ubrzane likvidnosti 1 i veći od jedan, preduzeće je likvidno, a ako je niži
od jedan preduzeće je nelikvidno;
2. Budući da postoji rizik unovčavanja kratkoročnih potraživanja i kratkoročnih
vrijednosnih papira , racio ubrzane likvidnosti trebao bi da bude veći od jedan da bi se
moglo tvrditi da će preduzeće biti likvidno.
Za koliko racio ubrzane likvidnosti treba da bude veći od jedan, utvrđuje se uz pomoć
racia optimalne likvidnosti, koji se izračunava ovako:
11
100
Racio optimalne =
likvidnosti
100 – procenat rizika unovčavanja kratkoročnih
vrijednosnih papira i kratkoročnih potraživanja
Racio optimalne likvidnosti je mjerilo koliko treba da bude racio ubrzane likvidnosti.
Ako je racio ubrzane likvidnosti veći ili jednak raciu optimalne likvidnosti preduzeće će biti
likvidno i obrnuto.
Racio tekuće likvidnosti se računa po slijedećem obrascu:
38
3.4. ANALIZA FINANSIJSKE STABILNOSTI
Analiza finansijske stabilnosti je veoma važna karika u analizi finansijskog položaja
preduzeća.
Direktno je vezana sa načelom stabilnosti, a kroz postojanje ili ne postojanje finansijske
ravnoteže , cijeni se kvalitet finansijskog upravljanja preduzećem.
Kvalitet upravljanja se ogleda posebno u domenu usklađivanja rokova između raspoloživosti
izvora finansiranja i rokova vezivanja ili imobilizacije sredstava preduzeća.
Preduzeće ima finansijsku stabilnost ako su njegova sredstva po obimu i rokovima vezivanja
jednaka obimu i vremenu raspoloživosti izvora finansiranja.
S obzirom da se kod analize finansijke stabilnosti preduzeća posmatra jednakost sredstava i
izvora finansiranja, jasno je da je bilans stanja preduzeća osnovni dokument ove analize.
Svaki imovinski oblik preduzeća iskazan u aktivi bilansa stanja , ima svoje vrijeme vezivanja
ili imobilizacije.
Vrijeme imobilizacije sredstava predstavlja vremenski period, koji treba da protekne da bi se
ovaj imovinski dio transformisao u likvidnu imovinu – novac.
U praksi se racio finansijske stabilnosti izražava na slijedeći način:
dugoročno vezana i izgubljena imovina
Racio finansijske =
stabilnosti
trajni kapital i dugoročne obaveze
U dugooročno vezanu i izgubljenu imovinu spada:
upisani ne uplaćeni kapital,
stalna imovina,
stalne zalihe i
gubitak iskazan u aktivi
U trajni kapital i dugoročne obaveze spada:
kapital iskazan na strani pasive,
dugoročna rezervisanja i
dugoročne obaveze.
Ako je racio finansijske stabilnosti manji od 1,
znači da je dugoročna finansijska ravnoteža
pomjerena ka trajnim i dugoročnim izvorima finansiranja, a sa stanovišta dugoročnog
finansiranja stvorena sigurnost u održavanju likvidnosti.
40
Ukoliko je racio finansijske stabilnosti 1,
znači da postoji dugoročna finansijska ravnoteža,
da su stvoreni uslovi za likvidnost, ali ne i sigurnost.
16
Kada je racio finansijske stabilnosti veći od 1,
znači da je dugoročna finansijska ravnoteža
pomjerena ka dugoročno vezanoj imovini uvećanoj za gubitak iskazan u aktivi.
U tom slučaju, sa stanovišta dugoročnog finansiranja onemogućeno je održavanje
likvidnosti.
Dugoročna finansijska stabilnost se može utvrditi i na osnovu analize pokrića zaliha neto
obrtnim fondom.
Ova analiza se sprovodi stavljanjem u odnos:
neto obrtni fond
Stopa pokrivenosti zaliha =
x 100
neto obrtnim fondom zalihe
.
Ako je stopa pokrića zaliha neto obrtnim fondom veća od 100 odnosno od 1, postoje dobri
uslovi za održavanje likvidnosti u oblasti dugoročnog finansiranja.
Ako je stopa pokrića stalnih zaliha 100 % odnosno =1, tada je uspostavljena ravnoteža u
oblasti dugoročnog finansiranja preduzeća.
Ako je stopa pokrića stalnih zaliha neto obrtnim fondom manji od 100% odnosno od 1, tada
ne postoje realni uslovi za održavanje permanentne likvidnosti.
Neto obrtni fond je dio kvalitetnih izvora finansiranja kojima su finansirana obrtna sredstva,
ili to je onaj dio obrtnih sredstava koja su finansirana trajnim i dugoročnim izvorima
finansiranja.
Neto obrtni fond se može utvrditi na dva načina i to:
ako ovaj pojam posmatramo sa strane aktive bilansa stanja preduzeća, koristi se
termin neto obrtna sredstva:
Neto obrtna sredstva = obrtna sredstva – kratkoročne obaveze.
ako se ova kategorija posmatra sa strane pasive bilansa stanja preduzeća , koristi se
termin neto obrtni fond :
Neto obrtni fond = (kvalitetni izvori) – (osnovna sredstva + dugoroč. plasm. + gubitak)
Analiza finansijske stabilnosti preduzeća je veoma važna za ocjenu njegove likvidnosti, pri
čemu se analizom kratkoročne stabilnosti ocjenjuje likvidnost preduzeća, a analizom
dugoročne stabilnosti uslovi za održavanja permanentne likvidnosti.
Njome se u stvari vrši ocjena finansijske situacije u užem smislu.
16
Mlinarević M;REVIZIJA, Inženjerski biro Zagreb, 1996-str.20
41
Struktura kapitala, kao uži podsistem finansijske strukture, ima poseban značaj za preduzeće
jer opredjeljuje: sigurnost povjerilaca, rentabilnost preduzeća, autonomiju dužnika, te utiče na
rizik ostvarenja finansijskog rezultata.
Vlastiti kapital pruža sigurnost povjeriocima u smislu naplate njihovih potraživanja.
Ako je zaduženost preduzeća visoka, visok je i rizik povjerilaca, jer ako gubitak pređe nivo
vlastitog kapitala, povjerioci ne mogu naplatiti svoja potraživanja iz likvidacione mase, jer je
preduzeće izgubilo sva svoja sredstva i dio tuđih sredstava u visini između razlike i gubitka
vlastitog kapitala.
Preduzeće ima veći izgled da ostvari pozitivan finansijski rezultat, odnosno manji je rizik od
ostvarenja gubitka, ukoliko je struktura kapitala pomjerena više prema vlastitom kapitalu.
Razlog za to je što su kamate na pozajmljeni kapital u pravilu fiksni trošak odnosno rashod,
čija visina zavisi od visine pozajmljenog kapitala i visine kamatne stope.
Manja zaduženost izaziva manje rashode po osnovu kamata na pozajmljeni kapital, što daje
veću sigurnost u ostvarenju pozitivnog finansijskog rezulteta.
Ako je kamatna stopa na pozajmljeni kapital viša od stope prinosa na ukupni kapital
(računate iz odnosa poslovnog dobitka i ukupnog kapitala), stopa prinosa na vlastiti kapital
(odnos neto dobitka i vlastitog kapitala) je niža od stope prinosa na ukupni kapital.
U tom slučaju iz pozajmljenih izvora se ostvaruje negativan finansijski rezultat, rentabilnost
preduzeća je manja što je struktura pasive pomjerena više u korist pozajmljenih izvora.
Ukoliko je struktura pasive pomjerena više ka pozajmljenim izvorima, onda je ugrožena i
autonomija preduzeća u smislu nezavisnosti u vođenju vlastite poslovne politike.
17
Politika poslovanja svakog preduzeća treba da se zasniva na što većoj samostalnosti u smislu
vođenja vlastite poslovne politike i ostvarenja ciljeva poslovanja.
Ukoliko je preduzeće dosta zaduženo, povjerioci i kreditori žele da utiču na vođenje poslovne
politike preduzeća kako bi obezbijedili svoju maksimalnu zaštitu.
Iako je manji stepen zaduženosti izraz veće finansijske sigurnosti i samostalnosti, veće učešće
vlastitog kapitala u strukturi izvora finansiranja ne mora predstavljati i najbolji metod
finansiranja.
Odnos vlastitog i pozajmljenog kapitala 1:1 je prema tradicionalnom shvatanju u stvari
optimalna struktura kapitala, tj. pravilo ravnanja rizika , jer obezbjeđuje sigurnost naplate
potraživanja odnosno isplate obaveza, jednom rječju obezbjeđuje likvidnost preduzeća.
Ovakva struktura pasive obezbjeđuje i visok stepen nezavisnosti preduzeća u vođenju
poslovne politike.
Ovo pravilo se uzima više kao uslovno, jer postoje i stanovišta po kojima se smatra
racionalnim kada preduzeće duguje samo 1/3 raspoloživih sredstava.
17
S. Vidaković, Analiza poslovanja preduzeća u tržišnoj privredi, Novi Sad, 2001.str.77
43
Moderna finansijska teorija ne prihvata ovako kruta tradicionalna shvatanja.
Praksa je pokazala da odnos vlastitog i pozajmljenog kapitala određuju:
organski sastav sredstava, stopa inflacije, stopa rentabilnosti i stepen likvidnosti.
13
Organski sastav sredstava je odnos između stalnih i obrtnih sredstava.
Kada su ulaganja u stalna sredstva visoka, to zahtijeva pomjeranje strukture kapitala u korist
vlastitog kapitala i obrnuto.
Pri viskom ulaganju u stalna sredstva visoka je i amortizacija(koja je fiksni trošak), što
povećava rizik ostvarenja poslovnog rezultata kao razlike između marginalnog dobitka i
fiksnih troškova.
Ako je pri tom visoko učešće pozajmljenog kapitala, bit će visoki i rashodi perioda po osnovu
kamata.Time se povećava rizik ostvarenja pozitivnog financijskog rezultata(bruto dobitka).
Pri visokom organskom sastavu sredstava preduzeće može smanjiti rizik ostvarenja
pozitivnog financijskog rezultata, jedino većim učešćem vlastitog kapitala.
Visok organski sastav sredstava po pravilu povećava i rizik naplate povjerilaca, jer je više
sredstava dugoročno vezano.
Visoka rentabilnost i permanentna likvidnost pružaju mogućnost preduzeću da povećava
učešće pozajmljenog kapitala u strukturi pasive.
U uslovima visoke rentabilnosti i permanentne likvidnosti ostvarena je autonomija dužnika u
kreiranju i vođenju vlastite poslovne politike.
Praksa je pokazala da strukturu pasive sa stanovišta vlasništva primarno opredjeljuje organski
sastav sredstava i stopa inflacije, a sekundarno visina rentabilnosti i likvidnosti.
Da bi se ocjena zaduženosti primjenila i u kvantifikaciji rizika ostvarenja financijskog
rezultata poslovanje preduzeća, pozajmljeni izvori bi se morali podijeliti na one po osnovu
kojih se plaća kamata i one na koje se ne plaća kamata u okviru njihovog roka raspoloživosti
(spontani izvori).
3.6.ANALIZA FINANSIJSKOG POLOŽAJA PREDUZEĆA
„AGROPILOT“ D.O.O. VELIKA KLADUŠA
3.6.1.
Opšti podaci o preduzeću „ AGRO PILOT“ d.o.o. Velika KLaduša
Preduzeće „ AGRO PILOT„ je društvo sa ograničenom odgovornošću osnovano 16.07.2004.
godine sa sjedištem u Cazinu Mala lisa bb.
Osnovna djelatnost preduzeća prema Obavještenju o razvrstavanju pravnog lica po
djelatnostima je:
trgovina na malo cvijećem, sadnicama, sjemenjem , gnojivom i kućnim
ljubimcima
44
3.8.Bilans uspjeha na dan 31.12.2021.
47
3.10.Posebni podaci o plaćama i broju zaposlenih uz godišnji obračun
53
analizi strukture pasive
analizi likvidnosti
analizi solventnosti.
analizi finansijske stabilnosti i
analizi zaduženosti.
----
55
