UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVU
FILOZOFSKI FAKULTET
Seminarski rad
Tema: Vulkanizam
Pale, decembar 2022.
4
1. Pojam vulkana
Vulkan predstavlja otvor (ili rupturu) u Zemljinoj kori, kroz koji istopljena stenska masa (lava),
pepeo i gasovi bivaju istisnuti na površinu, gdje se hlade i talože. Vulkan je geološki oblik
(najčešće planina, mada takođe postoje i podmorski vulkani) gde lava izlazi na površinu
Zemljine kore. Riječ vulkan potiče od ostrva Vulkano u Tirenskom moru. Po drugim izvorima
riječ vulkan potiče od rimskog boga Vulkana, boga vatre i vulkana. Nauka koja se bavi
izučavanjem vulkana naziva se vulkanologija. Sa stanovišta određivanja geografskog položaja i
opisom vulkana kao morfološki nastalih oblika nakon vulkanskih erupcija, bez pretenzija
ulaženja u sam proces nastanka i njegovog objašnjenja, vulkanima se bavi geografija.Vulkani
bitno utiču na oblikovanje Zemljinog reljefa. Na Zemlji, najčešće se susreću na rubovima
litosfernih ploča. Vulkan može biti aktivan ili neaktivan, zavisno od njegovih erupcija i
tektonskoj aktivnosti u njegovoj blizini. Najistaknutiji dio vulkana je vulkanska kupola koja se
neprestano povećava. Na vrhu kupole se nalazi krater, a vezu između kratera i vulkanskog
ognjišta čini vulkanski kanal.Vulkanske pojave su genetski vezane za izlivanje usijane lave,
izbijanje gasova i izbacivanje piroklastičnog materijala na Zemljinu površinu. Kao posljedica
vulkanskog rada javljaju se na Zemljinoj površini posebni oblici reljefa – vulkanski oblici.
Sveukupnost pojava, prouzrokoanih izlivanjem usijanih masa i izbacivanjem različitih čvrstih i
gasovitih masa iz Zemljine unutrašnjosti na površinu, naziva se opštim imenom Vulkanizam.
Slika 1. Vulkanska erupcija
5
1.1. Tipovi vulkana
Podjela vulkana prema karakteru izbačenog materijala je sljedeća:
1) Lavični tip vulkana - Kod ovih vulkana je izlivanje bazne lave sa vrlo malo gasova ili
bez njih glavni oblik djelatnosti, dok su erupcije odsutne. Ovakvi vulkani najčešće
formiraju platoe, dok su kupe rijetka pojava. U geološkoj prošlosti je ovaj tip vulkana
bio česta pojava, dok su danas rijetka pojava. Tipičan primjer za lavične vulkane su
Havajski vulkani (Mauna Loa, Kilauea) čija se lava izliva preko ranije očvrslih lavičnih
slivova. Pored ovih u ovaj tip spadaju i vulkani Izalko (San Salvador), Sangaj (Ekvador)
i vulkani Kurilskih ostrva (Avači, Zavaricki) itd.
2) Eksplozivni tip vulkana - To su vulkani koji postaju eksplozivnim izbijanjem gasova, sa
vrlo malo ili čak bez lave, što je najčešći slučaj. Od akumulacije izbačenog materijala
(komada, blokova i prašine) formira se prstenasti bedem oko vulkana. Ovakve
eksplozije najčešće se samo jednom dogode, čime prestaje svaka aktivnost vulkana na
tom mjestu. Karakteristika ovih vulkana je ta što imaju skoro vertikalan krater, koji je na
površini lijevkasto proširen, a ka unutrašnjosti se lijevkasto sužava i prelazi u pukotinu.
Lijevkasti krater ne površini je nekad ispunjen vodom tako da se na njegovom mjestu
formira malo jezero. Ovom tipu vulkana pripadaju Mon Pele na Martiniku, Sufrijer na
ostrvu Sen Vinsent, Šiveluč i Saričev na Kamčatki itd.
1
3) Mješoviti tip vulkana - Kupe ovih vulkana su sastavljene od naizmjenično naslaganih
izliva lave i piroklastičnog materijala, po čemu su i dobili naziv, slojeviti ili
stratovulkani. Rad ovih vulkana je višefazan: posle mirne faze koja daje uglavnom
izlive, slijedi faza eksplozije sa piroklastičnim materijalom. Najbolji primjer
stratovulkana je Vezuv. Njegove kupe su obrazovane od naizmjenično oblikovanog
izlivnog materijala - lave i piroklastičnog - tufova i vulkanskog pepela, koji su
višefaznim radom Vezuva obrazovali visoki kupasti breg. Ovom tipu pripada najveći
broj vulkana na Zemlji.
1
https://gimsurvivor.files.wordpress.com/2018/02/vulkanizam1.pdf
