Valerijana (Valeriana officinalis)

Upotreba bilja u liječenju vodi porijeklo iz daleke prošlosti. Vještina liječenja biljem razvijala se kod svih naroda i sačuvala se negdje više, negdje manje kao tradicionalna ili narodna terapija, popularno nazvana narodna medicina, sve do danas.Valeriana officinalis, koja se uspješno vijekovima upotrebljavala u tradicionalnoj terapiji, prihvaćena je i predstavlja važnu ljekovitu sirovinu u savremenoj medicini. Familija Valerianaceae obuhvata višegodišnje ili jednogodišnje zeljaste biljke, sa naspramnim, izdjeljenim ili cijelim listovima, bez zalistaka, obuhvata 8 rodova, sa oko 290 vrsta (Hobbs, 1989).

Latinska poslovica Non est vivere sed valere vita est kaže da je život više od pukog preživljavanja. Drugim riječima, nije dovoljno samo da živimo, već da živimo dobro. Valere na latinskom znači ’biti dobro’. Ista riječ je u korijenu naučnog naziva biljke koja je tema našeg seminarskog rada. Valerijana (Valeriana officinalis) je samonikla biljka koja voli visinu i sunce. U starom Rimu, u drugoj polovini 1. vijeka naše ere često ju je koristio Dioskurid iz Anzaraba, vojni ljekar u službi Neronove vojske i vrsni poznavalac ljekovitog bilja.

U svom djelu, De materia medica, opisao je načine primjene preko 1000 prirodnih supstanci, a valerijanu je svrstao u grupu aromatičnog bilja. Ova zbirka smatra se fundamentom svih modernih farmakopeja. Dioskurid je poznat i po preteči anestetika, posebnom vinu koje je pravio od opijuma i mandragore kako bi uspavao pacijente prije operacije. Za to stanje nesvjesti koristio je grčku riječ anestezija, ἀναισθησία, što je značilo ’bez osjećaja’.

Eterično ulje i valerijanska kiselina ove biljke ima sedativno i anksiolitičko dejstvo, što je čini idealnim sastojkom preparata protiv nervoze, anksioznosti, stresa i nesanice. Ona obiluje beta karotenom, limonenom i kvercetinom zahvaljujući kojima djeluje protivupalno i antioksidantno. U korisne sastojke valerijane spadaju i vitamini i minerali: kalcijum, gvožđe, magnezijum, mangan, fosfor, kalijum, selen, cink, kao i vitamini B grupe, C i esencijalne masne kiseline.